DR. MARKO JUKIĆ: Peti kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
Petog kolovoza 2016. godine u Kninu ćemo obilježiti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Branitelji, domoljubi, građanke i građani Hrvatske, braćo i sestre, radnici, studenti, učenici, dragi gosti dođite u grad Knin da odate počast svima koji su dali svoj život za Lijepu našu. Obilježavamo dan kada je oslobođen Knin od četničkih zločinaca, kada je slomljena četnička pobuna u Hrvatskoj, kada je vraćen okupirani teritorij u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, kada je omogućen povratak izbjeglica i obnovu porušenog, kada je omogućeno povezivanje sjeverne i južne Hrvatske….
Petoga kolovoza 1995. godine na kninskoj tvrđavi zaviorile su se dvije hrvatske zastava koju su postavili pripadnici sedme i četvrte gardijske brigade koje su oslobodile Knin. Nakon 4 godine terora, ubojstava, protjerivanja nesrbskog stanovništva hrvatske vojne i policijske snage su vratile okupirani teritorij matici zemlji Hrvatskoj.
Početak Vojno-redarstvene operacije „Oluja“
Idemo u Knin odati počast poginulim braniteljima i svima onima koji su dali doprinos oslobođenju Domovine, idemo posjetiti tvrđavu i pomoliti se u crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Pomoliti se za domovinu Hrvatsku, pomoliti se za poginule, nestale, pomoliti se za branitelje i sve ljude dobre volje.
Treba se sjetiti da je Knin bio sjedište hrvatskih kraljeva u 10 i 11. stoljeću. U Biskupiji se nalaze arheološki ostatci starohrvatske države, treba se sjetiti i teških vremena tijekom povijesti, teških iskušenja i borbi za opstojnost hrvatskoga naroda kojeg su osvajači sustavno pokušavali uništiti, otjerati pa je tako poznato da su srbijanski imperijalisti sustavno tjerali Hrvate iz Knina i okolice Knina. Knin je davno prije pobune bio određen kao centar antihrvatske pobune, stvarane su pretpostavke povezivanja s Obrovcem, Gračacom tako da je pobuna 1990-1991. bila samo finale plana stvaranja velike Srbije. Hrvatsko stanovništvo koje je bilo većinsko je postalo manjinsko tijekom jednog stoljeća. Prije Drugog svjetskog rata Hrvati su bili većinski narod u Kninu i okolici ali su 1991. godine dovedeno na samo 15 posto sustavnom srbijanskon imperijalističkom politikom, politikom obespravljivanja Hrvata.
Arheološko nalazište starohrvatske države
Pobuna 1991. godine je bila dio šireg plana koji je određen Memorandumom SANU, bio je to pokušaj stvaranja velike Srbije, pomicanje granica na crtu Virovitica, Karlovac- Karlobag. Ta crta je određena još krajem 19 stoljeća. Tijekom Drugog svjetskog rata četnici su provodili plan stvaranja velike Srbije, učinili su mnogobrojne zločine nad Hrvatima i izvršili etničko čišćenje pa je pobuna 1991. godine bila nastavak zločinačke srbijanske imperijalističke politike.
Ne smijemo zaboraviti srbijansko-četnički teror, ubijanja civila i protjerivanja nesrbskog stanovništva, paljenje sela, bombardiranje gradova, uništavanje infrastrukture, rušenje sakralnih objekat. Tako je na kraju 1991. godine u Hrvatskoj bilo 550.000 prognanika. Pored spomenutog broja prognanika u inozemstvo se smjestilo 150.000 hrvatskih izbjeglica, Dakle oko 700.000 izbjeglica kasnije će u Hrvatsku doći još pola milijuna izbjeglica iz Bosne i Hercegovine koji će većinom otići u europske zemlje a neki i u prekomorske.
Zatvor (četnički) na kninskoj tvrđavi
Treba podsjetiti:
- broj poginulih i ubijenih na hrvatskoj strani je: 6.891 hrvatski vojnik (48,7%) i 7.263 civila (51,3%), dakle ukupno 14.154 poginula i ubijena. Poginulo je (ubijeno je) više civila nego vojnika tijekom Domovinskog rata! Podatak da je agresor ubio 3.381 osobu stariju od 60 godina pokazuje bestijalnost agresora.
- agresor je ubio 3.182 žene (43,8% od ukupnog broja ubijenih civila), ranio je 3.560 žena. Od ukupnog broja stradalih žene čine 39,3%!!!! Žene su uglavnom stradale u svojim domovima od posljedica granatiranja, bombardiranja ili agresorskih akcija pri kojima su ubijale koga su gdje zatekli.
