OD CAMERONOVE KAMPANJE DO MISIJE NA KUBI: Pročitajte zanimljivu priču mlade splitske humanitarke
Iako se doima kao obična, vedra cura iz susjedstva, Kaštelanka Anđela Mirčić (29) sve je samo ne obična. Vedra, doduše, jest. Po struci je diplomirana teologinja i sveučilišna specijalistica za vanjsku politiku i diplomaciju.
Govori ruski, engleski i španjolski, a u impresivnoj biografiji, atipičnoj za tako mladu osobu, može se pohvaliti podatkom da je lani kao jedna od rijetkih strankinja radila u Londonu u predizbornoj kampanji Konzervativne stranke za odnedavno bivšeg britanskog premijera Davida Camerona.
I ne, nije dijelila predizborne letke po Londonu, nego je uspješno prikupljala novac za Cameronovu kampanju. Dok je većini njezinih vršnjaka najveća briga bila kamo izići navečer, Anđela je svakodnevno bila u društvu engleske političke elite. I kakvi su Cameron i Boris Johnson uživo?
– Svi su oni doista normalni ljudi, naizgled ni po čemu drugačiji osim po funkcijama koje obavljaju. Stvarno su ugodni i pristupačni, ni u jednom trenutku nisam osjetila bilo kakvu vrstu diskriminacije. Baš naprotiv, tamo sam se osjećala dobrodošlom, kao jedna od njih, posebno na temelju toga što su uvijek i neizostavno naglašavali kako cijene sav trud i vrijeme koje sam ja, jednako kao i drugi, ulagala u njihovu kampanju.
Posebno me je razveselilo kada sam nekoliko mjeseci nakon završetka kampanje na svoju kućnu adresu primila osobnu zahvalu Davida Camerona za sav svoj uloženi trud i napor u kampanji i na izborima, koji su ujedno bili najznačajniji i najuspješniji opći izbori za Konzervativnu stranku u posljednje vrijeme. Boravak i rad među engleskom političkom i poslovnom elitom za mene osobno nije predstavljalo “hranu za ego”, jer inače u životu nikoga ne uzdižem niti na ikoga gledam svisoka – tvrdi Anđela Mirčić, koja nam je bila zanimljiva ne samo zbog blistave biografije i druženja sa svjetski poznatim političarima i poslovnom elitom.
Mito i korupcija
Zanimljivo je i njezino humanitarno djelovanje u brojnim organizacijama, a posebno u splitskoj Udruzi “Zdenac”, koju je osnovala časna sestra misionarka Ljilja Lončar. “Zdenac” pomaže socijalno najugroženijim skupinama u Hrvatskoj, a još više u zemljama trećeg svijeta.
Svakako, našoj mladoj sugovornici nije bio problem odmah nakon Cameronove izborne pobjede (a imala je ponudu da tamo ostane raditi!) spakirati kufere i s časnom Ljiljom, njezinim velikim uzorom, moderni London zamijeniti siromašnom Kubom. U toj egzotičnoj zemlji, puno drukčijoj od onoga što nam se servira u turističkim brošurama, misionari su rijetka pojava, a osobito misionari iz Hrvatske…
Bilo je to, kaže nam Anđela, nevjerojatno iskustvo, prepuno iskušenja, ali baš zato ju je još više učvrstilo u namjeri da svoje slobodno vrijeme iskoristi za humanitarno djelovanje, i to ne bilo kakvo, nego ono najzahtjevnije – da sudjeluje u misijama po najsiromašnijim i najopasnijim krajevima.
Kako je sve to počelo?
– Završila sam srednju školu, tog sam ljeta radila na brodu i nekako po inerciji upisala sam ekonomiju… Iako sam ispite polagala u roku, stalno mi je bio prisutan neki nemir, na način da sam osjećala da tu ne pripadam, da to nije to. Nakon rukometnog turnira koji sam u Parizu odigrala za Ekonomski fakultet, uzela sam papire i zauvijek napustila taj fakultet jer više nisam mogla zanemarivati taj sve jači i gotovo nesnošljiv osjećaj moje nepripadnosti tome mjestu i tom studiju.
Tada mi teologija nije bila ni u primisli kao moj sljedeći korak, no kada sam sasvim slučajno naletjela na brošuru Katoličko-bogoslovnog fakulteta, znala sam da je to mjesto gdje trebam biti. I tako sam završila na teologiji – govori Anđela.
Zanimljivo, diplomirala je s temom “Mito i korupcija”, nakon čega je upisala poslijediplomski studij vanjske politike i diplomacije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. A tamo joj je završni rad bio “Religijska pozadina izraelsko-arapskih sukoba”.
