FANTOMSKI ‘SPISAK ZLOČINACA’
Dokument koji kruži internetom, ako je vjerodostojan, sadrži 3097 imena navodnih zločinaca i prava je srpska lakrdija i rugalica kojoj su se pridružili i federativni sud i njegova policija „hapseći“ isključivo Hrvate. Gotovo je nevjerojatno da je jedan takav pamflet bez ikakve stvarne vrijednosti neki sud ozbiljno shvatio.
Ili su možda muslimani Bošnjaci iskoristili prigodu da još malo „pritisnu“ Hrvate ne bi ih se riješili iz njihove domovine u kojoj su najstariji i nekada dominantno većinski narod.
Kada se analiziraju imena tih više od 3000 ljudi, može se jasno uočiti da muslimana ima preko 70%, Hrvata oko 25%, oko 1 – 2% Srba i nekoliko postotaka ljudi za koje je teško po imenu odrediti vjeru i nacionalnost. Po imenima je ponekad teško odrediti i tko je Srbin a tko Hrvat, pa se možda stvarno stanje razlikuje za koji postotak od ovakve procjene na temelju imena.
Među poznatim ljudima iz te grupe mogu se među muslimanima Bošnjacima izdvojiti sljedeći ljudi: ALIJA IZETBEGOVIĆ, EJUP GANIĆ, MUHAMED ŠEĆERBEGOVIĆ (kasnije Šaćirbey), RASIM DELIĆ, ATIF DUDAKOVIĆ,
SEFER HALILOVIĆ. Očito je da su među „zločince“ svrstani svi najvažniji političari i glavni zapovjednici Armije BiH, od kojih su neki već odavno mrtvi. Dakle, svi su oni sudionici „udruženog zločinačkog pothvata“.
Kod Hrvata kreatori spiska nisu se ograničili na Bosnu i Hercegovinu, nego su „zločince“ našli i u Hrvatskoj. Time su vjerojatno željeli ponovo „oživjeti“ već davno napuštenu tezu o „dvostrukoj liniji zapovijedanja“. Evo tko je sve „ratni zločinac“: DR FRANJO TUĐMAN, GOJKO (ANTE) ŠUŠAK, ANTE GOTOVINA, JANKO BOBETKO, ZVONIMIR ČERVENKO, ĐURO DEČAK, MILE DEDAKOVIĆ zv. „JASTREB“, ŽELJKO GLASNOVIĆ, DAMIR KRSTIČEVIĆ, MLADEN KRULJAC, TIHOMIR BLAŠKIĆ, BLAŽ KRALJEVIĆ, IVO LUČIĆ.
I na ovom popisu je vidljivo da su „zločinci“ najvažniji politički i vojni čelnici u Hrvatskoj, manje u Bosni i Hercegovini. Osim što popis obiluje pokojnicima, na njemu su i ljudi koji su u Bosni bili samo možda na nekoj svadbi, dakle nisu tamo boravili u doba rata. Dakle „krivi“ su jer su hrvatski generali ili političari. To podsjeća na staru partizansku „foru“: Ustaša je kriv zato jer je ustaša. Šta tu ima da se dokazuje?“. Budući da smo svi mi Hrvati i danas „ustaše“, vrijedi ista logika.
Dok Hrvata na popisu općenito ima manje, pa je i sličnih prezimena manje, kod muslimana je spisak na nekim mjestima upravo morbidan, pa su cijeli rodovi ili zaseoci proglašeni „zločincima“. „Rekorderi“ među „zločincima“ su Hasanovići kojih ima čak 31. Zatim slijedi 24 Hodžića, 23 Osmanovića, 19 Dedića, 18 Mrakovića itd. Među tim „masovkama“ su prezimena Bećirović, Delić, Dervišević, Halilović, Hadžić, Huskić, Kadić, Mehmedović, Muminović, Muratović, Mustafić, Omerović, Osmanović, Pilić, Ramić, Redžić, Rogo, Salihović, Selimović, Sinanović, Smajić, Smajlović i Sulejmanović. Kod Hrvata kojih i inače na popisu ima bitno manje manje je i „masovki“, ali ipak ima više od 10 Blaževića, Jurića, Kljajića i Vila, a kod Begića i Kovačevića ima nešto Hrvata uz Bošnjake.
