Enigma Davor Božinović – ekspert za ONO i DSZ koji obećava
Davor Božinović (1961.), od samog je starta bio dobar dečko zlatne mladeži; sve zamišljeno i zacrtano ispunio je bez pogreške s odličnim rezultatom, čak i u okolnostima kad se komunistički sustav od Urala do Trsta nepovratno urušavao.
Davor Božinović je bio ministar, veleposlanik u dva mandata, posebni izaslanik Vlade RH, predstojnik ureda predsjednika Stjepana Mesića, šef Sedme uprave u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija… ambicijama nema kraja pa je sad predavač na Fakultetu političkih znanosti, Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija i na Ratnoj školi „Ban Josip Jalečić“. Ali ni tu nije kraj, nakon medijskih spekulacija o preuzimanju ministarstva, pa čak i dolasku na mjesto potpredjednika Vlade, ovih dana je najavljen kao predstojnik Ureda budućeg premijera, što je u djelu lijevih medija, pod ravnanjem bivših partijskih AGITPROP-ovaca protumačeno kao Plenkovićev ustupak desnom krilu HDZ-a.
Na prvi pogled čini se da Božinović ima sjajaan životopis. Međutim, pažljivijem promatraču svakako ne promiče da nedostaje previše toga zamračenog u naizgled besprijekornoj karijeri hrvatskog političara. Nedostaje na primjer početak, razdoblje prije 1990. Uvijek isto: hrvatski političari i javne osobe svoje životopise započinju tek s 1990. godinom. Život i aktivnosti u Jugoslaviji kao da ne postoje nego su živjeli u hibernaciji.
Davor Božinović, sin kapetana fregate JNA, diplomirao je Obranu i zaštitu (ONO i DSZ) a potom magistrirao i doktorirao na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i već u toj prvobitnoj akumulaciji bio je očito pripreman za prevažnu funkciju partijskog ideologa u ondašnjoj vojnoj strukturi na najvišoj razini.
Tako se i zbilo, jer je 1987., s 26 godina postao savjetnik(?!) u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu, ondašnje SR Hrvatske! Nikom ne treba previše objašnjavati tko se u komunističkoj Jugoslaviji zapošljavao u Sekretarijatu za narodnu obranu, i to kao savjetnik. Tko je sve morao okaditi takvo imenovanje i s kakvim je preporukama kandidat morao doći da bi primirisao poslu u Sekretarijatu za narodnu obranu ili vojnim službama? Za takav domet nije dovoljno samo znati engleski i bugarski jezik(?), biti primljen u SKJ kao mladi poletarac te u punom profilu biti provučen kroz partijski regrutni centar na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu – to je pripadalo samo odabranima.
A onda je učinio logičan iskorak. Tako je 1990. godine postao predsjednikom Novačke komisije Ministarstva obrane Republike Hrvatske, na čijem je čelu tada bio Martin Špegelj.
Novonastale okolnosti 2000. godine donijele mnoga poznanstva i prijateljstva Davoru Božinoviću, a najvažnije je ono sa Stjepanom Mesićem koji ga je 2004. godine postavio na mjesto predstojnik Ureda, a već 2005. godine poslao za veleposlanika Republike Hrvatske u svojstvu šefa misije RH pri NATO-u. Igrači iz sjene, koji i danas forsiraju tvrdnje o potrebi demokratizacije HDZ-a, povezali su ga i s Ivom Sanaderom a Jadranka Kosor ga je imenovala ministrom obrane u svojoj Vladi (2010.). Članom HDZ-a, i unatoč određenim napisima, nije postao 1990. godine, nego tek 2011. godine na prijedlog Jadranke Kosor.Jedino ga nije bilo u razdoblju vladavine Tomislava Karamarka; „nismo kliknuli“ komentira Božinović, međutim istodobno zaboravlja da svi muškarci ipak ne padaju na međusobno klikanje.
Sad je na redu Andrej Plenković, koji ga je nakon angažmana u eri Mesića, Josipovića i Jadranke Kosor, iznova vratio u političku arenu i prepustio mu sve ključne operativne poluge u timu koji slaže. Mjesto ministra neće dobiti, jer nema baze niti potpore u HDZ-u, ali će zato voditi Ured predsjednika Vlade i biti ključni filtar o čijim će prosudbama i potezima Andrej Plenković i te kako ovisiti.
H. Krmpotić/hrsvijet.net
