Goldsteinovoj savjesti nisu dovoljni ni krici iz Hude jame

„Knjiga ”Jasenovac – tragika, mitomanija, istina” (Fraktura, 2016), koja je ovih dana predstavljena u Beogradu, polemičan je i argumentovan odgovor na sve pokušaje koji postoje poslednjih godina da se zločinački i genocidni karakter logora Jasenovac umanji ili negira.“

„Antifašistički“ falsifikator, intelektualno podkapacitirani srednjoškolski „istoričar“ Slavko Goldstein, požurio je u Beogradu promovirati svoj najnoviji (ne) revizionistički povijesni uradak i tom prigodom dati opširan intervju beogradskom medijskom mainstreamu.

Knjigu je završio, bolje reći uspio prepisati iz svojih već poznatih uradaka u rekordnom roku od pedeset dana i nije slučajno izabrao Beograd. Beograd je izvorište svih „istorijskih“ laži“ na ovim prostorima, a u Beogradu osobito obožavaju veleizdajnike iz Hrvatske koji im iz Zagreba donose ovakve darove. Da bi Goldstein bio ovjenčan beogradskom slavom, niz beogradsku čaršiju, kao zalog svojoj vjerodostojnosti, trebao je prvo zakotrljati odrubljene glave Hasanbegovića i Karamarka, te mračne ustaške glave, koje su podlo krenule u reustašizaciju Hrvatske. Nekoliko dana prije njegove velebne promocije službene beogradske vlasti ispijale su šampanjac Plenkoviću na čast što je uspio smijeniti ustašu Hasanbegovića, što je uspio zaustaviti prodor ultradesnog konzervatizma u hrvatsku kulturu i što je uspio zaustaviti poguban put Hrvatske kojim su krenule Mađarska, Poljska i zemlje višegradske skupine. Gotovo u istom tajmigu četnici u Beogradu upriličili su velebnu proslavu 72. obljetnice oslobođenja Srbije od fašizma slaveći Titove partizane u nevjerojatno grotesknom igrokazu. Presvučeni četnici s partizanskim kapama, glumili su kolone partizanskih osloboditelja na ulicama Beograda, čak su nosili ranjenike na nosilima i što sve nisu radili kako bi istakli važnost Tita i njegovog osloboditeljskog pokreta. Tekli su potoci šampanjca! Pravi bal vampira!!!

„Kuća cveća“ ponovo miriše u punom sjaju. Trebao im je još samo „Hrvat“ Slavko Goldstein s najnovijim-starim povijesnim falsifikatima o Jasenovcu da bi cijela farsa bila kompletna. Odrubljene glave Hasanbegovića i Karamarka, koje je Goldstein donio u miraz četnicima, neodoljivo me podsjećaju na odrubljenu glavu Ivana Krstitelja na pladnju, Ivana Krstitelja koji je pripremao put za dolazak Isusa Krista. Priprema li to Goldstein, uz pomoć Pupavca put za dolazak novog hrvatskog prosvjetitelja u Beograd, na noge onima koji su 91. godine krvoločno „kasapili“ ustašku Hrvatsku? Priprema li se put za bezuvjetnu pomirbu i bezuvjetan ulazak Srbije u EU na štetu Hrvatske?

Zašto je Židov Goldstein izabrao Beograd za svoju promociju, isti onaj Beograd koji je među prvima tih ratnih godina izvijestio Hitlera da je Srbija „judenfrai“? Oslobodili su se Židova temeljem rasnog zakona tako što su ih sve jednostavno poslali pod ledinu, a Goldstein može biti sretan što se rodio u ustaškoj Hrvatskoj, a ne u Srbiji, jer NDH je eto ipak neke Židove poštedjela spasivši im živote. Još više od toga!? U Ustaškoj vojnici imamo značajan broj visoko rangiranih zapovjednika Židova da ne govorimo o mješovitim brakovima hrvatskih i židovskih građana i građanki.

Veliki lovac na ucjene Ifraim Zurhof o tome gromoglasno šuti!

