OBJAVLJENO PRIJELOMNO ISTRAŽIVANJE: Gotovo sve što vam mediji govore o “seksualnoj orijentaciji” i “rodnom identitetu” je pogrešno!
Rezultati koji pokazuju da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell, piše Dailysignal.com.
Važno novo Izvješće, objavljeno 22. kolovoza u američkom časopisu The New Atlantis, predstavlja izazov dominantnim narativima koje mediji promiču u vezi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Ovo izvješće od 143 stranice koje zajedno potpisuju dvojica vodećih američkih znanstvenika na području mentalnog zdravlja i seksualnosti donosi analizu više od 200 istraživanja sa stručnom recenzijom iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti, detaljno obrazlažući što znanstvena istraživanja pokazuju, a što ne pokazuju o seksualnosti i “rodu”.
Jedan od najvažnijih zaključaka, kako objašnjava urednik časopisa, jest da „neke od tvrdnji koje se najčešće čuju o seksualnosti i rodu nisu utemeljene na znanstvenim dokazima.”
Evo četiri najvažnija zaključka tog izvješća:
Uvjerenje da je seksualna orijentacija urođeno, biološki nepromjenjivo ljudsko svojstvo – da se ljudi „tako rode” – nije utemeljeno na znanstvenim dokazima.
Također, uvjerenje da je “rodni identitet” urođeno, nepromjenjivo ljudsko svojstvo neovisno o biološkom spolu – tako da osoba može biti „muškarac zarobljen u ženskom tijelu” ili „žena zarobljena u tijelu muškarca” – nije utemeljeno na znanstvenim dokazima.
Tek manjina djece koja izražavaju misli i ponašanja netipična za svoj spol nastavit će ih izražavati i u adolescenciji ili odrasloj dobi. Ne postoje dokazi da bi svu takvu djecu trebalo poticati da postanu transrodna, a još manje podvrgnuti ih hormonskoj terapiji ili operaciji.
Ne-heteroseksualni i transrodni ljudi imaju više stope problema s mentalnim zdravljem (anksioznost, depresija, samoubojstvo), kao i bihevioralnih i društvenih problema (zloporaba opojnih tvari, nasilje partnera) od opće populacije. Sama diskriminacija ne objašnjava cjelokupnu razliku.
Izvješće “Seksualnost i rod: Rezultati iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti”, zajedno potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh. Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona.
McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins. Tijekom svoje karijere kao glavni psihijatar stao je na kraj operacijama promjene spola u toj bolnici, nakon što je ispitivanje pokrenuto na sveučilištu pokazalo da one ne donose koristi kojima su se liječnici i bolesnici dugo nadali.
Implikacije za politiku
Izvješće se bavi isključivo onime što znanstvena istraživanja pokazuju i što ne pokazuju. Ali znanost može imati implikacije za javne politike.
Izvješće donosi pregled preciznih istraživanja koja pokazuju da „tek manjina djece koja se identificiraju sa suprotnim spolom nastavit će to činiti i u adolescenciji ili odrasloj dobi.“
Uzmimo, na primjer, nedavne rasprave u Americi o politikama transrodnosti u školama. Jedna od tema koje se na više mjesta pojavljuju u izvješću jest da znanost ne podupire tvrdnju da je „rodni identitet” nepromjenjivo svojstvo neovisno o biološkom spolu, nego da kombinacija bioloških, okolišnih i iskustvenih čimbenika vjerojatno oblikuje način na koji pojedinci doživljavaju i izražavaju same sebe u pogledu spola i “roda”.
U izvješću se također raspravlja o realnosti neuroplastičnosti: da se mozgovi svih nas mogu mijenjati i mijenjaju se cijelim tijekom naših života (pogotovo, ali ne isključivo, u djetinjstvu) kao odgovor na naše ponašanje i iskustva. Te promjene u mozgu zatim mogu utjecati na naše buduće ponašanje.
To pruža dodatne razloge za zabrinutost oko nedavnih politika Obamine administracije u vezi transrodnosti u školama. Osim problema privatnosti i sigurnosti, tu je također i mogućnost da takve politike za posljedicu imaju da se dulje kao transrodni identificiraju oni učenici koji bi to inače prirodno prerasli.
Izvješće donosi pregled rigoroznih istraživanja koja pokazuju kako „tek manjina djece koja doživljavaju identifikaciju sa suprotnim spolom doživljava to isto u adolescenciji i odrasloj dobi.” Donositelji politika trebali bi biti zabrinuti oko toga kako pogrešno upućene školske politike mogu potaknuti učenike da se identificiraju kao djevojčice iako su dječaci, i obrnuto, te da za posljedicu imaju dugotrajnije teškoće. Kako je napomenuto u izvješću: „Ne postoje dokazi da svu djecu koja izražavaju razmišljanja ili ponašanje netipično za svoj spol treba potaknuti da postanu transrodna.”
Osim školskih politika, u izvješću se ističu problemi oko predloženih medicinskih intervencija na djeci. Mayer i McHugh pišu: „Potreseni smo i zabrinuti ozbiljnošću i ireverzibilnošću nekih intervencija o kojima se javno raspravlja i koje se primjenjuju u djece.“
„Zabrinuti smo zbog sve veće tendencije prema tome da se djecu s problemima rodnog identiteta potiče da prijeđu na svoj odabrani spol putem medicinskih i kirurških postupaka,“ nastavljaju autori. Međutim, kako napominju, „malo je znanstvenih dokaza za terapeutsku vrijednost intervencija koje odgađaju pubertet ili modificiraju sekundarne spolne karakteristike adolescenata.“
Cijeli članak pročitajte ovdje.
