”Ora et labora. Deus adest sine mora” (Moli i radi, Bog je tu). Poslovica koja opet ima smisla. U SAD. Trumpa su izabrali radnici. Ne crnci, Meksikanci, holivudska elita, liberali, homoseksualci, nacionalisti, homofobi nego radnici. Šest godina bio sam radnik u Ford Motor Company u Milpitasu – San Jose. Zato sam dobro upoznao što američki radnik želi i za čim teži. ”Ora et labora”.

Ford kao i drugi industrijski giganti spremaju se polako preseliti proizvodnju u Mexiko, Tajvan, Tajland, Kinu. Radnici u USA su izuzetno sretni da za “dobrobit“ vlasnika ostanu bez posla, osiguranja, bez mogućnosti otplate kredita…Kao mala utjeha ostaje im svakodnevna mogućnost uživanja u Ledy Gagi, Robertu de Niru i ostalom hollywoodskom establišmentu koji je strasno stao iza Hillary Clinton, kandidatkinju koja je usko povezana sa krupnim kapitalom, velikim bankama koje izdašno financiraju njenu obiteljsku fondaciju. Pragmatični je Trump odmah vidio kome se mora okrenuti da bi pobijedio. Ne hollywoodskim zvijezdama, kokainskoj klasi, prebogatim liberalima nego radnicima, šljakerima. Jedno od njegovih zadnjih pojavljivanja bilo je u tvorničkoj hali u Michiganu. I zaprijetio je ako Ford, Chevrolet, Chrysler, Cadillac, Dodge, General Motors, Hammer i ostali presele proizvodnju u Meksiko ili Aziju on će uvesti carinu od 40% na svaki auto uvezen natrag u SAD. Priglupa komunistička teorija o klasnom sukobu nestala je u tren. Čovjek “težak“ preko tri milijarde dolara dao je do znanja čije interese želi štititi. Uz to je i poznat kao poslodavac koji dobro i redovito plaća svoje djelatnike i to bez ljevičarskih preseravanja. Rezultat je 289 prema 218. Boksačkim rječnikom rečeno klasični knock out. Savršena priča. Za sve koji su normalni. Ljevičari i liberali pobjeđuju u anketama. Desnica pobjeđuje na izborima. I onda je počela očekivana histerija. I u SAD-u i u Lijepoj našoj. Gledamo kako “napredne snage“ u SAD-u pale automobile, tuku ljude po ulicama, urlaju, otvoreno traže ubijanje Trumpa i njegovih pristalica. Našmrkani, nakon svake doze postaju sve hrabriji. Skidaju se gaće. Piški se po fotografijama izbornog pobjednika.

Poraz je to, zapravo katastrofa, liberalnih medija u SAD. Od 300 velikih novina samo tri su stale uz Trumpa. Od oko 120 velikih TV kuća samo je TV Fox bio uz pobjednika. Mitski Hollywood listom je bio za Hillary. Jedan od rijetkih glumaca legendarni Clint Eastwood je izjavio “Znam da neću još dugo živjeti, ali će mi zadnje godine biti odlične“. Oličenje pravog muškarca. A u Lijepoj našoj javio se komentarom inače izuzetno talentiran “muškarac bez brkova“ Ante Tomić. On “prosto ne može da veruje“ da je na slobodnim izborima vlast došla u “ruke jednog muškarca koji izgleda kao seksualni napasnik iz piano bara na kruzeru“. Naš dragi i “talentovani“ Ante prekomjerno granatira svojim neumjerenim i neukusnim izjavama ”napasnika iz piano bara” svjestan valjda svoje superiornosti u fizičkom izgledu. Dotjeran, lep, sa šeširom kao pravi cowboy ,njegovan elitnom kremom Helena Frankenštajn, okomio se na jadnog Trampa. Urođenog demokratu, našeg Antu, je “zatekla masovna omiljenost jednog otvorenog neprijatelja čitavih etničkih i vjerskih skupina, jednog neodgojenog psovača, bahate neznalice i lažljivca, a možda više od ičega drugog nevjericom nas je ispunilo da su milijuni nezaposlenih i krezubih bijelih američkih glupana bez zajebancije, potpuno ozbiljno povjerovali da će ih spasiti jedan koji je sam cijela četiri puta bankrotirao“. Aleluja! Ako je Oliver Frljić zainteresiran evo nama još jedne monodrame po sinopsisu Ante Tomića. Ili je to možda samo zdravstvena drama. “Bahati neznalica i lažljivac“ četiri je puta bankrotirao, sikće ispod šešira Tomić, mada je “težak“ blizu četiri milijarde dolara. Analogno tome da je bankrotirao deset puta imao bi valjda deset milijardi dolara itd. Jedino u čemu je Ante u pravu je to da je Trump imao slabašan odgoj. Neću vas zamarati s nabrajanjem koje je sve škole novi američki predsjednik završio. Ali svjestan sam da je to sve p….. dim prema podoficirskoj školi JNA koju je Ante briljantno završio u Bileći.