- ranjeno je 37.180 osoba, evidentirana su 19.224 invalida. Bez jednog roditelja je ostalo 4.285 djece, a bez oba roditelja njih 54. Među zatočenicima srpskih logora bilo je 219 djece, kao nestalo vodi se 15-toro djece.
- tijekom Domovinskog rata ubijeno je 345 djece (4,8% ubijenih civila), ranjeno 1.184 djece, a 108 djece su ostali trajni invalidi. Od ukupnog broja stradalih djeca čine 8,9%.
- ubijeno je 13 medicinara, 14 hrvatskih novinara, 3 svećenika a ranjeno je 48 medicinara i 4 svećenika.
- u ratu je uništeno i oštećeno 17 bolnica i preko stotinu ambulanti. Najgori zločin se dogodio u Vukovaru nakon okupacije grada,
- iz vukovarske bolnice su odvedene 294 osobe i mučki su ubijene. Na Ovčari je nađena masovna grobnica s ostatcima 200 osoba a za ostale se ne zna gdje im je grob.
- uništeni su desetci tisuća civilnih domova, ukupan broj oštećenih i uništenih hrvatskih gradova i sela je veći od 500.
- tijekom Domovinskog rata uništeni i oštećeni su objekti Katoličke crkve. Potpuno je uništeno 380 crkava i drugih sakralnih objekata, teško je oštećeno 416 crkava i drugih sakralnih objekata, oštećeno je 630 crkava i sakralnih objekata. Ukupno je uništeno, oštećeno 1.426 crkava i sakralnih objekata. Brojke govore o bestijalnosti agresora kojemu nije ništa sveto.
- otkrivene su 143 masovne grobnice i više od 1.400 pojedinačnih grobova žrtava srbske agresije. Još se traga za 968 nestalih od čega 606 civila i 362 branitelja.
- pri napadu na Zagreb (svibanj 1995. godine) poginule su 4 osobe i 196 ih je ranjeno od toga 60 teško. Ranjeno je 19 djece, 85 žena i 25 starijih osoba. Zagreb je napadnut s 12 raketa od čega je 9 raketa pogodilo sami centar grada.
- stradanja u UNPA zonama: iz UNPA zona (pod pratnjom UNPROFOR-a) protjerano je 17.991 osoba, ubijeno je 347 civila, silovanih je bilo 26 (ukupno je silovano više od 3.000 žena) i mučenih 1.617. Podatci govore kako je UNPROFOR bio u službi agresora. UNPROFOR nije obavio svoj zadatak već je potpomogao etničko čišćenje i osiguravao okupaciju hrvatskih teritorija, pri tome je agresore potpomagao hranom, gorivom i lijekovima.
- agresor je protjerao 210.000 Hrvata i drugih nesrpskih naroda s okupiranih područja . Izvršili su etničko čišćenje u potpunosti.
- Srbi iz okupiranih područja su planirano napustili Hrvatsku jer je Slobodan Milošević vojni poraz htio pretvoriti u političku pobjedu uz pomoć pete kolone u Hrvatskoj i međunarodne zajednice koja je bila nesklona Hrvatskoj i koja je prešućivala istinu o agresiji, zločinima agresora. Većina Srba je napustila UNPA zone mnogo prije vojno-redarstvene operacije „Oluja“ pa ne stoje četničke laži kako su protjerani. Samovoljno su otišli zbog svojih privatnih interesa a tijekom vojno-redarstvene akcije prema planu svojih vođa pa neka im je sretan put!
Izvori: knjiga Andrije Hebranga „Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“ (prof. dr. sc. Andrija Hebrang ratni ministra zdravstva), Zagreb-Zadar, 2013.), te podatci Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra. Razlike u brojkama jednog i drugog izvora su minimalne. Konačan broj stradalih će biti objavljen nakon još jedne provjere podataka tako da se izbjegnu pogrješke da se izbjegnu prigovori manipulatora koji lažu, podmeću i negiraju činjenice.
Prof. dr. sc. Andrija Hebrang je zapisao: „Zločin je ubijati civile, a jednako je zločin zatajiti civilne žrtve i tako politizirati smrt onih koji su ubijeni bez suda“.
Navedeni podatci nam govore o karakteru agresora, njegovoj genocidnosti i nečovječnosti.
