Hasanbegović: Već 15 godina se, u obliku antifašizma, u temelje moderne Hrvatske pokušava ugurati jugoslavenska baština
Foto: fah
Nakon prepiranja posljednjih dana nastalih nakon što je Milorad Pupovac izjavio da ne želi Vladu u kojoj je i Zlatko Hasanbegović – iako je Hasanbegović osvojio 11.898 glasova – Hasanbegović je u današnjem intervjuu za Večernji list objasnio da mu Pupovac stavlja na teret ideološku hipotezu vezanu uz unutarhrvatske odnose i različita iščitavanja povijesnih kontroverzi iz 20. stoljeća, što ne bi trebalo očekivati od predstavnika nacionalne manjine.
“Ovdje u biti imamo problem stanovite političke podvojenosti u kojoj se ne zna kada je Milorad Pupovac legitimni srpski politički prvak, a kada je neka vrsta neformalnoga ideologa hrvatske ljevice ili ukupnog arbitra hrvatske politike”, rekao je Hasanbegović.
Na pitanje hoće li i dalje biti ministar kulture u novoj Vladi, objasnio da se u ovoj fazi pregovora još ne razmišlja o kadrovskim rješenjima. No dodao je: “Još nisam sreo glasača HDZ-a koji ne želi da ja budem ministar kulture”.
Na pitanje o ustaštvu u Hrvatskoj, reko je kako su ustvašvo i NDH poraženi u Drzgom svjetskom ratu.
“Nakon Drugog svjetskog rata nastupio je korjenit obračun ne samo sa svim nositeljima ustaškog pokreta nego općenito sa svim stvarnim, potencijalnim ili izmišljenim protivnicima jugoslavenskog komunizma. Tako, kada govorimo o ustaštvu, možemo govoriti o fikciji. A ovo što se danas naziva neoustaštvom, ono je po mome sudu s jedne strane ili jedan oblik društvene patologije ili stanoviti fenomen koji je na neki način opet proizišao iz različitih frustracija hrvatskoga naroda u komunističkoj Jugoslaviji te načina na koji se ona raspala”, rekao je Hasanbegović i dodao je su, s druge strane, značajni dijelovi hrvatskih političkih i kulturnih elita proizišli iz jugoslavenske komunistističke baštine, “a s mladenačkim ili ozbiljnim životnim uvjerenjima ljudi se teško rastaju”.
Dalje je objasno da je nakon 2001. godine nastupio proces sustavne rehabilitacije jugoslavenske kulturne baštine, “koja se preko fluidnog koncepta antifašizma pokušala utkati u temelje moderne hrvatske države koja je, bez obzira na činjenicu upravnog kontinuiteta, u stvarnom i sadržajnom smislu nastala nasuprot jugoslavenske države, demokratski poredak nasuprot komunističke diktature”.
Ključnim problemima u hrvatskoj kulturi prozvao je ideološku monopolizaciju, klijentelizam, nepotizam i privilegije. Naglasio je da je on osobno po svojm temeljnom političko-ideološkom habitusu starčevićanac i slobodar. “Upravo ti krugovi koji su me napadali bili su nositelji jedne vrste monopolizacije, ideologizacije i posvajanja hrvatske kulture. Dakle, hrvatsku kulturu treba demonopolizirati, stvoriti temeljne institucionalne pretpostavke da ona bude prostor istinskoga kulturnog pluralizma i slobode”.
Izvor: narod.hr/vecernji.hr
