Zašto se još i danas prikriva istina o komunističkim zločinima nad zagrebačkom obitelji Sallopek iz 1945.?
Foto: Damir Borovčak, www.hkv.hr
Zrinjevačka je ljekarna jedna u nizu brojnih zagrebačkih ljekarni čiji je sjaj potamnio u posljednjih šest desetljeća, ali ne samo zbog nemara “društvenog vlasništva”, već i zbog mračne prošlosti o kojoj se slabo zna.
Obrazac komunističkih zločina, sva gnjusnost komunističkih poslijeratnih ubojstava zbog pljački i otimačina, očituje se slučaju sudbine ljekarnika Josipa Sallopeka i njegove obitelji krajem lipnja i početkom srpnja 1945. u Zagrebu, ističe Damir Borovčak, opisujući kako ga je na istraživanje potakla slika Nikole Šubića Zrinskog na Zrinjevcu koju je od djetinjstva gledao na tom mjestu. “Moje zanimanje je bilo dugogodišnje, jer o toj slici nisu postojali nikakvi podatci o autoru, o imenu slike, o vlasniku, ni zašto tu na pročelju kraj ljekarne na Zrinjevcu br. 20 stoji godinama”, pojašnjava Borovčak.
Komunistički zločin smrtne presude Josipa Sallopeka i progon ženskog dijela njegove obitelji na prisilni rad, kao i pljačka cjelokupne njihove obiteljske imovine, detaljno su opisani u Večernjem listu 28. veljače 1999. godine. Ugledna i bogata obitelj Sallopek, poznata u Zagrebu po ljekarni “K Zrinjskom”, u jednome danu poslije tzv. ‘”oslobođenja” ostala je bez svega: imovine, časti, sreće i života. Dogodilo se to 3. srpnja 1945. kada je Viši vojni sud Komande grada Zagreba na zajedničkom montiranom suđenju cijeloj obitelji donio presudu na koju nije postojala mogućnost žalbe (!), a koja je stala na list papira potpisanoga sa ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu’. Otac obitelji, 55-godišnji magistar farmacije Josip Sallopek, osuđen je na smrt strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju cijelokupne imovine. Njegova žena Marija Sallopek osuđena je na četiri godine prisilna rada, pet godina gubitka građanske časti i konfiskaciju imovine. Njihova kći Beata Sallopek, 23-godišnja studentica farmacije, osuđena je na godinu i pol prisilna rada i tri godine gubitka građanske časti. Presuda je odmah i izvršena. Nakon četiri dana magistar Josip Sallopek je strijeljan, a Beata Sallopek i njezina majka Marija Sallopek razdvojene su i poslane u radne logore na odsluženje kazne, opisuje Borovčak.
Konfiskacija imovine koja se sastojala od oduzimanja ljekarne “K Zrinjskom”, stambene vile na Gvozdu 19 i cijelog bloka zgrada u Gundulićevoj 37, a sve je provedeno po žurnom postupku. Naime, obitelj je uhićena 19. lipnja 1945., suđeno im je 3. srpnja, a još 15 dana prije nego li je suđenje održano, u njihovu vilu, s dozvolom Komande grada uselili su izvjesni Oskar Kućan i Tanasije Radosavljević. Ljekarnik Josip Sallopek strijeljan je pod optužbom dosluha s okupatorom, a obitelj nikada nije doznala gdje mu je grob. Supruga Marija Sallopek provela je u logoru u Požegi sedam godina. Njezina kći Beata udala se poslije prisilnog rada za svoju ljubav sa studija, magistra Ivu Lovrića. Nakon što je majka Marija odslužila kaznu živjeli su neko vrijeme u Đakovu. Marija Sallopek umrla je samo mjesec dana prije planiranog povratka kćeri Beate i zeta Ive Lovrića u neprežaljeni grad Zagreb.
Kad su se u Hrvatskoj zbile demokratske promjene, Beata Sallopek Lovrić bila je sretna što više ne mora podnositi teret svoje prošlosti, svoga imena i svoje sudbine, kao cijelog života u komunizmu. Predala je gospođa Beata i zahtjev za povrat imovine koja je konfiscirana njezinoj obitelji, a koja je prema računatoj vrijednosti iznosila oko 17 milijuna tadašnjih DM. No do sada joj još ništa nije vraćeno, a najvjerojatnije će i dalje biti problema. Vilu na Gvozdu može zaboraviti, a i sav inventar u njoj, jer je u međuvremenu upisana kao vlasništvo jednog od mnogih stanara koji su nakon konfiskacije boravili u njoj. I za neke od stanova u Gundulićevoj uspjeli su se upisati neki novi vlasnici, tako je pisao Večernji list prije 17 godina. Gospođa Beata Sallopek umrla je pet godina poslije tog razgovora, 4. svibnja 2004. godine, a zadovoljštinu povrata svoje obiteljske imovine nije dočekala! Pravnu bitku nastavila je njezina kći Lea Lovrić, unuka uglednog ljekarnika Josipa Sallopeka. Tako se postupa danas kod povrata komunistički nepravedno i nasilno otete imovine, u slobodnoj i tzv. pravnoj državi Hrvatskoj, naglašava Borovčak.
Znanstveno istraživanje spomeničke baštine starih zagrebačkih ljekarni u sklopu pripreme za Hrvatski muzej medicine i farmacije, dovelo je znanstvenice HAZU-a, Stellu Fatović Ferenčić i Jasminku Ferber Bogdan, do otkrivanja nevjerojatne nepravde učinjene najimućnijem ljekarniku Josipu Sallopeku prije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Jasno je da su ga zbog imetka komunisti po kratkom postupku lišili života i cjelokupne imovine. O cijeloj toj nevjerojatnoj zločinačkoj komunističkoj pljački obitelji Sallopek nastavio je pisati Jutarnji list 20. ožujka i 5. srpnja 2015. kroz razgovor s unukom Leom Lovrić.
No sudbina slike Nikole Šubića Zrinskog koja je zaštitni znak ljekarne na Zrinjevcu, posebna je priča koja se može shvatiti i kao metafora životne tragedije Beate Sallopek Lovrić i njezine obitelji. Naime, u izlogu ispred ljekarne ne nalazi se rad Bele Čikoša-Sesije. “Original Zrinskoga darovan je mome ocu kada mu je prodana koncesija, a otac ju je darovao meni kada sam upisala farmaciju”, izjavila je Beata Sallopek Lovrić u razgovoru za Večernji list. Slika je oduzeta tijekom konfiskacije cjelokupne obiteljske imovine Sallopek. Drugovi Oskar Kućan (komesar Moslavačke brigade) i Tanasije Radosavljević (neutvrđenih partizanskih zasluga) uselili su se u lipnju 1945. u namještenu vilu obitelji Josipa Sallopeka na Gvozdu 19. Do sada se samo moglo pretpostaviti kako je jedan od dvojice drugova prisvojio umjetnički rad Bele Čikoša-Sesije, originalnu sliku Nikole Šubića Zrinskog, te je 1967. godine uspio prodati Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku. Naime, Galerija u Osijeku čak ni 1999. godine nije željela novinarima Večernjeg lista otkriti(!) tko im je i po kojoj cijeni prodao sliku, upozorava Damir Borovčak.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
