Medijska pristranost i propaganda na nivou ruskog agitpropa iz tridesetih je dosegla razinu tragikomedije u izvješćivanju o rezultatima referenduma u Mađarskoj, i zapravo samo govori o tome u kojoj mjeri Buzin, Berlin i Bruxelles kontroliraju “neovisne” medije u Hrvatskoj.

Metode kojima se služi Orban, i one kojima se služe oni koji bi ga najradije uklonili, sve govore i o njemu i o njima. Kako objasniti naslove poput “Sramotan poraz Orbana”, ako se preko 98% Mađara na referendumu jasno izjasnilo protiv zatrpavanja Mađarske Afganima i Pakistancima? Ili naslov “DEBAKL REFERENDUMA: Jedna Mađarska rekla ‘ne’ izbjeglicama, a druga ostala kod kuće”? Po svim medijskim izvješćima koja su se mogla danas čuti, ispada da 55% Mađara nije izašlo na referendum zato jer se – ne slažu s Orbanom i jer nemaju ništa protiv prihvaćanja izbjeglica! Logika ravna onoj Sandre Jakovine, koja je na prošlim predsjedničkim izborima zadužila pravnu znanost otkrićem da se nevažeći izborni listići pribrajaju – izbornom gubitniku! Slušam danas novinarku jedne naše TV kako lupeta o tome kako oni koji nisu izašli sasvim jasno poručuju da žele izbjeglice! Koliko glup mora biti netko da u to povjeruje, ili pokvaren da tako nešto tvrdi? Da su htjeli TO poručiti, onda bi to i poručili, izašli bi i glasali za prihvat! Referendum je ionako anoniman! Nitko se ne mora bojati jer nitko neće znati kako se izjasnio ako izađe!

Referendumi ne funkcioniraju tako da se glasovi onih koji nisu izašli broje kao “protiv”, kao ni izbori. Ako se netko nije izjasnio, nije izašao na referendum ili na izbore, to ne znači ni da je za, ni da je protiv. Jednostavno, to ne znači ništa, i njegov glas se – ne računa. On se u tom slučaju prešutno slaže s onim kako je relativna većina koja je izašla na referendum odlučila. Svako drugo tumačenje je jednostavno pogrešno.

Podsjetimo, kod nas su protivnici ulaska u EU mahali s činjenicom da je na referendum o pristupanju EU izašlo svega – 43,51% posto upisanih birača, a svega 66% od toga je glasalo za EU! Unatoč tome, EU je proglasila referendum važećim – i on je to i bio. Oko 1,300.000 Hrvata s pravom glasa se izjasnilo za ulazak u EU. Što znači da se dvije trećine upisanih birača NISU izjasnile za ulazak u EU. Zašto smo mi onda ipak u EU? Zato jer šutnja znači upravo to: šutnju. Odluku ste prepustili – nekom drugom! I taj drugi je odlučio i u vaše ime.

I Orban je danas podsjetio na to da je manje Mađara, oko tri milijuna njih, glasalo za pristupanje EU nego što ih je jučer glasalo protiv prihvata imigranata: 3.200.000, manje-više. Ipak, svi mediji su referendum proglasili Orbanovim porazom, jer je izlasnost bila oko 45% – manja od zakonom propisanih 50% da bi referendum automatski imao zakonsku snagu, i da bi njegovi rezultati bili obvezujući za zakonodavca. No zato ima savjetodavnu, pa su priče da je referendum propao posve promašene. 98% je glasalo za Orbanov prijedlog, to je jasan savjet! Dakle: referendum Mađarske vlasti ne obavezuje da donesu ikakav zakon. Ali jasno je da im isto tako to ne brani, niti ih obvezuje na prihvat izbjeglica, naprotiv, obvezuje ih moralno da uzmu u obzir jasno iskazanu volju birača! A zašto referendum nije imao izlasnost preko 50%? Jer je desničarska stranka Jobik, koja inače ne želi imigrante ništa više nego što ih želi Orban i ostali Mađari, pozvala građane da – ne izađu na referendum! To je zapravo njihovo podmetanje Orbanu, kako bi se nametnuli kao arbitri i partneri vlasti. Oni naime žele da se zabrani prihvat imigranata, ali – promjenom Ustava.