Nismo mogli ni očekivati ništa novo na brdovitom Balkanu, od indoktriniranog komunističkog panegiričara Goldsteina, nego već odavno programirano utvrđivanja gradiva, betoniranje mita o Jasenovcu, bez obzira što krici iz Hude jame svakog normalnog čovjeka zovu na preispitivanje savjesti, bez obzira što krici nevinih, zazidanih, umirućih, do neba vape za istinom. Može li se uopće usporediti Jasenovac sa Hudom jamom? Naravno, ne može! Zločini u Hudoj jami su forenzički, kirurški precizno dokazani, otkriven je organizator, zapovjednik i otkriveni su izvršitelji imenom i prezimenom. Nedostaje samo sudski epilog te strahote. Kada istu metodologiju zahtijevamo za sve žrtve u Jasenovcu dobijemo mainstream optužnicu za „reustašizaciju“ Hrvatske!

Reustašizacija Hrvatske!? Fašizacija Hrvatske, filo nacizam!? Može li nam bilo koji vrli, lijevo liberalni „istoričar“ na znanstvenim temeljima obrazložiti ove formule? Može li se Goldstein uopće upustiti u znanstvenu raspravu na bilo kojem nivou kako bi nam objasnio šta je to reustašizacija Hrvatske, tko to programski sprovodi tu ideju i koji je konačan cilj? Može li on uprijeti prstom u bilo koju desnu stranku, udrugu ili grupaciju čija se politička doktrina temelji na bilo kakvoj ostavštini NDH kao nedemokratskoj, neparlamentarnoj državi s totalitarnim režimom koji je pod pritiskom Hitlera ustrojen u vihoru ratnih prilika? Može li bilo tko dokazati suludu teoriju da bilo tko u Hrvatskoj, bio on pojedinac ili organizirana politička grupacija žele Hrvatsku vratiti na te pogubne, nedemokratske povijesne razvaline?

Danas, u srcu demokratske Europe, kada Hrvatska baštini 25 godina demokratskog parlamentarizma, povratak na totalitarne temelje političkog ustroja NDH jednostavno nije moguć i to zna svaki osmoškolac. Ne samo nije moguć, nego postoje brojni dokazi da se upravo te „ultradesničarske“ „mračne snage“ svim silama bore i borile su se protiv svakog oblika totalitarizma.

Ako „istoričar“ Goldstein upirući prstom u poštovanog akademika Pečarića zbog najljepšeg hrvatskog, braniteljskog pozdrava „Za dom spremni“, želi dokazati svoje teze o „reustašizaciji“ Hrvatske na potpuno je krivom tragu i u totalnoj je zabludi. „Bojna Čavoglave“,, Thompson“ HOS i svi branitelji koji su na sreću bili „Za dom spremni“, na Goldsteinovu nesreću, stvorili su slobodnu, nezavisnu i demokratsku Hrvatsku, omogućili su demokratski parlamentarizam i upravo zbog te činjenice Hrvatska je priznata u cijelom Svijetu. Pobijedili su jugo-srpski fašizam i zbog te činjenice jedini su i istinski antifašisti na „ovim prostorima“. Domovinski rat je zapravo pravi dokaz da pozdrav „Za dom spremni“, pod kojim je stvorena Hrvatska, nema nikakve sveze sa totalitarizmom niti bilo kakvom restauracijom bilo kakvog totalitarnog režima. Produkt pozdrava „Za dom spremni“ nije diktatorski i totalitarni sustav, produkt te borbe za slobodu Hrvatske jest sloboda i demokracija! I ne trebaju „goldsteinovci“ brinuti! Hrvatice, Hrvati, hrvatski branitelji i svi slobodoljubivi domoljubi u Hrvatskoj, bit će uvijek „Za dom spremni“, ukoliko bi Hrvatskoj zaprijetile totalitarne nedemokratske ugroze.

Prijete li Hrvatskoj novo-stare totalitarne ugroze? Iz svakog poteza pera „Goldsteina jasenovačkog“ i njegovih „istoričarskih“ antifašističkih sljedbenika poput Jakovine, Markovine i inih, totalitarne ugroze su više nago razvidne. Te prijetnje i ugroze hrvatskoj slobodi i suverenosti zrcale se u jedinstvenom zaključku srpskih akademika, zaključku koji se znakovito prelijeva iz memoranduma 1 u memorandum 2, a zaključak glasi:

SPASIMO JUGOSLAVIJU, VELIKA SRBIJA JE REZERVNA OPCIJA!

