Mr. sc. Tatjana Tomaić: Slovenija pretendira na oko 166 km2 hrvatskoga mora
Foto: Glas Koncila
Migrantska kriza i terorizam aktualne su teme svjetskih događanja. To utječe na brze političke procese, stvaranje novih političkih sustava, pozicioniranje određenih država u kontekstu globalnih politika. Neizbježan je dio svih procesa i Republika Hrvatska, koja ima još otvorenih pitanja s granicama, s gospodarskim pojasom, s raskidom sa zemljama bivše države i jednopartijskim sustavom.
Ta je problematika interesno područje politologinje mr. sc. Tatjane Tomaić s Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«. Objavila je više stručnih radova, a koautor je i knjige »Hrvatsko-slovenska granica na rijeci Dragonji«. Istodobno se bavi i političkim identitetom, politikom EU, konfliktima, regionalizmima i drugim političkim temama. S mr. sc. Tatjanom Tomaić o aktualnim političkim procesima razgovarao je Vlado Čutura za Glas Koncila.
Rusija traži saveznike
Nedavno je ruski predsjednik Vladimir Putin boravio u Sloveniji. Kako to staviti u kontekst hrvatsko-slovenskih sporova oko granice?
MR. SC. TATJANA TOMAIĆ: Slovenija je država koja ne posjeduje važan geopolitički položaj, a zbog veličine svojega teritorija i broja stanovnika spada u skupinu malih zemalja Europske unije. Nakon što je Hrvatska pristupila Europskoj uniji, Slovenija je unutar EU izgubila poziciju koju je imala kao medijator prema državama kandidatkinjama i kao poticatelj procesa proširenja.
Sada je Hrvatska preuzela tu političku funkciju te je Slovenija, oduvijek poznata kao slobodni igrač na europskom političkom tržištu, u potrazi za novim pozicioniranjem unutar postojećih snaga koje bi joj vratile ugled nakon što je ozbiljnim narušavanjem povjerenja u Stalni arbitražni sud, izazivanjem sukoba između dviju država članica NATO saveza, kao i skandalom koji je otkrio nepoštivanje Sporazuma o arbitraži koji je potpisan pod budnim okom EU-a i posredovanjem Europske komisije (EK), pokazala nesposobnost svoje vanjske politike.
EU je, kao pokušaj poštivanja i primjene mirovnoga sporazuma u istočnoj Ukrajini, u srpnju 2014. uvela sankcije Rusiji. Odluka o produljenju trgovinskih sankcija Rusiji do 2017. donijeta je u srpnju ove godine. Rusija je na europske sankcije uzvratila embargom na uvoz europskih prehrambenih proizvoda, zbog čega proizvođači u EU imaju veliku štetu. Sankcije su se dosad automatski produljivale svakih šest mjeseci, bez ikakve rasprave, međutim, sve je više zemalja članica EU-a koje žele da se o tom otvori politička rasprava.
Stoga se Putinov posjet Sloveniji tumači kao pokušaj Rusije da stekne saveznike unutar EU-a koji će pokušati srušiti odluku o sankcijama. Posljednjih je dana i slovenski predsjednik Pahor u više navrata naveo da je posjet predsjednika Putina dobra prilika za dijalog i traženje rješenja koji bi odnose zapada i Rusije popravili. I u tom procesu Slovenija vidi mogućnost političkoga pozicioniranja i stjecanja utjecaja preko Rusije. U kontekstu Putinova političkoga angažmana po Europi, EU (a prvenstveno NATO) povećava razinu sigurnosnih mjera i opreza. U kontekstu hrvatsko-slovenskoga spora, prisjetimo se samo da je afera Pirangate izišla na vidjelo za vrijeme posjeta Medvedeva Sloveniji u srpnju 2015.
Slovenija proces iskoristila na štetu Hrvatske
– Koautorica ste knjige »Hrvatsko-slovenska granica na rijeci Dragonji«, u kojoj dokumentirate da je slovenska strana uzurpirala jurisdikciju na pojedinim dijelovima. Možete li to ukratko pojasniti? Što donose dokumenti?
MR. TOMAIĆ: Hrvatsko-slovenska granica prvi je put postavljena na rijeci Dragonji od strane slovenske Osvobodilne fronte kao južna granica IV. rajona u svibnju 1943. godine, a sporazumno potvrđena 10. veljače 1944. na sastanku predstavnika hrvatskoga i slovenskoga partizanskoga pokreta.
Granica koja prati prirodni tok rijeke Dragonje zadržana je i nakon oslobođenja 1945. godine. Nakon učestalih poplava, u razdoblju od 1948. – 1954. obavljeni su radovi na regulaciji donjega toka Dragonje kojima se proširilo i produbilo stari Kanal sv. Odorika koji je poslije preuzeo funkciju glavnoga toka rijeke. Zona B Slobodnoga teritorija Trsta (STT) nakon 1954. godine formalno je integrirana u bivšu državu, a time i u Hrvatsku i Sloveniju. Slovenija je taj proces vješto iskoristila na štetu Hrvatske i odredila novu granicu na osnovi regulacije toka rijeke Dragonje, bez ikakvih zakonskih akata i odluka i na jednoj razini, ni državnoj ni republičkim, koje bi takvu odluku legalizirale i institucionalizirale, stoga je ona nelegalna u okviru tada važećih »avnojskih granica« i kao takva nevažeća. Hrvatska (RH) i Slovenija (RS) međusobno su se priznale nakon osamostaljenja obiju država 25. lipnja 1991. godine te složile da je osnova za kopnene granice stanje između Hrvatske i Slovenije na dan 25. lipnja 1991. godine.
Međutim, Slovenija nije poštovala taj dogovor te je 3. listopada 1994., odlukom slovenskoga Državnoga zbora, pokušala anektirati 113 ha na kojima se nalaze četiri hrvatska naselja: Bužin, Mlini, Škrile i Škudelin. Samim tim i Hrvatska nema više obvezu pridržavanja toga dogovora koji je Slovenija prekršila te stoga RH ima moralno pravo, ali i dužnost prema svojem nacionalnom teritoriju, u utvrđivanju kopnene granice na rijeci Dragonji i istraživanju koje su okolnosti dovele do njezine nelegalne promjene.
Republička granica na rijeci Dragonji kroz razdoblje od 1944. do 1991. u više je navrata premještena na štetu Hrvatske te je RH ostala bez 25 sela površine 2410 ha i s 1014 stanovnika, kao i bez 390 ha površine između rijeke Dragonje i Kanala sv. Odorika.
Sadašnja slovenska pretenzija obuhvaća oko 166 km2 hrvatskoga teritorijalnoga mora, od kojega bi 46,4 km2 trebalo biti pretvoreno u međunarodne vode, a 113,4 km2 Hrvatska bi trebala pokloniti Sloveniji, uz veliki fantomski gospodarski pojas od oko 350 km2 koji je Slovenija proglasila 2005.
Cijeli članak možete pročitati u internetskom izdanju Glasa Koncila, kao i u novome broju tiskanog izdanja, dostupnog u župama diljem Hrvatske.
Izvor: narod.hr/Glas Koncila