Znači, politika i teologija cijelo su joj vrijeme bili u fokusu, ali sve je to vrijeme paralelno sa studiranjem i radila, ali i skupljala humanitarni staž volontirajući za UNDP, Crveni križ te Udrugu “Trokut mladih Kaštela”.
Vjerska motivacija
Tijekom cijelog studija i nakon završetka višegodišnjega obrazovanja radila je i još uvijek radi za talijanskog biznismena Riccarda Mazzucchellija. Tu je i upoznala svoje sadašnje poslodavce, među kojima se nalaze upravo utjecajni ljudi iz Engleske, od kojih je jedan utjecajni član Konzervativne stranke koji joj je bio poveznica za rad u predizbornoj kampanji.
Upravo radeći za svjetske poduzetnike i elitu omogućeno joj je da proputuje cijeli svijet te odsjeda u najluksuznijim destinacijama i hotelima svijeta. Zanimalo nas je kako njezini poslodavci gledaju na njezine sve duže humanitarne avanture.
– Bogu hvala, imali su i imaju sluha za moj humanitarni rad jer me osobno poznaju dugi niz godina te itekako znaju za moju ljubav i strast prema pomaganju potrebitim ljudima. Čak i više, oni su sami jedni od donatora i pružatelja podrške plemenitim ciljevima koje Udruga “Zdenac” ostvaruje po svijetu.
I dok sam radila u Cameronovu stožeru, ja sam nakon devetosatnog rada volontirala u obližnjoj katoličkoj crkvi, gdje je irački biskup radio sa sirijskim izbjeglicama, i sve je to njima bilo sve očitiji znak mojeg neumornog nastojanja i davanja sebe drugima. Zato se i nisu iznenadili kad sam im prošlog ljeta nagovijestila da idem nekoliko mjeseci u misiju na Kubu, kao i da se sada spremam za novu misiju u Venezuelu.
Vjerojatno me je baš taj život prepun obilja i komfora, koji me nije zadovoljio, ipak doveo do spoznaje i do odgovora na unutarnji poticaj da se svjesno i odlučno, usprkos svoj logici ovoga svijeta u kojem vlada materijalizam, težnja za priznanjem, bogatstvom…, odazovem onoj istinskoj čežnji u meni, onome u čemu sam uvijek pronalazila istinsku sreću i zadovoljstvo.
To je pomaganje onima koji zbog različitih razloga i životnih okolnosti žive na rubu gladi, materijalne i duhovne neimaštine i odbačenosti od svega i sviju, te tim životom darivanja sebe drugima služim Bogu, jer nas je upravo na to i pozvao. Svaki pravi i konkretni vjernik služi i pridonosi na vlastiti način u društvu i u svijetu, a ovo je moj put i moj način.
Priliku za to dala mi je Udruga “Zdenac”, koja čini velika djela milosrđa i ulaže sve napore da ovaj svijet učini barem malo boljim mjestom za život. Vjera mi je oduvijek bila jako važna, i moj osobni odnos prema Bogu, a “Zdenac” mi je pružio priliku da živim svoju vjeru na konkretan način. Nisam ni ja mislila da će me život odvesti ovim putem i odlazak na Kubu bio je nešto najhrabrije za što sam se odlučila u životu, ali baš me je to učinilo najispunjenijom i sretnom – iskreno kaže Anđela.
Kaže da je na Kubi radila od 6.30 do ponoći i da je svako jutro započinjala molitvom i svetom misom. Ne bi, kaže, bez toga mogli izdržati sva ta iskušenja.
– Časna Ljilja inzistira na duhovnome i to mi je veliko nadahnuće i definitivno naš izvor snage i motivacije, da uvijek jasno imamo predočeno u svojem srcu zbog koga i za koga sve ovo radimo. A to je Isus Krist, čije svjetlo, nadu i radost donosimo onima koji su toga lišeni, a koji zaslužuju jednako kao i svi ljudi doživjeti i osjetiti da postoji netko kome je uistinu stalo, u čijim su očima ljubljena braća sa svojim urođenim dostojanstvom i prije svega im žele djelima milosrđa i ljubavi posvijestiti da su i oni Božja djeca.
Mi misionari nismo ništa više nego instrumenti u Božjim rukama, preko kojih on dolazi do onih ljudi do kojih rijetko tko želi doći i tako im pokazuje da nisu napušteni ni ostavljeni. S ljudske strane gledano, zna se učiniti besmisleno sve što radimo, jer koliko god se daješ tim ljudima, ne samo da ti često ne kažu ni hvala, nego znaju i lagati i činiti upravo suprotno.
No, siromaštvo često liši ljude svakoga morala i mi smo toga svjesni te smo dobro pripremljeni na najgore scenarije, a svjesnost i motivacija zbog koga i za koga smo tu sve ovo čini lako podnošljivim. U misijama najviše radimo s djecom iz siromašnih obitelji, a okupljamo ih tako da im za početak uvijek ponudimo besplatan obrok.
