Pročitajte rekciju našeg čitatelja na zaista imbecilan pokušaj izvjesnog Ive Anića, Indexovog novinara, koji u svojoj, Bože mi prosti, ograničenosti, pokušava dijeliti lekcije svjetski poznatom znanstveniku dr. Davoru Pavuni. Prenosimo dio teksta s Indexa, a potom reakciju našeg čitatelja:

Trebaju li Pavunine idiotarije studentima medicine?

ZANIMLJIVI su ti fizičari, “trknut” je to svijet ali i beskrajno zabavan, naravno ako volite Teoriju velikog praska, Sheldona i njegove luzere. Takvi likovi uglavnom na svijet gledaju sa dozom cinizma, ali i sa visoka jer je katedra na sveučilištu povišeno mjesto. I baš u toj katedri i leži problem. Naime prof. Davor Pavuna upravo sa tog mjesta studentima Medicinskog fakulteta u Splitu drži svoja znamenita predavanja. Da ih drži u kakvoj bogosloviji ili propet na stolicu nasred grada, stvar bi bila urnebesna i prvi bih došao pohoditi takve znamenite opservacije. No uvaženi profesor drži ih studentima medicine, tim mladim stvorenjima koje će vas sutra anestezirati, izvaditi vam zdrav bubreg ili vam odrezati desnu, umjesto lijevu nogu. Ne bi se trebalo čuditi ako Zlatko Sudac počne lebdjeti, izlagao je naš uvaženi profesor svoju viziju božanske milosti koja ga je osvijetlila i rasvijetlila mu pamet zadnjih nekoliko godina, na sveučilištu u sklopu svojih predavanja o kvantnoj fizici.

Čudesan svijet treba čudesnog tvorca

“Moj uvid o post – kvantnoj fizici i Bogu”, da vas ne zajebavam više, postao je tako redovan kolegij koji su istina mnogi smatrali kontroverznim, ali ako živite u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se javno izlaže kako djevojčice u ranoj dobi treba razmjestiti po školama od dječaka, kako su rastavljeni roditelji krivi za pedofiliju u redovima klera i kako su za Auschwitz krivi ateisti, to vam se predavanje čini još kakvom – takvom i naukom. Čudesan svijet treba čudesnog tvorca, a hrvatska fizika treba čudesne profesore, no po uvaženom fizičaru Pavuni, slično kao i po kreatorima udžbenika „S Kristom u život“, najveći čudesni znanstvenici u povijesti su bili vjernici, pa i sam Einstein. Da je to naravno glupost i jeftini populizam spram katoličke crkve potpuno je jasno, no trembaju li studentima završnih godina studija, posebno studija kompleksnog kao što je medicina, fizičari tipa Pavune i njemu sličnih, za koje bi recimo jedan Stephen Hawking ustvrdio da nisu neophodni znanosti, kao što znanosti nije neophodan ni Bog, kako je to ustanovio u svojoj izvanrednoj zadnjoj knjizi „Grand Design?“ Zbilja trebaju li takve idiotarije studentima medicine na završnom stupnju izobrazbe?

No, ako i stavimo dragoga Boga sa strane, kojeg nema pametnija posla već da sam demantira fizičar Pavunu, profesor otvara i brojna druga kompleksna pitanja o kojima bi mogao lamentirati među svojim društvom ili istomišljenicima, ali svakako ne među studentima, kojima se na način kako ga to radi uvaženi profesor, uvaljuje katolički svjetonazor, „pere mozak“ i amortizira ih se svjesno i poprilično zlokobno, da ne manifestiraju svoj otpor nametnutim ideologijama.

Pavuna ima veliku odgovornost

Sam Hipokrat je davno ustanovio pravila po kojima bi studenti medicine trebali studirati i danas – sutra polagati znamenitu Hipokratovu zakletvu koja ih obavezuje da svoj odgojno – obrazovni rad temelje na saznanjima pedagogije, psihologije i njima srodnih nauka. Kako se u tu zakletvu uklapa Pavunina parapsihologija nije sasvim jasno, no jedna od istaknutih rečenica u zakletvi je i da studenti trebaju koristiti svoj razum koji neće podčinjavati bilo čijim shvaćanjima svijeta, ljudskog društva ili čovjeka. Hipokrat je napomenuo da je istinoljubivost odlika dobrog liječnika, a osposobljavati ga za rad u zajednici – velika odgovornost, koja nažalost u Hrvatskoj leži u rukama fizičara Paune.