Ovakav stav tipičan je za Srbe u svim vremenima od kojih postoje pisani podatci, a to znači od Drugog Balkanskog rata 1913. godine, kada je srpska vojska po tom principu istrebljivala kosovske Albance. Budući da ni tada, a ni ikada kasnije, nisu kažnjeni za svoju ekstremnu sklonost ka istrebljivanju svih koji im „smetaju“, onda sada, kada ne mogu baš sve pubijati, preživjele smještaju na svoje bolesne spiskove „zločinaca“.
Što se tiče samih Srba, njih na popisu ima „na kapaljke“ i to su vjerojatno isključivo oni koji su se borili protiv njihove „republike srpske“. Tipičan primjer za to je Jovan Divjak, zapovjednik obrane Sarajeva. „Zločinac“ je zato jer je branio svoj grad od srpskih bandita s okolnih brda.
Dodatni dokaz da je to isključivo srpski popis je činjenica da je slovo „dž“ smješteno na kraju abecede, iza slova „v“. Tamo bi, naime, otprilike bilo po ćiriličnoj abecedi. Sastavljači popisa inače su se trudili da popis bude po latiničnoj abecedi, naravno balkanski aljkavo i neprecizno. Također na kraju slova „P“ dodana su imena sa slovom „Lj“, što nije u skladu ni sa srpskom azbukom.
Koliko je taj popis ozbiljan može se vidjeti iz nekih imena koja vjerojatno tamo nisu došla slučajno, nego kao rugalica Bošnjacima i Hrvatima. Pogledajte tko je sve „ratni zločinac“: ZAIM IMAMOVIĆ, SAFET ISOVIĆ, HANKA PALDUM, NEDŽAD SALKOVIĆ, ZLATKO PEJAKOVIĆ, „JOSIF“ PEJAKOVIĆ. Vjerojatno bi na toj listi završila i Fahreta Jahić („lepa Barena“), da se u vrijeme rata nije „uslikala“ u četničkoj odori. Od bizarnih imena ima i takvih kao ANTE MARKOVIĆ, GORAN MILIĆ, MARKO OREŠKOVIĆ,ASIM KURJAK, pa čak i neki tajanstveni Kinez imenom VANZHOV ZHEJIANG.
Što bi sada hrvatska Vlada trebala poduzeti kada bi doista bila hrvatska? Vjerojatno vratiti istom mjerom, što znači da bi trebala napraviti popis od možda 20.000 ili 30.000 srpskih ratnih zločinaca uključujući i „specijalne primjerke“ kao što su Pupovac, Stanimirović i slični. Razlika bi, međutim, bila u tome što mi ne bismo trebali izmišljati zločince. Širom okupiranoga područja negdašnje njihove propale „srpske krajine“ sve vrvi od jama s ubijenim Hrvatima. Treba samo „pokupiti“ ubojice. Uz to ponovo uvesti vize za državljane BiH i službeno se usprotiviti bilo kakvom pokušaju da se ta bolesna susjedna država uključi u bilo kakve europske integracije dok je takva kao danas. Sve su to legalne mogućnosti koje ima jedna suverena država kao što je Hrvatska.
Naravno, umjesto toga, naša trenutna vlast će možda pružiti „pravnu, materijalnu i humanitarnu pomoć“ nedužnim ljudima zatvorenim u Zenici i drugdje. To je naravno isto kao liječenje raka čajem od šipka, pa ćemo na kraju opet po tko zna koji put biti jedino žrtve i to ne samo gorih, nego i mnogo slabijih od sebe. Dokle će ići taj mazohizam samo Bog zna.
Mario Filipi/dragovoljac.com
