HRVATSKA 2O16.: Pomozbog junak u HDZ-ovoj vlasti?!
Nema ni jednih izbora u Hrvatskoj, pa tako ni proteklih, a da se nakon njih za Milorada Pupovca, Srbina po zanimanju, i za njegova „tri glasa“, ne trgaju oni koji su na vlasti. Bilo bi razumljivo da ga traže ekstremni ljevičari, oni koji ne vole Hrvatsku, ali da se svaki puta, pa i sada, uspješno „uvaljuje“ i u HDZ, odnosno da ova politička stranka ne može bez njega voditi državu to je ipak malo previše.
Naime, kako može taj i takav politički kameleon biti „partner“ onima koji su stvorili (u krvi) hrvatsku državu, kad nema ni trunke poštovanja prije svega prema onima koji su za nju dali svoje živote? Kako on i njemu slični cijene hrvatsku slobodu ili kako se odnose prema srbijanskim i inim agresorima najbolje su pokazali i ovoga puta kad ni jedan predstavnik „Pupovčeve političke sekte“ nije došao na komemoraciju ni u Vukovar ni u Škabrnju, koji su simboli stradanja Hrvata u obrambenom Domovinskome ratu? Za njega (i njih) su i žrtve i agresor jedno te isto. Oni se čak ni ne srame to i priznati. I nakon svega, zamislite, kako je sada majkama i očevima koji su izgubili sinove i kćeri, slušati i gledati razne pupovce od Sabora do Vlade? Još im je teže, baš kao i svim istinskim hrvatskim braniteljima kad čuju da se Pupovac bez problema dogovara s HDZ-om, pa čak i da im postavlja uvjete.
Bože, pomozi!
Pupovac ima i svoj (osobni) tjednik s naslovom „Novosti“ u kojem se iz tjedna u tjedan pljuje i bljuje po Hrvatima, a sve to plaćaju i hrvatski porezni obveznici. Tako u najnovijem broju (25. studenoga 2016.) neki člankopisac (Marinko Čulić) piše ili bolje rečeno obrazlaže i zbog čega Srbi nisu ove godine sudjelovali na komemoraciji u Vukovaru. (Škabrnju ni ne spominje). Kaže: „Ovogodišnja kolona sjećanja u Vukovaru bila je napokon odmjerena i civilizirana, što je, naravno, dobro (u onim prijašnjima su valjda sudjelovali „divljaci“, op.a.). Ali istodobno i nije jer se time normalizira nenormalno, a to je da se u kolonu opet ne pozivaju predstavnici Srba, što implicira da je ta kolona i dalje okrenuta protiv njih“.
Bože, pomozi!
Ove godine, 18. studenoga, na dan okupacije Grada Vukovara, od Bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskoga rata koračalo je najmanje oko 120 tisuća ljudi, a među njima i cijeli hrvatski državni vrh – bez pozivnica!
To je svima bilo normalno, ali ne i pupovcima. Valjda su organizatori Pupovcu i Stanimiroviću trebali poslati „zlatne“ pozivnice da toga dana dođu u Vukovar ili Škabrnju, zajedno sa svojim istomišljenicima, ali eto nisu, pa ovi nisu ni došli tako da je i ova komemoracija „bila okrenuta protiv njih, tj. Srba!“.
Da nije glupo, bilo bi bedasto!
I nakon svega, HDZ s partnerima, na žalost, „ne može“ bez pupovčeva „tri glasa“!
Ljudi moji, jel to moguće? – zapitao bi se jedan poznati sportski komentator.
Mladen Pavković
2 comments
Ovakvih četnikoljubaca pupavaca i orjunških kćeri pusićki ima u Hrvatskoj na tone. To je najveći šljam i ološ i pitam se tko za ovakve gnjide može glasat i dati im da sjede u Hrvatskom Državnom Saboru, gdje još i prijete, i još k tome primaju velike plaće “ustaške Kn” (to im jedino u Hrvatskoj ne smeta). Kamo lijepe sreće da su u RH nakon rata ostali samo lojalni Srbi, ne bi ih danas bilo više od pola posto, a ovi otrovni pupavci i pupavke da su protjerani kao što su njihovi bradati zemljaci pobili i protjerali Hrvate iz Baranje, Srijema, Slavonije, Vojvodine, Bosanske Posavine, srednje Bosne i Banja Luke do Jajca. Tri najveće greške predsjednika Tuđmana su: 1. dopuštanje pretvorbe i privatizacije poduzeća dok je trajao rat, 2. abolicija domaćih četnika, i 3. potpisivanje onakvoga Daytona kojim je rat ustvari trajao do 15.siječnja 1998. (tzv.”mirna reintegracija”), a di je tek lustracija kao šlag!?!
E svašta se dogadja u Hrvatskoj, da nam u parlament ulaze srbi koji su bili agresori na istu, pa zar stvarno mi ne možemo bez njih.