Međutim, ovi su izboru srušili i jedan okoštali tabu: o presudnom utjecaju medija na rezultate samih izbora. Prema The Hill-u Clintonica je imala 97% medijske podrške, a Trump samo 3%. Zatim, nesuđena prva predsjednica je imala 96% donacija medija, a “lažljivac“ koji je četiri puta bankrotirao svega 4%.To znači da su “nezaposleni i krezubi bijeli američki glupani“ pomeli najjaču medijsku scenu na svijetu i donijeli pobjedu Trumpu. Pokazalo se da su jači, sugestivniji tzv. alternativni mediji kao portali, društvene mreže i Internet koji su orkestrirali odlazak sa političke scene “nasljedne dinastije“ Clinton. Nije pomogao ni lijevo liberalni New York Times koji od 1851.g. podržava Demokratsku stranku. Prodaje se u milijun primjeraka dnevno, a nije bio ništa blaži prema Donaldu Trumpu od hrvatske lijeve ergele i raznih Tomića, Pavičića, Šprajca i sličnih likova. Najdalje je u svom bijesu “pravednika“ otišao Zoran Šprajc na TV-Sutjeska i Neretva iliti RTL. Zoran je novog predsjednika SAD promptno proglasio ni manje ni više nego ”luđakom”. Da bi dokazao to svoje genijalno otkriće pozvao je u studio kompetentnu osobu – psihijatra. Zoran i psihić trebali su postaviti zajedničku dijagnozu da je Trump psihopat. Dokazali su ipak samo to da u našim elektronskim medijima ima hrpa ljevičarskih psihopata. Diljem Hrvatske ucviljeni mediokriteti šmrcaju što šarmantna, plaha i simpatična Hillary nije postala prva žena SAD-a.

No, ima i gorih od lijevih okorjelih jugonostalgičara. Pobjedom sirovog i iskrenog Trumpa zaprepastili su se i mnogi tobožnji desničari. Uvlačili su se Hillary samo zato jer su, pod utjecajem svjetskih i domaćih medija, bili uvjereni da je ona pobjednica. Sad kad je očito da će prije Dinamo osvojiti Ligu prvaka nego bezlična Clintonica postati prva predsjednica SAD-a. Politički dvospolci tvrdit će da je pobijedila njihova, tj. Trumpova opcija. I naša Predsjednica pokazivala je prenaglašene simpatije za “buduću predsjednicu“. S obzirom da joj je vanjsko-politički savjetnik Mate Granić koji bi “vola ubio“ da Trump izgubi, onda nije ni čudo da je Kolinda “falila“. To ujedno objašnjava zašto je Predsjednica uz “mlade i dinamične“ savjetnike, kao što su jedno vrijeme Šeks a sada “Isusek“ Mate, pala na 11% popularnosti po zadnjim anketama. Jedina joj može biti utjeha činjenica da su i hrvatske, a kao što vidimo, i američke agencije za ispitivanje pulsa javnosti pokazale kako se još nisu uspjele riješiti ideološke mrene. Uvijek se pritom sjetim jednog mog Ličanina koji je u veljači 1944.g. u Vukovaru ušao u Ustašku mladež. Dugo je čekao pa kad je shvatio da “naši“ pobjeđuju donio je vidovitu odluku. Sad će i Viktor Orban odjednom postati Mađarski premijer, a ne više “europska sramota“.

Uostalom, odavno je znano da je politika “kurva“. Trumpova pobjeda izazvala je potres kao da je tresnuo Berlinski zid. Time što se pad zida i očekivao i priželjkivao među europskom intelektualnom elitom. To se za Trumpovu pobjedu ne bi moglo reći. Počelo je s Brexitom, nastavilo se sa Trumpom, pa mi se nekako čini da bi moglo završiti sa Angelom Merkel. SAD ulazi u novu eru reganizma. Kad se osamdesetih pojavio Ronald Regan kao kandidat, i tada su američki liberali i hrvatske komunjare trubile iz dana u dan o “propalom glumcu“ treće-razrednih filmova“. Ostao je u pamćenju kao jedan od najuspješnijih predsjednika SAD-a koji je svojom politikom doveo do raspada SSSR-a. Možda bi ovaj današnji Ronald mogao zabiti zadnji čavao u lijes lijeve, liberalne i anti-kršćanske EU.

Od utorka kokain je poskupio 100% zbog povećane potražnje neutješnih protivnika Trumpa. Hoćeš li zbog Trumpa iseliti u Kanadu? Ako može, ja bih radije u Meksiko!

Trump je navodno najavio da će kao poklon supruzi organizirati utrku Formule 1 oko Slovenije, a Melanija je odlučila da će sve Slovence zaposliti u Bijeloj kući.

Indeks je upravo objavio da su za pobjedu Trumpa bili presudni glasovi desničara i ognjištara iz Hercegovine.

Sad Hillary vidi kako je bilo Moniki kad je popušila.