Tako ih privučemo, a onda s njima učimo, izrađujemo suvenire, igramo se, molimo, tako privučemo i njihove roditelje i volontere i širimo krug naših članova. Sada na Kubi već imamo svoju podružnicu “Zdenca”, djelujemo u tri provincije te smo osnovali pet grupa koje sada okupljaju više stotina djece i starijih – zadovoljna je Anđela.
Kaže da je ključno da se u svakoj zajednici gdje dođu prilagode situaciji i okupe lokalne volontere, a na pitanje zar nema dovoljno sirotinje u Hrvatskoj pa moraju odlaziti tako daleko, Anđela tvrdi da mnogi kod nas nisu ni svjesni u kakvoj bijedi žive ljudi u Africi, Kubi, Južnoj Americi. Kaže da ako bismo svi odlučili zbog straha ili radi vlastite sigurnosti ne otići tamo u svijetu gdje je najteže i najopasnije, onda bismo – zakazali.
Kaže da su misije zahtjevne, psihički i fizički, i nisu za svakoga, ali i da se Bog potrudi pronaći “odgovarajuće” ljude za ovakve misije, pružajući im u srcu jednu drugu vrstu sigurnosti koja je teško razumljiva većini ljudi. Naravno, važno je naglasiti da Udruga “Zdenac” na jednak način pomaže i provodi iste projekte u našoj domovini te u susjednoj nam Bosni i Hercegovini, jer je ovdje kod nas sve i započelo te je preslikano u zemlje trećeg svijeta.
Bez velikih planova
– Svjesna sam da je i u Hrvatskoj velika potreba za pomoći, ali doista, u svijetu je još gore. Neke je situacije teško i opisati. Tek kad se makneš iz svoje sigurne zone, kad malo proputuješ, shvatiš da kod nas i nije toliko loše. Osobno sam najosjetljivija na stare i nemoćne, možda čak i više nego na djecu, jer mi je muka gledati kako su ti ljudi cijeli svoj život živjeli u bijedi i kako umiru u bijedi, bez nade. A za djecu barem uvijek postoji nada da će biti bolje – kaže misionarka iz Kaštela.
Što dalje? Sada prikuplja sredstva za misiju u Venezueli, uglavnom obilazeći crkve na splitskom području i, ako joj župnik dopusti, pozivajući vjernike na kraju mise da doniraju “Zdencu”.
– Nemam dugoročnih planova, jer Bog mi je uvijek pokazao da je njegova zadnja, a ujedno i najbolji izbor za mene, i tome se prepuštam iz dana u dan s potpunim pouzdanjem. Do sada nikad nisam pogriješila, te sam ne samo sretna zbog svakog dosadašnjeg iskustva i svega proživljenog, nego i neizmjerno zahvalna – kaže na kraju naša sugovornica.
Misija u Venezueli
U Venezueli je, kaže nam Anđela, toliko loše da je počelo nedostajati i hrane. Čak ni oni koji imaju novca ne mogu kupiti osnovne namirnice te hodajući prelaze preko granice u Kolumbiju kako bi nabavili hranu. Doznajemo i da je Kolumbija počela zatvarati granice i da se situacija pogoršava iz dana u dan, što dovodi do sve većeg nasilja i svakodnevnog umiranja od gladi.
Na rijetkim mjestima gdje se može kupiti ponešto hrane ljudi satima čekaju u redu. Nedostatak higijenskih sredstava uzrok je čestih zaraznih bolesti. Ljekarne su prazne. Zato “Zdenac” tamo počinje s novom akcijom za gladnu djecu. To su djeca ribara, djeca iz favela, siromašnih rubnih naselja koju tamo zovu “invazije”. Većina je s jednim roditeljem ili nekim starateljem: bakom, tetom, susjedom… Pomagat će i starijima.
Ako želite pomoći Anđeli i časnoj sestri Ljilji i ostalim volonterima “Zdenca” da uspješno provedu i ovu misiju, na koju kreću početkom listopada, uplatite koju kunu na žiro-račun ove udruge.
– Imajte pritom na umu da se tamo živi puno gore nego u Hrvatskoj te da svaka vaša kuna tamo predstavlja veliko djelo milosrđa i solidarnosti prema ljudima na drugom kraju svijeta koji prolaze kroz dosad najgore razdoblje u svojoj zemlji – poručuju iz “Zdenca”.
Evo i računa Udruge:
Broj računa primatelja: HR792330003-1100166170
Poziv na broj primatelja: 70-16
Opis plaćanja: Donacija “Moja dva kruha”
Kontakt-telefon: 021 377-572
Izvor: ovdje
