Na godišnjem odmoru, odmorite i svoju dušu!
Sveti Luka u svom evanđelju govori i o gostoprimstvu koje su u Betaniji iskazale Isusu sestre Marta i Marija. Bile su to sestre onoga Lazara koga je Isus čudesno uskrisio od mrtvih. Isus je rado i čini se često navraćao sa svojim učenicima u ovu kuću jer je uvijek bio rado primljen i počašćen gost. Kako je lijepo imati prijatelja kojemu smiješ doći u svako doba dana i noći i znati da ćeš biti dobro dočekan.
Marta, Marija i njihov brat Lazar bili su takvi prijatelji kojima je Isus mogao uvijek navratiti. To se vidi i iz razgovora koji se vodio u toj kući između Marte i Isusa. Marta se tuži Isusu na svoju sestru koja joj ne pomaže nego se sva pretvorila u uho i sluša svaku Isusovu riječ. Marta optužuje sestru Mariju, ali to čini na jedan simpatičan način kad kaže: «Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi? Reci joj da mi pomogne». Ovako se mogu razgovarati samo pravi prijatelji. U svome odgovoru, Isus sad prekorava Martu, ali i on to čini na prihvatljiv način. On otvara Marti oči da vidi ono skriveno daleko vrednije što je Marija već otkrila. A to je Isusova poruka, njegove riječi koje naviještaju život vječni. To je uistinu bolji dio koji se Mariji neće oduzeti.
Ono što je Isus rekao Marti, mogao bi reći i mnogima od nas: «Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno». Sve drugo prolazi i to veoma brzo. Samo Bog ostaje vječno. Samo ono što učinimo s Bogom i za Boga to ostaje trajno. To nas prati u vječnosti. Ako želimo biti iskreni prema sebi, morat ćemo priznati kako su istinite ove Isusove riječi. Kako se često uznemirujemo za nebitne stvari, a zaboravljamo ono jedino potrebno. Brinemo se za prolazno, a zaboravljamo vječno.
Nalazimo se u vremenu godišnjih odmora. Dobro je i potrebno otići na godišnji odmor. Provesti barem desetak dana u prirodi, na moru ili u planinama. Zaboraviti svoje svakodnevne brige, uživati u čistom zraku, diviti se zalazu Sunca, radovati se pjevu ptica, cvrčaka i drugih životinja. Čovjeku je potreban odmor. Isus je jednom naredio svojim učenicima da odu daleko od svijeta i da se dobro odmore, jer ih je svijet opkoljavao sa svih strana. Prema tome i Bog sam želi da se dobro psiho-fizički odmorimo.
Međutim, čovjek nije samo tjelesno i psihičko biće. On je također i društveno i što je najvažnije duhovno biće. Čovjek ima besmrtnu dušu. Po svojoj duhovnoj dimenziji čovjek nadilazi sva stvorenja ovoga svijeta. Po duhu je najsličniji Bogu. To je Božji dah u čovjeku. Po tome duhu čovjek je živo biće, inteligentno, razumno i odgovorno biće. Prema tome, da se čovjek kompletno odmori, on se mora prije svega duhovno odmoriti, on mora duhovno ojačati. Tek onda kad smo jaki duhom, moći ćemo nadvladati sve poteškoće koje nam život donese.
Zatočenik koncentracijskog logora u Auschwitzu Viktor Frankl, posvjedočio je da strahote toga logora nisu preživjeli oni koji su bili fizički, dakle tjelesno najjači, nego oni koji su bili jaki duhom, koji su znali osmisliti taj svoj na prvi pogled besmisleni logoraški život. Frankl je uvjeren da je vjera najjača snaga u osmišljavanju teških časova koje svi mi prije ili kasnije u svome životu moramo iskusiti.
Prema tome, braćo i sestre, tko se želi najbolje odmoriti, a to znači tko se želi najbolje pripremiti za životna iskušenja, najvažnije je da se najprije dobro duhovno okrijepi. Isus bi rekao da izabere ono jedino potrebno, da sjedne do Isusovih nogu i posluša njegove riječi koje navješćuju život vječni. Zašto se ne bismo ovoga ljeta odlučili na jednu duhovnu avanturu i proveli tri-četiri dana u samoći, negdje u prirodi ili u nekom samostanu gdje ćemo u tišini i čistoći prirode osluškivati što mi to Gospodin odavno želi reći, ali nikako da me nađe spremnim da ga čujem i poslušam.
U knjizi Otkrivenja čitamo Isusove riječi: «Evo stojim na vratima i kucam. Tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njime i on sa mnom». Možda je baš ovo ljeta prilika da ojačam svoju duhovnu dimenziju, da nađem svoj dubinski mir u kojem ću konačno čuti one spasonosne Božje riječi koje mi donose život u izobilju. Biblija lijepo kaže: «Samo je u Bogu mir, dušo moja».
Preporučujem Vam da na svoje praznike ponesete sa sobom Sveto pismo. Može to biti u malom izdanju, ali neka bude nošeno i čitano s velikom ljubavlju i otvorenosti srca. Počnite dan i završite ga čitanjem Svetog Pisma.
Razmišljajte u prirodi o onome što ste pročitali u Svetom Pismu. Aktivirajte svoju maštu. Vizualizirajte događaje koji su opisani u Bibliji. Zatvorite oči, ako ste na moru, i predočite sebi oluju na moru i Isusa kako čudesno stišava tu oluju. Tada se sjetite oluje koja hara u vašem srcu i dopustite Isusu da uđe u to još burnije more i da stiša vaše strasti, da iskorijeni pohlepe i zle nakane. Tada ćete imati mir koji vam ovaj svijet ne može ni dati ni oduzeti.
PATER MIJO NIKIĆ, SJ/MISIJA