Nema nikakvog razloga vjerovati da Mađari koji su ostali doma i nisu izašli na referendum imaju bitno drukčije mišljenje o “izbjeglicama” – koji ni od čega ne bježe, nego dolaze privučeni nečim što nije njihovo i ne pripada im – od onih koji su na referendum izašli. No, Orban ne može ignorirati 98% onih koji su se izjasnili na račun onih koji nisu rekli ništa, a mogli su ako su htjeli. A ne može ni EU. Ako nije krajnje licemjerna.

A jest. Predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz upozorio je Mađarska igra “opasnu igru” organizirajući referendum protiv plana premještaja izbjeglica unutar EU. “Mađarska po ključu raspodjele treba primiti tek oko 2000 izbjeglica. Organizirati referendum o tome je opasna igra”, rekao je i napomenuo da se Viktor Orban poigrava “temeljnim načelom EU: dovodi u pitanje utemeljenost europskih zakona u kojima je Mađarska i sama sudjelovala”!

Istina je međutim da upravo EU krši vlastite zakone, i sve moguće međunarodne zakone! EU je imala zakon o prihvatu azilanata – “Dublinski sporazum”, sa zakonskom snagom, koji je Njemačka jednostrano odbacila! Treba li posljedice njemačkog nepoštivanja europskih zakona plaćati cijela EU, ili Mađari?! Ne! Tim više što je Njemačka najglasnije inzistirala na poštivanju zakona kad se radilo o dužničkoj krizi Grčke, godinu dana prije migrantske krize! Tada sam podržao njemački stav. No, stvar je principa. Ako podržavate poštivanje zakona u jednom slučaju, morate i u drugom. Dogovor je dogovor. Ovaj put ga je izigrala Njemačka. I treba snositi posljedice kao što je Grčka snosila, i snosi, posljedice svoje gluposti i muljanja.

Nama se danas prodaje filozofija da je prihvaćanje imigranata nešto humano, no to nije istina. Da je to naša moralna obveza, no to nije istina. Da je to naš interes, no to nije istina. Nitko u Hrvatskoj, niti igdje u EU, osim vladajućih elita, nema nikakvog interesa podržavati masovnu imigraciju iz država u kojima nepismenost među odraslima dostiže i preko 70%, i u kojima vladaju civilizacijski standardi dostojni ranog srednjeg vijeka u Europi. Ipak, iz nekog razloga, ljude se uvjerava da je jako ružno i nehumano odbiti imigrante koji su nagrnuli put Europe: malo tko razmišlja o tome da time ne činimo nikakvu uslugu niti njima, niti sebi. Oni će se naći u sredini kojoj nisu dorasli, ljudi koji u svojim zemljama mogu živjeti na razini svih oko sebe će se u Švedskoj i Njemačkoj naći na socijalnom dnu, bez vještina i kulturne pozadine potrebne da bi u tom društvu prosperirali. Mediji će prstom upirati na jednog od sto tisuća koji će uspjeti, objavljivati srcedrapateljne ljudske priče o nekom migrantu koji je uradio dobro djelo, a zataškavati tisuće silovanja i stotine ubojstava, nasilje u obiteljima i četvrtima imigranata, činjenicu da su starosjedioci iz svih četvrti koje su zauzeli imigranti bili prisiljeni odseliti suočeni s rasizmom i nasiljem.

Ljudi kojima je pomoć potrebna, koji su stvarali socijalne sustave svojih država, do te pomoći danas sve teže dolaze, jer resursi i najbogatijih zemalja nisu neograničeni. Šveđani plaćaju sve veće poreze, sve skuplje plaćaju najam stanova, zbog pritiska migranata. Zauzvrat žive u sve manje sigurnoj zemlji. Ceh plaćaju i Sirijci koji nisu došli s valom izbjeglica, već da bi radili, školovali se, jer ih se gleda kroz iste naočale kao i došljake. Ceh plaća i pošten arapski svijet koji je desetljećima radio u Švedskoj i Njemačkoj, jer islamisti, kako raste njihov broj, rade sve veći pritisak na njih: tko im se suprotstavi u arapskim četvrtima i sredinama, njemu tamo više nema života, već sad. Naročito u nekim dijelovima Bruxellesa i Pariza, gdje su imami i islamisti posve preuzeli vlast.

