FALSIFICIRANJE POVIJESTI: Klasić i dalje tvrdi kako Tito nije bio zločinac i opravdava Hudu jamu
Izvor slike: Denis Cerić
Otkriće masovne grobnice u Barbarinu rovu u Hudoj jami 2009. godine zgrozilo je hrvatsku i slovensku javnost. Jugoslavenski „antifašisti“ samo su u tome rovu likvidirali 800 vojnika i civila, među kojima deset posto žena i jedno dijete. Ubijeni nisu imali „privilegiju“ dobiti metak u čelo, nego su živi bačeni u jamu. Mnogi su umirali tjedan i više dana u najgorim mukama.
Nema sumnje, zločin u Hudoj jami projekcija je samog pakla, sotonističkoga boljševičkog pakla koji je iza sebe ostavio više od stotinu milijuna pobijenih diljem zemaljske kugle.
Ovih dana na mariborskom groblju Dobrava održana je komemoracija i pokop dijela žrtava komunističkih zločina ekshumiranih iz stratišta Huda jama. Komemoraciji je nazočio državni vrh, a predsjednica Kolinda Grabar Kitarović tom je prigodom izjavila da se „povijesna istina mora utvrditi“.
Kad se malo pomnije promotri izjava predsjednice Republike, onda se može vidjeti da ona u sebi implicira da povijesna istina u Hrvatskoj još uvijek nije utvrđena. Drugim riječima, ta rečenica poziva na revizionizam. Pritom, dakako, ne mislimo ideološki revizionizam koji je nakon Drugoga svjetskog rata izvršila svemoćna Partija, koja je povijest napisala prema svojim lažnim interpretacijama, nego na znanstveni revizionizam kao postupak preispitivanja vjerodostojnosti povijesne literature napisane u vrijeme totalitarnoga jugoslavensko-komunističkog sustava.
Predsjedničina izjava nameće i pitanje zašto povijesna istina u Hrvatskoj još uvijek nije utvrđena? Odgovor je, naravno, poznat onima koji znaju da je dva i dva četiri: zbog porazne činjenice da u Hrvatskoj ne samo da nije izvršena lustracija – postupak razotkrivanja kriminalni radnji jugokomunističkog sustava -, nego ljudi iz bivšeg sustava – potpomognuti biološkim i ideološkim podmlatkom – vedre i oblače svim važnijim institucijama, tj. imaju kulturnu i medijsku hegemoniju, a o čemu smo pisali u prethodne dvije kolumne. Vrana vrani ne kopa oči – stara je pučka mudrost.
Jahač lijevo-jugoslavenske kulturne hegemonije Hrvoje Klasić u obrani Tita i zločina
Jedan od jahača lijevo-jugoslavenske kulturne hegemonije tako je i dr. sc. Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Premda skromne znanstvene reputacije (docent s tek nekoliko objavljenih znanstvenih i stručnih članaka) Klasić uz Tvrtka Jakovinu, Ivu Goldsteina i Dragana Markovinu u mainstream medijima slovi kao jedan od glavnih arbitara za historiografska pitanja. No, Klasićev je problem taj što se on zapravo ne bavi historiografskim istraživanjima (otud vjerojatno i skroman znanstveni doprinos), nego ideološkim radom.
U prilog navedenoj tezi dovoljno je navesti njegovo jučerašnje gostovanje na HRT 4 prigodom pokopa žrtava Hude jame. Iako kao neki drugi kvazihistoriografi ne poriče da je Tito znao za zločine nakon rata (ipak laže o 50.000 žrtava, iako je realna brojka oko 150.000 pobijenih) on te zločine besramno opravdava. Tako prema Klasiću Tito nije zločinac jer su tada bila neka druga vremena u kojima su i demokratske države nakon rata ubijale kolaboracioniste. No, znanstvenik Klasić ne navodi da je broj smaknutih u Francuskoj – gdje su bila najveće odmazde – oko 10.000, što uključuje i one ubijene u tzv. „divljim čistkama“. Ako se usporedi navedeni broj s onim u Jugoslaviji, koja je imala nekoliko puta manje stanovnika od Francuske, onda jasno postaju razvidni razmjeri mega-zločina Josipa Broza Tita, kojeg tako strasno brani Klasić i ostala bulumenta ideoloških sljedbenika.
Dok se ne lustriraju klasići i ne makne Trg maršala Tita Hrvatska ne će biti demokratskea zemlja
Niti jedna rasprava o zločinima nakon rata ne može proći bez još jednog kvaziargumenta kojim jugofili klasićevskog tipa opravdavaju poslijeratne zločine. Po njima zločini nakon rata bili su motivirani ustaškim zločinima, a pobijeni nisu bili nevini. Međutim, tu zapravo nije riječ o racionalnom argumentu, nego o najbesprizornijem opravdavanju zločina. Jer, kad bi se vodili tom logikom onda bi se vrlo lako moglo opravdati i ustaške zločine srpskim zločinima u vrijeme monarhističke Jugoslavije, kao i zločinima koje su Srbi i četnici počinili nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Naime, prije nego je pala ijedna srpska žrtva (Gudovac, 28. travnja 1941.) četnici i ostatci kraljevske vojske ponegdje uz asistenciju srpskoga civilnog pučanstva na prostoru novoproglašene NDH pobili su više od 300 Hrvata i Muslimana.
Jednako tako, zanimljivo je da Klasić i klasići malobrojne zločine nad Srbima u „Oluji“ (koji, k tome, nisu bili dio sustava) nikada ne će opravdavati Vukovarom i Škabrnjom. No, za zločine nad Hrvatima uvijek se lako pronađe neko opravdanje.
Zaključno, govoreći o utvrđivanju povijesne istine na koje je pozvala predsjednica, valja reći da bez lustracije, uključujući i akademsku lustraciju koja će rasvijetliti manipulatore klasićevskog tipa, i bez ukidanja Trga maršala Tita, glavnog autora svih poslijeratnih zločina, Hrvatska nikada ne će postati demokratska i prosperitetna zemlja. Sve do tada Hrvatska će biti zemlja smrti.
Autor: Krešimir Kovač/direktno.hr