Pavuna, naime, svojim studentima iscrpno obrazlaže fizičke razloge svog svjetonazora, znanstvene pristupe o komunistima, umjetnoj oplodnji, liberalizmu. Ja svoju vjeru svjedočim, ali ne urlam “kao antifa”, ustvrdio je uvaženi profesor kolutajući očima i grozeći se sotonskim likovima koje je upravo naveo.

Sotonskim likovima koje naziva još i kvazi liberalima, običnim humanoidima ( on je valjda evoluirao u neobičnog humanoida), ljudima koji imaju samo formu čovjeka, ali ljudima bez duše, majmunima koji misle da su postali od majmuna, a ne od incesta između Adama i Eve i shizofrenike koji u svojoj mržnji i agresivnosti ne razumiju ljepotu ljubavi Isusa Krista. Izazov je današnja pravednička borba, ustvrdio je uvaženi profesor, borba protiv nevjernika, komunista kojima se obitelji raspadaju zbog umjetnog osjemenjivanja. Oni, crveni, kupe sjeme, oplode tako cijelu obitelj koja im nerijetko upadne u egzorcizam, a njega, fizičara Pavunu mrze čim kaže „Hvaljen Isus i Marija.“

Cijeli članak možete pročitati ovdje.

Reakcija koju je poslao naš čitatelj:

Zanimljivi su ti novinari, bez obraza, ali u toj svojoj bez-obraznosti idiotski samouvjereni. Nekima će, naravno, njihova pisanija odgovarati ako se preko njihovih tekstova žele naslađivati na tuđi račun, pogotovo na račun nekoga tko im ne paše ili ga ne vole. A takvi likovi su spremni pisati o bilo čemu, ‘stručno’ i ‘kompetento’ kao da su vrhunski znalci u svakoj oblasti. Čudi li onda da bez ikakva problema staju na ‘moralnu katedru’ pa s nje naokolo, baš poput omraženih im klerika, dijele moralne blagoslove ili moralne packe. I, naravno, svi su “ufurani“ da su Bob Woodward i Carl Bernstein, iako niti ne znaju tko su oni.

Čudesno, u sve se teme više razumiju od ljudi koje kritiziraju, a ljudi koje kritiziraju najčešće su cijeli život proveli u tim temama. Spremni su dijeliti lekcije čak i tamo gdje “ne igra“ znanje, već talent, duh, intuicija. Tako su prethodnici našeg Ive Anića, impresioniste proglasili mazalima. Glazbeni kritičari su u tome posebna priča. Jednom je Fran Potočnjak u jednoj javnoj prepiski, jednom uvaženom glazbenom kritičaru nacrtao crtovlje s notama i poručio mu da kad to uspije otpjevati može pisati o glazbi. Mislite da se zasramio ‘uvaženi’ novinar? Ma kakvi, on je i dalje sa svoje ‘katedre’ nastavio poučavati svijet o glazbi.

Decartes, Newton, Pascal, Leibniz i mnogi drugi, gospodine Aniću bili su istinski vjernici i bavili se teologijiom, a današnji svijet počiva na njihovim saznanjima. Ovo navodim samo zato jer ste, gospodine Aniću, napisali da je glupost i populizam da su najveći znanstvenici bili vjernici. Eto, na tom primjeru se najbolje vidi kako su novinari spremni dijeliti lekcije, iako često o temi znaju vrlo malo. To je taj obraz iz moje prve rečenice.

Jedna Konfucijeva izreka osobno mi je vodilja u životu. Ona glasi ovako: ‘Tko ne zna i zna da ne zna pouči ga; tko ne zna i ne zna da ne zna bježi od njega; tko zna i zna da zna slijedi ga’. Nemojte se uvrijediti gospodine Aniću, ali ja bi radije slijedio gospodina Pavunu, pa makar i ne razumio o čemu govori.

S poštovanjem,

Davor Tadić

(uredništvo HUB-a)

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save