Na ovo se djelatno priključuje Vuk Drašković u svom intervjuu beogradskim Novostima! Rade li i hrvatski veleizdajnici uporno na ovom planu?

„Verujem u evropsku budućnost Balkana. Borio bih se da EU bude neka vrsta Federacije svojih pod unija. Nekakvih logičnih pod unija i da jedna od tih evropskih pod unija budu zemlje bivše Jugoslavije. Ja o tome sanjam da se opet nađemo zajedno jer smo u životu zajedno, u sjećanjima zajedno, u gluposti zajedno, u mudrosti… – ističe Drašković.“

Na ovaj jedinstveni akademski, srpski stav iz „memoranduma“ i stav Vuka Draškovića neodoljivo podsjeća i najnoviji krik Rade Šerbedžije: „Gdje je nestala ona naša divna Jugoslavija?“

Vidite li kako su umreženi!?

„Rade brijunski“ je izvanredan glumac, a glumac uvijek ostaje samo glumac. Jugoslavija nije nigdje nestala, Rade to zna! Jugoslavija se samo formalno raspala i življa je više no ikada u svim porama hrvatskog društva, a koliko su jugonostalgičarima važne institucije u kulturi svjedočili smo kroz lavinu monstruoznih napada na našeg intelektualnog diva Zlatka Hasanbegovića. „Rade holivudski“ debelo je plaćen kroz cijeli život kao kulturni ataše i aparatčik jugoslavenskog diktatorskog režima, plaćen je propovijedati „bratstvo i jedinstvo“ i ljubiti Tita više nego rođenu mater. Veliki glumac mogao bi barem jednom u životu iz zahvalnosti Domovini u kojoj je ostvario sve životne probitke, makar jednom odglumiti Hrvata, domoljuba i kroz svoju glumačku imaginaciju progovoriti o istini.

U zamišljenoj crnoj monodrami, mogao bi odglumiti onog nesretnog brata u Bogu, brata iz Hude jame koji se preko živih i mrtvih tjelesa naše braće i sestara propeo iz samrtne jame i do svoje smrti željeznom šipkom u znoju živog pokojnika kopao po desetom zidu iza kojega je živ zazidan. Živ zazidan umro je mučeničkom smrću zajedno s još 3000 mučenika Hude jame da bi Radetova „divna Jugoslavija mogla živjeti“! Sva užasna psihologija i planetarna tragika ljudi koji su živi zakopani u vlastiti grob za Šerbeđiju nije „in“, dok ga na lovorikama nose i časte titoljubci umreženi u svim kulturnim institucijama naše Domovine. I on je popio šampanjac kada je uklonjen Hasanbegović! Ali ne mora Rade glumiti tešku ulogu umorenog Hrvata! Bilo bi dobro kada bi barem jednom, radi istine, glumio čovjeka!?

Što bi napravio Izrael čak i nakon svih strahota objelodanjenog Holokausta da danas pronađe u nekom rudniku zazidanih 3000 Izraelaca, umrlih mučeničkom smrću zbog svoje domovine, zbog Izraela? Što bi napravio bilo koji samosvjesni narod na Svijetu kada bi se njima dogodilo nešto slično? Što bi napravio Spielberg ili Branko Lustig da dobiju takav scenarij i dovoljno novca u ruke, scenarij koji zauvijek ruši laži i mitove, scenarij koji iz zazidanog rudnika okovane istine, oslobađa tu istinu kao univerzalnu vrijednost čovječanstva? Takav film koji razobličava sav demonizam komunističkog diktatorskog režima mogao bi bez pretjerivanja ravnopravno konkurirati „Schindlerovoj listi“, za Oscara.

Ma koga zanima Oscar, važna je „divna Jugoslavija!?