No, za sve to nikog nije briga. Kao što nikog nije briga što ja kao građanin EU na schengenskoj granici moram pokazati putovnicu, ako idem u Engelsku i proći masu kontrola i odgovarati na pitanja, na granici me imaju pravo pretresti i istresti iz gaća – dok gomile bivših ISIL-ovaca granice prolaze bez ikakve kontrole. Gdje je tu načelo ravnopravnosti građana, jednakosti pred zakonom, ako za neke zakoni uopće ne važe? Jer, zakon je jasan. Bez dokumenata ne možete u državu. Ako baš želite, možete se prijaviti za azil, ali to onda morate uraditi u prvoj sigurnoj zemlji na svom putu. Svima je jasno da je Orban taj koji poštuje zakone EU, zakone koje je sama EU donijela pa se danas pravi kao da ih nikad nije ni bilo, iako ih službeno nikad nije suspendirala. I da je Orban, “diktator”, taj koji građane pita da se demokratski izjasne, a da je EU ta koja provodi diktaturu, i da se sve više ponaša kao nekadašnja Moskva koja je istočnim blokom vladala partijskim direktivama, mimo volje naroda i mimo demokratskih pravila igre. To se zvalo politika ograničenog suvereniteta.

Danas Bruxelles provodi “politiku ograničenog suvereniteta”, samo je tako ne zove, ali to je to. Danas je Bruxelles taj koji članicama daje “direktive”, preuzevši čak i terminologiju od SSSR-a. Demokratske odluke građana se prozivaju “populizmom”, kao da je demokraciju kao takvu moguće odvojiti od populizma! Pa čitava ideja demokracije i jest da izbore dobivaju oni koji su najpopularniji u narodu, ne oni najprosvjećeniji ni najpametniji, kamoli najsposobniji! Zapadna propaganda se spustila na najnižu razinu otkad postoji, na razinu sovjetskog agitpropa iz tridesetih, a Orbana i neke druge oslikava kao Sovjeti tada američke predsjednike! Izrabljivač nemoćnih, mučitelj, samo su “radničku klasu” zamijenili imigranti! A najgore od svega je što je Zapad reterirao od svih vrijednosti koje je zastupao cijelo prošlo stoljeće, i što danas sovjetska propaganda iz onog vremena djeluje istinitija nego ikad!

Dovoljno je pogledati metode kojima se danas služi zapad, od ratnohuškačke propagande protiv Putina koja sve više podsjeća na boljševičku protiv kapitalizma, a na trenutke i na nacističku protiv “demokracije” o kojoj je nacistički tisak pisao sličnim tonovima kojima danas zapadni piše o “populističkim” vladama Poljske i Mađarske. Vodi se propaganda protiv “diktatora” u Siriji, NATO manje- više otvoreno najavljuje nove ratove u ime demokracije na Bliskom istoku pa možda i protiv Rusije, ali demokratske odluke naroda se, i kad su potvrđene s 98% glasova izašlih na referendum, odbacuju kao nešto protivno demokraciji u koju se EU inače kune. U svakom slučaju, Orban ima jak adut za razgovore, iako ne onako jak kako se možda nadao, i moralnu podršku svog naroda. EU pak na svojoj strani ima golu silu, i mogućnost manipulacije medijima. A bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi takav referendum prošao u Njemačkoj, kad bi ga se Merkel usudila organizirati. Može li ikoji zapadni lider za bilo koju svoju ideju dobiti podršku od 98% na referendumu, ma koliko građana izašlo? Možda jedino kad bi ponudili svoj odlazak u Siriju. Bez povratka.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save