Kolege imaju samo riječi hvale: Plenkovićeva majka čuvala je bolnicu i liječila vojnike
Foto: Ivo Ravlić / HANZA MEDIA
Liječnica sa sjajnom reputacijom, odlična doktorica, brižna prema pacijentima, vrhunska profesionalka…
Upravo tim riječima njezini suradnici iz bolnice, kolege liječnici i školski drugovi opisuju majku predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Primarijus dr. Vjekoslava Raos Plenković, “vojni lekar” iz Milanovićeve prispodobe braniteljima, umirovljena je liječnica sa specijalizacijom iz kardiologije, Kliničke bolnice Dubrava, iste one koja je u vrijeme Jugoslavije bila Vojna bolnica i iz koje se JNA povukla 1991. godine.
Prof. dr. Slaven Letica u vrijeme rata bio je savjetnik predsjednika Republike Franje Tuđmana. Sudjelovao je na pregovorima o predaji Vojne bolnice u zagrebačkoj Dubravi hrvatskim vlastima.
Nije imala dileme
– Jedan sastanak je održan na Medicinskom fakultetu. Bili smo prisutni Ivica Kostrović, Mate Granić, Andrija Hebrang i ja. Tađašnjem vršitelju dužnosti ravnatelja dali smo ponudu da, zajedno s cjelokupnim osobljem bolnice, pređu na našu stranu. Unutar bolnice imali smo svoje ljude, koji su nam javljali je li bolnica minirana, je li oprema odvezena i slično. Na koncu, ravnatelj nije prešao na našu stranu, a velika većina liječnika jest, sjeća se Letica, koji je u to doba Plenkovićevu majku poznavao površno, iako su oboje s juga Hrvatske: ona iz Makarske, on iz Podgore.
Liječnici u bolnici su, prema riječima primarijusa urologa Ive Vučkovića, bili građanska, ne vojna lica, i kada je izbio rat organizirali su tajni stožer, kako bi bolnica bez žrtava i materijalne štete bila predana u ruke hrvatskih vlasti. Na koncu je 1100, od ukupno 1150 liječnika prešlo na hrvatsku stranu.
Dr. Vjekoslava Raos Plenković nije se, kažu ljudi s kojima je tada radila, bavila politikom. Struka joj je, kažu njezini liječnici, bila na prvom mjestu. Tijekom pregovora nije imala dileme na koju stranu treba prijeći. Zajedno s kolegama čuvala je bolnicu i njezinu skupu opremu, a nakon prelaska bolnice pod hrvatsku vlast pomogla je da se bolnica što prije uključi u zdravstveni sustav nove države.
Liječenje bojovnika
– Ljudi koji su birani u sustav vojnih bolnica u socijalizmu trebali su zadovoljiti rigorozne akademske kriterije. Oni su, koliko je meni poznato, u pravilu bili oficiri ili podoficiri JNA, i moguće je da je Milanović naprosto bio jalan jer njegov otac, koji je radio u socijalističkom savezu, možda mogao dobiti dvoiposoban stan, dok su vojni liječnici ipak dobijali nove i bolje stanove, smatra Letica.
Primarijus dr. Zlatko Vlajčić iz Kliničke bolnice Dubrava pamti dr. Raos Plenković kao stručnu i sposobnu kardiologinju. Iako nisu radili na istom odjelu, sjeća je se kao izuzetno korektnu kolegicu.
– Od predanosti liječenju stradalnika i bojovnika Domovinskog rata do potpune posvećenosti svojim pacijentima poslije tog perioda, sve je o njoj govorilo kao o sposobnoj liječnici. To je moje osobno iskustvo i osobni stav, ističe dr. Vlajčić.
S dr. Vjekoslavom Raos Plenković radio je i internist dr. Milan Kujunžić.
– Zajedno smo radili punih 15 godina, od kada sam ja iz bolnice na Sv. Duhu došao u KB Dubrava za šefa Zavoda za gastroenterologiju. Ona je vrhunski kardiolog, liječnica s toplim osmjehom i izuzetno izraženom humanošću, kojoj nikada ništa nije bilo teško učiniti. Kada bih je nazvao i rekao “gospođo primarijus, u sobi 7. je pacijent s tim i tim teškoćama, možete li ga pregledati”, ona bi odmah došla, napravila ultrazvuk, obavila ostale pretrage… Ima puno stručnih liječnika, ali samo neki uspješno spoje i stručnost i socijalnu komponentu. Ona je spadala u takve, zaključuje Kujundžić.
Izvor: ovdje
