Dokle osporavanje katolištva u Hrvatskoj?

Ovih dana još je jednom snažno izišla na vidjelo nesnošljivost i isključivost u hrvatskom društvu pripadnika ideološke ljevice prema katolicima i katoličkim vrjednotama. To negativno stajalište prema katolištvu i prema kršćanskim vrjednotama zaslužuje veću pozornost ne toliko jer bi stvarno bilo sposobno ugroziti u hrvatskom društvu sve ono što ima katolički ili kršćanski predznak, koliko jer je to pokazatelj da je još uvijek vrlo nizak stupanj demokratičnosti, odnosno da je nisko prihvaćanje stvarne svjetonazorske pluralnosti u sadašnjem hrvatskom društvu.

Iskazana odbojnost prema očitovanju katolištva u javnosti, u društvenom životu, i to u društvu u kojem se više od 92 posto stanovnika na popisu stanovništva 2011. slobodno svrstalo u pojedine Crkve i vjerske zajednice, otkriva da je nužno nastaviti smišljeno djelovanje na intenziviranju demokratskoga procesa i da, doista, treba zaustaviti diktat manjine nad većinom.

Hrvatskoj je javnosti kao eksces medijski predstavljena akcija pod nazivom »40 dana za život« koja uključuje molitvu i nošenje transparenata kojima se promiče ljudski život od naravnoga začeća do naravne smrti na javnim mjestima pred bolnicama u kojima se čini pobačaj. Mediji su tako iznijeli u javnost više netočnih tvrdnja poput: »Molitelji javno objavljuju imena žena koje planiraju pobačaj«, »Radikalni katolici javno teroriziraju i maltretiraju ženu koja ima zakazan termin za pobačaj«, »Katolički aktivisti okupirali Vinogradsku«, »Agresivna kampanja za zabranu pobačaja«, »Zadiru u ljudska prava žena« i slično, a neki su doveli u pitanje i molitvu kao takvu na javnim mjestima ili optužili hijerarhiju Katoličke Crkve u Hrvatskoj da ona po tim aktivistima provodi svojevrsni križarski rat. U stvarnosti riječ je o međunarodnoj, ekumenskoj akciji za zaštitu začetoga i još nerođenoga ljudskoga života, koja i ne pomišlja na ikoji oblik prisile ili nasilja ili koja se i ne usuđuje ikoju konkretnu osobu javno diskreditirati, a cilj joj je javno podsjetiti, pa i trudnice i bolničko osoblje, na začeti ljudski život kao svetinju. Službeni predstavnici Crkve jasno su rekli da to nije akcija koju bi organizirala Katolička Crkva, no građani vjernici imaju demokratsko pravo moliti i braniti ljudski život i na javnim mjestima, a to, očito je, netolerantnima i isključivima nikako ne odgovara.

Na to pravo građana vjernika na upit novinara podsjetio je i novi predsjednik Hrvatskoga sabora i dobio zauzvrat salve uvrjeda, među kojima posebnu pozornost zauzima, kako su prenijeli mediji, i izjava za televiziju N1 bivše ministrice u vladi Kukuriku koalicije: »Očigledno Petrov ima veliki senzibilitet po pitanju klerikalnih skupina i klerikalnih interesa što me i ne čudi s obzirom na to iz kojeg okruženja dolazi. Prije nego što je bio u Mostu i gradonačelnik Metkovića bio je član Hrasta, spominjala se njegova bliskost s određenim katoličkim udrugama. Ono što brine je što je takva osoba političar.« Netolerantnost i isključivost ide, dakle, tako daleko da se dovodi u pitanje pravo građaninu katoliku da bude uopće političar! Doista je nečuveno da nakon 25 godina procesa demokratizacije političarka takvoga formata i dalje katolike smatra građanima drugoga reda koji nisu dostojni ni da bi se bavili politikom. Takvo stajalište zahtijeva javnu ispriku ili formalnu optužbu za otvorenu diskriminaciju katolika koji su većina u hrvatskom društvu. Takvim »demokratima« nije dovoljno što su katolici bili pola stoljeća potpuno istisnuti iz javnoga, pa i političkoga života, pa bi ponovno nametnuli takvo ponižavajuće stanje za katolike.

Ovih dana dok je Katolička Crkva u Hrvatskoj slavila 25. obljetnicu ponovnoga uvođenja vjeronauka u škole pojedinci i pojedini mediji ideološke ljevice nisu propustili ponavljati već otrcane tvrdnje o tobožnjoj indoktrinaciji djece, o ugrožavanju sekularne države, o potrebi isključivanja vjeronauka iz škola i slično. Sasvim je normalno da u suvremenom hrvatskom društvu postoje takva razmišljanja i iznošenje takvih mišljenja, no problem je što takva mišljenja nemaju pokriće u logičnom i zdravorazumskom argumentiranju, nego proizlaze iz ideologija i iz ideološke isključivosti. Na proslavi u HNK-u predstavnik Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa iznio je podatak da 92 posto djece u osnovnoj odnosno oko 80 posto u srednjoj školi polazi školski vjeronauk, što znači da je tako ne samo apsolutna ili kvalificirana, nego još veća većina roditelja i učenika izabrala školski vjeronauk.

Nije li to više nego jasni plebiscit? Tko može biti stvarni demokrat i osporavati pravo na školski vjeronauk tako golemomu broju obitelji i učenika? Premda je to svakomu očito, ipak se ideologizirani pojedinci i mediji ne mire s takvim stanjem te premda su gotovo neznatna manjina, žele svoje stajalište nametnuti većini. Na prigodnom znanstvenom skupu o 25. obljetnici školskoga vjeronauka dr. Krunoslav Novak s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta iznio je podatke svoga istraživanja o odnosu medija prema školskom vjeronauku. Od 1. siječnja do 30. rujna ove godine hrvatski dnevni listovi, tjednici na nacionalnoj razini i internetski portali objavili su o školskom vjeronauku 146 članaka, od kojih je 97 iz tiska i 49 s interneta, a od tih 146 tekstova negativno o vjeronauku govori njih 90 odnosno 61,6 posto, njih 18 (12,3 %) o vjeronauku govori pozitivno, 10 članaka (6,8%) bilo je neutralno, a za ostale tekstove to nije bilo moguće odrediti – izvijestio je dr. Novak. Ne pokazuju li rezultati i toga istraživanja razmahanu ideološku isključivost i nesnošljivost prema katolištvu u hrvatskom društvu? Dokle će trajati osporavanje katolištva u Hrvatskoj?«

Ivan Miklenić/Glas Koncila

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save