DON DAMIR RAZOTKRIVA PRAZNOVJERJE: Značenje simbola sove
Kako radim u školi primjetio sam kako mnoge djevojčice nose lančiće, a na tom lančiću je SOVA. Pa me zanima koliko to ima veze s Masonima i da li oni nesvjesno štuju neke bogove ili čak sotonu? Da li im to može naškoditi? Čini mi se da se danas kroz modu mladima želi nametnuti štovanje sotone, ali na jedan lijep i zavodljiv način kako to samo sotona zna!
Ivica
Dragi Ivica,
Životinje same po sebi, dakako, nisu i ne mogu biti zle, a ne mogu biti ni dobre u moralnom smislu riječi. Ipak su neke, zbog svojih značajki i okolnosti s kojima se povezuju, postale simbolima dobra i zla. Pritom valja imati na umu dvije postavke:
1. Različiti narodi i religije imaju različitu, ponekad potpuno nepovezanu ili oprečnu simboliku povezanu uz istu životinju.
2. Neke od životinja jednoznačno su povezivane s dobrom, npr. janje. Druge su pak postale gotovo „ekskluzivne zastupnice“ zla: zmija i škorpion. Neke treće su se pak povezivale i s dobrom i sa zlom. Tako je i u samoj Bibliji „lav iz plemena Judina“ naziv za Isusa, ali se na drugom mjestu Sotona naziva „ričućim lavom koji obilazi tražeći koga da proždre“. Bik je starozavjetni idol, ali i znak evanđelista Luke, itd.
Sovu se, u skladu s gore navedenim, simbolički tumači na mnogo različitih načina. U istočnim kulturama obično je znak zla i nadolazeće smrti, u afričkima se povezuje s vještičarstvom. U grčkoj je pak mitologiji posvećena „božici“ mudrosti Ateni, u rimskoj Minervi, a tako i odgovarajućim „božicama“ drugih poganskih religija. Za pretpostaviti je da od tuda potječe povezivanje sove i mudrosti koje je i danas u našem podneblju općeprisutno. Masoni su, po svemu sudeći, preuzeli ovu baštinu, kao i brojne druge poganske simbole, ali nisam pronašao da su mu dali neko bitno novo značenje.
Što se specifično kršćanskih interpretacija tiče, sveti Toma Akvinski primjećuje da je sova u Starome zavjetu bila ubrojena među nečiste životinje i, pozivajući se na svetog Augustina, tumači da je svaka nečista životinja označavala neki grijeh, koji zapravo predstavlja jedinu pravu nečistoću. Sova, koja „jasno vidi noću, ali ne može vidjeti danju“, stoga za Tomu predstavlja „one koji su pametni u svjetovnim, ali nepametni u duhovnim stvarima“. Drugu vrstu sove (ušaru), koja „traži hranu noću, ali se skriva danju“ smatra oznakom „požudnog čovjeka koji nastoji ostati skriven u svojim djelima tame“. U srednjovjekovnim „Bestijarijima“, koji su također tumačili značenje pojedinih „beštija“, sova se također smatra simbolom Židova koji su, više voleći tamu nego svjetlo, odbacili Isusa.
Zanimljivo je, međutim, primijetiti da ni svrstavanje neke životinje u starozavjetne „nečiste životinje“ ne znači nužno bezuvjetno povezivanje neke životinje sa zlom u kršćanskoj simbolici. Tako je primjerice „nečisti“ pelikan postao simbol za Isusa u pjesmi „Klanjam ti se smjerno“, a „nečisti“ orao simbolom Ivana evanđeliste.
Tako i sova, uz negativno, ima i pozitivno značenje. U Bestijariju iz Aberdeena piše: „Na otajstven način, sova označava Krista. Krist voli tamu noći jer ne želi da grešnici – koje tama predstavlja – umru nego da se obrate i žive… Krist izbjegava svjetlo u smislu da izbjegava i mrzi taštu slavu. Sova leti noću tražeći hranu, kao što Krist obraća grešnike propovijedanjem u tijelo Crkve. U moralnom smislu, nadalje, sova nam označava ne tek bilo kojeg pravednika, već onoga koji živi među drugima, a ipak se krije od njihova pogleda koliko god je to moguće. On bježi od svjetla u smislu da ne traži slave ni ljudske hvale.“
Kao što vidimo, simbolika je prilično elastična stvar.
Kako i zašto je sova postala tako popularna danas, nije mi poznato. Ipak, iz gore navedenoga ne bih mogao izvući zaključak o nekoj isključivoj vezi simbola sove i zla. Ipak, drago mi je što bdiješ nad djecom i simbolima kojima se kite, jer oni često stvarno jesu izričito okultnog podrijetla i značenja.
Btb,
don Damir
