Molitva – Četvrtak, 27. listopada
Božja prisutnost
Prisutno za mene je ono što utječe na moje nastajanje.
Razmišljam o Božjoj prisutnosti, koji je uvijek uz mene u ljubavi,
usred mnogih stvari koje također utječu na mene.
Zaustavljam se i molim da mu dopustim
da utječe na moje nastajanje, na moj život, u ovom trenutku.
Sloboda
Molit ću Boga da mi pomogne
da se oslobodim svojih tjeskoba i briga,
da mu se otvorim kroz ovo vrijeme molitve,
kako bih ga još više ljubio i služio mu.
Svjesnost
Kako se danas doživljavam/osjećam?
Kako se ponašam prema Bogu? Prema drugima?
Postoji li nešto za što trebam biti zahvalan? Tada ću reći: hvala.
Postoji li nešto zbog čega bi mi trebalo biti žao? Tada ću reći: oprosti.
Riječ Gospodnja
Lk 13,31-35
U onaj dan pristupe neki farizeji i reknu Isusu: “Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.” A on će njima: “Idite i kažite toj lisici: ‘Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: “Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isus je slobodan pred svim prijetnjama patnje i progona. Izvor te slobode bila je svijest tko je on i na što je pozvan. Naše se vrijeme, također, ponosi slobodom no to nije uvijek sloboda koja nam dopušta činiti velike stvari. Često je to strah da ne izgubimo ono što imamo i što vodi naš život. Taj nas strah čini ranjivijima i otvorenijima opasnostima.
Nema sumnje da je Isus posebno volio Jeruzalem. Čak i danas je to grad koji je tako simboličan zbog mnogih napetosti koje ga gotovo svakodnevno uznemiruju.
Danas ću moliti da Jeruzalem može postati grad mira, grad koji prihvaća svoje poslanje – da okupi ljude te da se oni angažiraju oko izgradnje mira. Redovito je više stvari koje nas, ljude, spajaju, nego koje nas razdvajaju.
Razgovor
Gospodine, znam da riječi nisu potrebne kada se obraćam tebi.
Ti gledaš u dubinu moga srca.
Poznaješ moje želje i potrebe.
Stavljam se u tvoje ruke.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