I dok se ljudi vrijedni divljenja, ljudi poput Romana Leljaka i Jakova Sedlara s minimalnim materijalnim sredstvima muče u hrvatske domove donijeti istinu, dok se trude na bespućima Hrvatske i BiH u crkvenim dvorištima, školskim dvoranama, skučenim prostorima, probuditi ljudsku savjest svojim filmovima i knjigama, dotle Goldstein i Rade brijunski na svjetlima pozornice, na „red carpetu“ još žešće promoviraju laži i falsifikate uživajući debele apanaže otete iz hrvatski džepova. Ne daju nam disati, ne daju nam spavati, ne daju nam ni sanjati, a nekmoli živjeti pravedan domoljubni san!

Hrvatice, Hrvati, domoljubi, hrvatski branitelji gurnuti su u ilegalu, u katakombe kao prvi kršćani i natjerani smo da plačemo sami nad sobom, nad svojom umorenom braćom i sestrama, natjerani smo potajno svjedočiti o onome što već odavno vrlo dobro znamo. Prisiljeni smo svjedočiti usmenom predajom kao prethistorijska bića!

Dok mentalno komunistička bulumenta ispija šampanjac slaveći Tita naše službene vlasti, pa i ove, šute stidljivo spominjući; „moramo se suočiti s prošlošću“; još stidljivije kažu; „Trg maršala Tita treba dobiti neko pristojnije ime“; i sve opet završava na profanoj deklarativnoj razini. Stranica o Hudoj jami želi se što prije zatvoriti, a ne do kraja otvoriti. Mučenike treba još dublje zakopati na Mariborskom groblju da licemjernim monstrumima ne remete miran san o „divnoj Jugoslaviji“!

Danas smo u istoj onoj ilegali kao što smo bili onomad kada smo skrivečki ispod zakovanih tavanskih dasaka vadili knjige o Alojziju Stepincu i Bruni Bušiću čitajući ih pod svjetlom fenjera, skrivečki, kako ne bi završili kao mnogi hrvatski velikani. Nema razlike! Tko čita o Stepincu, tko govori o Hudoj jami, tko govori o Domovinskom ratu taj je glup, zatucan, nepismen, budala, taj je ognjištar! Taj je ognjištar isti kao junak Domovinskog rata Stevo Culej koja ga su neki dan nemilosrdno „iskasapili“ Stazić i Pusićka pred očima cijele nacije u Hrvatskom državnom saboru. I nitko nije stao u njegovu obranu! Ni ministar, ni Predsjednica ni Premijer! Nitko nije stao u obranu dostojanstva branitelja, saborskog zastupnika koji govori istinu, nitko nije stao u obranu Tuđmanovog vojnika.

Tuđman je sa suzama radosnicama u očima kriknuo: „Imamo Hrvatsku“!

Imamo li mi Hrvatsku? Nemamo Hrvatsku i ne ćemo imati Hrvatsku dokle god s prošlošću ne suočimo njih, (ne nas i Vas poštovani koji ovo čitate, jer mi znamo istinu), na najradikalniji način ma koliko to novca i truda stajalo. Milijarde dolara utrošene su u Domovinski rat, a sada nitko ne da ni cent da taj rat završimo istinom o dvostrukom genocidu nad našim dragim narodom, istinom o genocidu od 1945-1990 i genocidu od 1990-1995 godine, istinom koja bi srušila sve mitove i predrasude. Domovinski rat možemo završiti jedino mainstream istinom o genocidu koji su počinili isti akteri, isti zločinci s petokrakom na čelu.

Upravo njima, uz burno odobravanje mentalno komunističke bulumente, Goldstein i Šerbedžija sriču nove i nove hvalospjeve, hvalospjeve koji vrište sa filmskog platna i cere nam se sa naslovnica svih najutjecajnijih medija, dok se mi, sizifovski, u katakombama, trudima na svijetlo dana iznijeti novu vjeru, vjeru u Domovinu.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

1 comment

  1. Jadranka

    Ova slika Goldsteina govori sve o njemu. Pogledajte mu oči i izraz lica, leden i pun mržnje. Imam osjećaj da se naslađuje žrtvama Hude Jame.

Odgovori

Skip to content