Kada je krenula Vojnoredarstvena operacija Oluja pobunjenici su nakon kratkog otpora počeli bježati. Imali su unaprijed pripremljen plan, hrvatske snage ih nisu napadale jer se željelo izbjeći nove žrtve. Budući da je vojni poraz bio neizbježan napravljen je plan izvlačenja s ciljem da se uz pomoć međunarodne zajednice blokira Hrvatska i da međunarodna zajednica donese odluku o povlačenje na pozicije prije operacije. Ta praksa je već bila primjenjena tijekom Domovinskog rata. Udar je bio silovit, precizan, s minimalnim koleteralnim žrtvama, učinkovit udar na kraju kojeg su okupatori položili oružje i priznali poraz. Mnogo puta su neprijatelji, zahvaljujući međunarodnoj zajednici ili nekim moćnim državama relativizirali poraz za zelenim stolom pa i danas pokušavaju izokrenuti činjenicu da su Srbija i Crna Gora izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku i da su napravili mnogobrojna zlodjela koja su dokumentirana. Četnici i danas pored svih dokaza, odluka međunarodnih sudova lažu i izvrću činjenice. Uporno ponavljaju laži kao što su činili tijekom cijelog jednog stoljeća (od 1918. do današnjih dana).
Mnogi zaboravljaju da je operacija „Oluja“ bila nužna i da je spriječila mnogobrojne ljudske žrtve i razaranja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Bosanski Srbi su imali vojsku od 180.000 vojnika i planirali su operaciju „Vaganj“. Tu operaciju je operacija „Oluja“ preduhitrila i tako spriječila veliku humanitarnu katastrofu koja bi nastala u Zapadnoj Bosni da je došlo do pada Bihaća u četničke ruke. Operacija „Vaganj“ je imala za cilj napasti hrvatske snage u području južno od Kupresa, područje Livna te doline Neretve i Metkovića te napasti postrojbe Armije BiH na području Zapadne Bosne, odnosno Bihaća gdje je bilo oko 200.000 stanovnika u okruženju. Operacija „Vaganj“ je trebala započeti 5. kolovoza u 6 sati ujutro, planirano je da u akciji sudjeluje oko 80.000 vojnika. Dakle operacija „Oluja“ je onemogućila četnike u osvajanju novih teritorija i izvršenju novih četničkih zločina. Nadalje, operacijom je oslobođen veliki dio teritorija Republike Hrvatske i izvšena je deblokada Bihaća i na taj način je spriječena velika humanitarna katastrofa jer bi stanovnici Bihaća i okolice bili protjerani ili ubijeni jer je to bio poznati obrazac etničkog čišćenja i ostvarivanje cilja etnički čiste velike Srbije. Zločin je zatajiti ovu činjenicu!
Da nije bilo operacija „Zima 94“ i „Ljeto 95“ koje su stvorile pretpostavke za operaciju „Oluja“ Bihać bi pao u četničke ruke pa bi došlo do spajanja pobunjenih Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine što bi ugrozilo Karlovac i Republiku Hrvatsku u cijelosti. Osim osvajanja Bihaća četnici su imali cilj spustiti se dolinom Neretve do Metkovića i na taj način poboljšati izglede za stvaranje velike Srbije. Događaji se moraju gledati u širem kontekstu da bi se shvatilo zašto je operacija „Oluja“ bila nužna. Vojni analitičari su to dobro zapazili i objasnili ali nemoralni političari i civilne antihrvatske udruge su i dalje ponavljale laži, podmetale svoju laž kao istinu. Slučaj genocida u Srebrenici je najbolji primjer da je prije navedeno točno. Svijet bi trebao biti zahvalan Republici Hrvatskoj da je spriječila humanitarnu katastrofu, da je spriječila novi genocid u Bosni i Hercegovini.
Hrvatice i Hrvati, stanovnici Hrvatske budite ponosni na Lijepu našu koja je branila svoj teritorijalni integritet, koja je branila i oslobađala svoja ognjišta a nije osvajala tuđa. Mi nismo napadali Niš, Leskovac, Negotin, nismo bombardirali Beograd već smo branili djedovinu, branili opstojnost hrvatskoga naroda na teritoriju Hrvatske. Budite ponosni na zemlju u kojoj nacionalne manjine i etničke skupine imaju mnogo više prava nego u onim zemljama koje se diče svojom demokracijom. Neka Hrvatima u drugim zemljama daju ista prava kao što njihovi pripadnici imaju u Hrvatskoj, ništa više ni manje!
Spomenik braniteljima
Spomenik dr. Franji Tuđmanu na kninskoj tvrđavi
Proslavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti širom Domovine. Ne zaboravite izvjesiti hrvatsku zastavu na pročelja svojih domova! Neka najveća proslava bude u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu. Odajmo počast poginulima, posjetimo tvrđavu i pomolimo se u crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, pomolimo se za budućnost Domovine, za budućnost svih nas koji volimo Lijepu našu.
Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta
Proslavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti dostojanstveno s ponosom i vjerom da Lijepu našu možemo učiniti boljom za život svih njenih žitelja. Neka lete „Krila Oluje“ i golubovi mira!
„Krila Oluje“
Golubovi mira
Neka nam živi Domovina Hrvatska!
Dr. Marko Jukić (hrvatski domoljub i branitelj)