Pustimo Trumpa. Ima i on svojih nedostataka. Recimo nije izabran sa 100% glasova kao recimo George Wasihngton 1789.g. To je u povijesti uspjelo još samo našem Maršalu. Koji i dalje drži ”u okupaciji” Kazališni trg u Zagrebu. Kako se godinama vode rovovske bitke između naprednih ljevičara i retrogradnih ognjištara, Večernjak je u utorak 8. studenog o.g. dao priliku i jednima i drugima. Nešto kao glas javnosti. Progresivce je zastupao tajni agent Beogradske filharmonije Barnimir Pofuk. Intiligentan, kakvim ga je već Bog stvorio, on je odmah i sa superiornom lakoćom skužio da su oni koji bi makli njegovog Maršala s trga ustvari ustaše. Kaže Brane: “U srazu s ustašama, Tito je na pravoj strani.“ Mudro! Kao da si napisao – u srazu sa nacistima Staljin je na pravoj strani. A što je oko 25 milijuna žrtava koje Hazjajin nosi na duši? Što je 570 tisuća koje je Maršal od 1945. pa do 1948.g. poslao na onaj svijet? Bez istrage i suda. Procjene “ustaša“ su nešto veće, a ovo su procjene iz Njemačke i Engleske. Brani je jedino važno da je Tito bio na čelu antifašističkog pokreta. Nevažno mu je što je taj pokret bio jugoslavenski i komunistički i diktatorski. Kaže Brane da je hrvatska državotvorna ideja imala svoj kontinuitet i da je Ustavom 1974.g. legalno osnažena. Osnažena je i godinu dvije ranije kad je Branin ljubimac izjavio “da će Sava prije poteći uzvodno nego će Hrvatska postati država“. Pametnom dosta, ali zaslijepljenom Pofuku nije. Prof. Ivo Lučić posredno pita Pofuka zašto smo se od 1991.g. morali četiri godine krvavo boriti protiv Titove JNA i istjerivati je iz Zagrebačke vojarne koja je nosila Titovo ime. No i Lučić zna da je likove, kao što je Pofuk, čista utopija uvjeriti u Maršalove zločine. Objašnjavati preostalim komunističkim dinosaurosima da je RH nastala referendumom u svibnju 1991.g. i u Oluju 5. kolovoza 1995.g. je kao da dokazuješ Radi Šerbedžiji da hrvatski ratni heroji nisu kriminalci. Rade misli “Zbog bitangi se nije spasila divna Jugoslavija“. Divna Jugoslavija!!!? Puna građevinskih poduhvata kao što je Huda jama. S 400 tona betona zazidati tri tisuće živih muškaraca, žena i djece u napušteni rudnik je nešto što ispunjava ponosom valjda sve one koji se smatraju antifama. I to im je dovoljno da Maršal zadrži svoj trg, navodno i zato jer je volio kazalište..

Neki tvrde kako u Americi na jedan muški časopis dolazi deset ženskih u kojima se tvrdi da su žene zapostavljene…

Ante Pranić, gradonačelnik Vrgorca, istakao se kao debela muha u čaši mlijeka. Odbio je dati dvoranu vrgoračkom kinu za prikazivanje filma “Huda jama – strogo čuvana tajna“. Ante je mladi i progresivni politički kadar koji gradi mostove među ljudima. Tako je, sav ushićen, javno na svom profilu objavio fotke s beogradske Marakane. Na tim simpatičnim sličicama vide se četnička obilježja i veseli Ante. Sretan i razdragan kao da je među svojima. U takvom raspoloženju iskrenog jugo-bratstva nikako ne trebaju stare tužne istine o zločinima i monstruoznim eliminacijama Hrvata. Ja ga razumijem. Tko želi prikazat film u kino dvorani neka plati. Ali dragi progresivni Ante, tri tisuće glumaca iz tog filma već su platili. Daj molim te provjeri… Nije sve u novcu, dokaz za to su Rade i njegova familija. On godinama reklamira “divnu Jugoslaviju“ na Brijunima ili, kako njegovi kažu, Brionima. Nitko ga za to ne traži lovu. Što više on dobiva za to lovu. Sad kad nema ognjištara Hasana, a zahvaljujući Nini, novac će u filmskoj industriji postati još beznačajniji. Baš kao što je nekada pjevao Zvonko Špišić: “Dolar i lira, hrpa papira…“ Ministarstvo kulture, na izjavu svog posvojenog sina Rade da su heroji ustvari ratni zločinci, jednostavno samo muči i čkomi. Ne bi se valjda ”štelo mešat”. Svatko ima pravo na svoj stav. I našu lovu. A okupacija Brijuna i te kako košta.

I za kraj jedan američki vic: Umre Obama i, nakon nekog vremena, vrati se reinkaniran u New York. Uđe u bar, naruči pivo i zapita konobara: “kako je sad kod nas?“ ”Nikad bolje!” odgovori konobar. ”Stvarno?” začudi se Obama. ”Što je sa ISIl-om, Sirijom, Irakom?” ”Sve je to sad naše!” prekine ga konobar. ”A Ukrajina, Krim, Kuba?” ”I to je sve naše” odvrati konobar. ”O.k.!” reče Obama ”ako je tako sjajno, odoh ja natrag. Koliko sam dužan za pivo?” ”Tri rublje!” odgovori konobar!

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save