Je li slučaj premlaćivanja nogometnog sudca Marića problem ili posljedica?
Objavljujemo u cijelosti pismo koje smo dobili od našeg čitatelja:
Svakom, nemojmo se zavaravati, ali ama baš svakom čovjeku nasilje je strano. Kako onda dolazi do tolikog nasilja u društvu? Vrlo jednostavno. Život je dug i posut mnogim teškoćama koje onda mijenjaju čovjeka.
Netko se razboli pa je to uzrok agresiji, neko pretrpi velike nepravde, netko ovo netko ono, ali u svakom slučaju život oblikuje čovjeka kao što kipar oblikuje glinu. Ljudi koji imaju jaku vjeru, ljudi koji imaju jak karakter, ljudi koji su jaki duhom uspiju prebroditi sve zamke života, ali ima puno ljudi koji nisu tako jaki i oni upadaju u razne zamke. Što je onda funkcija svakog zdravog društva? Funkcija je da ukloni zamke u koje ljudi upadaju i zbog toga postaju agresivni, a ne da ih svirepo kažnjava kad nešto loše urade.
Riječi progoniti, osuditi, zatvoriti trebaju zamijeniti riječi predvidjeti, na vrijeme preventivno djelovati i slično. Ljudi jednostavno počine nedjela poneseni emocijama, a poslije se, kad je već kasno, kaju i čude kako su to mogli učiniti. Jednostavno društvo mora omogućiti ljudima da ne dođu u takva emotivna stanja. Sve ovo pišem vezano uz napad na nogometnog sudca Marića. Advokat Gredelj za televiziju je izjavio da je iz očiju napadača isijavala mržnja. Da je taj čovjek imalo dobronamjeran upitao bi se odakle mržnja u očima tih mladića i tko ih je doveo u to stanje.
Ja ću odgovoriti i gospodinu Gredelju i svima koji se sad čude. Nefunkcioniranje pravne države dovelo je ne samo te mladiće u stanje mržnje nego i jako puno puka u Splitu i Dalmaciji. I onda se samonazvani moralni čistunci čude. Kako? Odakle mržnja? I onda slijede one tako poznate riječi: progoniti, osuditi, zatvoriti. Još jednu stvar treba objasniti da bi se razumjela geneza ovog stanja. Svaki čovjek traži svoje sretne trenutke u životu na svoj način i važni su mu upravo zato što ga čine sretnim. Tako je netko sretan kad lovi ribu, netko kada sluša muziku, netko kada čita knjigu, a veliki dio mlade generacije je sretan kada ide na utakmice i gleda uspjehe svoje momčadi. I nitko nema pravo suditi čiji je način stjecanja sreće u životu ispravniji.
A sad dolazimo do biti problema. Gospodin Marić već pet-šest godina učestalo uskraćuje tu sreću navijačima Hajduka na način da ih konstantno oštećuje. Kada se to ponavlja iz godine u godinu to nije više slučajno pa bi pametan čovjek mogao zaključiti da se radi o nečasnim radnjama u ime nekoga i za nešto. Godinama taj čovjek upropaštava utakmice Hajduka, izaziva bijes i frustracije kod ljudi koji to gledaju i onda se poslije smije ljudima u lice poručujući im – ko mi što može. Da, ne može mu nitko ništa jer je pod zaštitom HNS-a čiji svi čelnici više-manje imaju vrlo teške optužnice Državnog tužilaštva. HNS-a koji se bez srama usuđuje reći da neće poštivati hrvatske zakone. HNS-a koji tako suptilno širi mržnju između Zagreba i Dalmacije. HNS-a kojemu nitko, pa ni vlada, ništa ne može.
Prije 3 godine gosp. Maleš je stavio svoj život i život svoje obitelji na kocku ( još je pod zaštitom policije) i dokazao korumpiranost sudačke organizacije. Nogometni sudac Širić je osuđen na 3 godine, kao organizator korupcije, međutim pravosuđe ne želi donijeti pravomoćnu presudu jer bi se onda moglo raščistiti sa korupcijom u sudačkoj organizaciji. I tu leži problem i uzrok ove mržnje koju su pokazali na najgori način ovi mladići koji su napali Marića. Namjerno se neće riješiti slučaj Širić jer bi on potakao rješavanje, najblaže rečeno, komplicirane situacije u koju su upleteni nogometni sudci.
Pošto smo objasnili genezu ovog stanja sad se možemo vratiti na ove mladiće, ali i mnoge druge mladiće koji odobravaju ovaj slučaj. Oni dolaze na stadion sa željom da tamo dožive malo sreće. Dolaze pjevati, veseliti se, navijati i onda im godinama jedan problematičan lik uništava sve snove. Umjesto pjesme, ružni uzvici, umjesto veselja stisnute šake, umjesto sreće gnjev. I tako godinama, a i taj koji to radi smije im se u lice i poručuje da mu nitko ništa ne može. Frustracije , nemoć i bijes se nagomilaju pa izviru iz pogleda tih mladića. Iz pogleda za koji se gospodin Gredelj čudi, odakle.
A država i dalje spava i kod svakog ekcesa viče uhititi, osuditi, zatvoriti. Uhititi, osuditi, zatvoriti. Zar to neodoljivo ne podsjeća na ono zloglasno, locirati, uhititi, transferirati. I što je najgore svi u ovoj zemlji znaju tko stoji iza ovog bezakonja i mržnje, od presjednice, policije, pravosuđa do ovih mladića. Lik koji ima puste prekršajne prijave, puste krivične prijave, lik protiv kojeg je Državno tužilaštvo podiglo monstruozne optužnice i NIŠTA. Veliko NIŠTA, ali zato treba ove mladiće pod hitno uhititi, osuditi, zatvoriti jer su oni največa prijetnja ovoj našoj Hrvatskoj.
Davor Tadić
