Više od 100 000 Hrvatica i Hrvata, hrvatskih domoljuba iz cijele Domovine i ove je godine u vukovarskoj „Koloni sjećanja“ poslalo jasnu i nedvosmislenu poruku četničkoj vladi u Srbiji, hrvatskim političkim elitama i cijelom Svijetu!

Hrvatsku više nikada, nitko ne može vojno poraziti.

„Bilo hrvatskog naroda“, tu vjekovnu težnju za svojom Domovinom, ranih mjeseci 1941. godine, duboko u svom srcu osjetio je blaženi Alojzije Stepinac, taj domoljubni plamen se silno razbuktao za vrijeme „hrvatskog proljeća“ 1971. godine, a u punom pobjedničkom sjaju zasjao je 1992. godine međunarodnim priznanjem Hrvatske.

Istovremeno, u tijeku najkrvavije bitke u Vukovaru, u paklu bitke za svoj dom, obitelj, grad i za Hrvatsku otpočeli su veleizdajnički procesi s namjerom zaustaviti silnu volju hrvatskog naroda, zaustaviti taj vjekovni san o nezavisnoj, slobodnoj, demokratskoj i suverenoj Državi. „Manolićeva komisija“, pod krinkom spašavanja Tuđmana od državnog udara, pod krinkom spašavanja ustavno pravnog poretka otpočela je „hapšenje“ najhrabrijih hrvatskih sinova, zapovjednika obrane Vukovara, otpočela je pogrom HOS-ovaca i zapravo je otpočela procese veleizdaje koji se kristalno jasno vide i danas u slučaju „Orašje“! Udbaški akteri su isti!

Gotovo empirijski mogla bi se dokazati veleizdajnička djela koja su se nastavila 1994. godine paradoksalnim pokušajem uklanjanja predsjednika Tuđmana, s tim istim „Manolićima“ na „čelu kolone“ koji su 1991. navodno branili Tuđmana u Vukovaru! Prvo su ga branili od ustaša, a onda su ga državnim udarom pokušali rušiti!? Eklatantne dokaze veleizdaje možemo iznijeti primjerima nakon dolaska Stjepana Mesića na Pantovčak, smjenom generala i monstruoznim haškim konstrukcijama. Ta crvena nit proteže se kroz sve vrijeme postojanja Hrvatske! Haški sud u cijeloj ovoj priči najmanje je kriv! Krivi su veleizdajnici koji nisu željeli Hrvatsku!

U sve strukture Hrvatskih vojno redarstvenih snaga, vertikalne i horizontalne, a osobito u zapovjedni lanac, infiltrirale su se jugo nostalgičarske snage koje su imale jasan cilj, a to je, neka nova konfederalna Jugoslavija. Te iste odnarođene snage, kao notorni „psi rata“, istovremeno su vodile procese ekonomske veleizdaje u pretvorbi i privatizaciji osiromašivši Hrvatsku do te mjere, da danas, zahvaljujući toj veleizdaji, svakodnevno svjedočimo umiranju Hrvatske na svakom koraku u potpuno disfunkcionalnom pravnom poretku.

„Svijet voli pobjednike“, a prezire slabe i nemoćne! Potpuno je promašena teza kako nam je za ovu katastrofalnu situaciju kriva međunarodna urota, jer da nije bilo hrvatske veleizdajničke urote poznate kroz cijelu hrvatsku povijest, da smo se ponašali pobjednički štiteći svake sekunde nacionalne interese, mnogi pogubni procesi bili bi izbjegnuti ili potpuno zaustavljeni. Veleizdajnička bulumenta i dan danas radi isti prljavi posao, želeći dokazati kako Hrvatska nikada ne će i ne može biti samostojna nacionalna država! U međunarodnim krugovima, veleizdajnici žele dokazati kako Hrvatska može opstati jedino u nekoj novoj europskoj pod uniji koju bi sačinjavale države bivše Jugoslavije. Te opasne teze osobito su dobile maha nakon „Brexita“ i nakon zlokobnih prognoza najutjecajnijih političara EU koji prognoziraju raspad Europske unije. Taj dojam neodoljivo se pojačava nekim novim hladno ratovskim, geostrateškim vjetrovima, Rusko-Srpsko-Turskim savezom i prodaje se teza ponovnog povratka na geostratešku filozofiju bivše Jugoslavije, povratak na filozofiju „bratstva i jedinstva“ u kojoj je Beograd uvijek imao apsolutno dominantnu ulogu.

Hrvatska slabašna diplomacija, premrežena jugofilima, bez ikakve jasne nacionalne strategije, apsolutno ne može konkurirati srpskoj diplomaciji utemeljenoj na stoljetnoj strategiji velikosrpske ekspanzije. Hrvatski obavještajni sustav, premrežen „manolićevcima“ potpuno je paraliziran i umjesto zaštite nacionalnih interesa, oni se bave veleizdajom nacionalnih interesa. Ista je situacija u Vojno obavještajnom sustavu u kojemu smo svjedočili da caruje korupcija i nepotizam.

Uzalud su nam i Pantovčak i Banski dvori kada se hrvatska administracija gotovo ne mijenja već dva desetljeća. Svaka normalna zemlja na Svijetu nakon izbora koje su dobili premijer ili predsjednik, u skladu sa izbornim legitimitetom, a dobili su ga voljom naroda na izborima, ima puno i neotuđivo pravo mijenjati administraciju i na ključne položaje postaviti svoje ljude koji će odgovarati za politički uspjeh ili neuspjeh istom tom narodu koji ih je izabrao. Pred našim očima upravo se događa smjena administracije ekonomski i vojno najmoćnije države Svijeta. Donald Tramp, unatoč činjenici što su SAD-e najmoćnija država na Svijetu, s pravom misli da će s novom administracijom SAD biti još bolja, još snažnija i tu nitko ne postavlja ni retorička pitanja. On mijenja sve! Od direktora CIA-e, državnog tajnika, državnog odvjetnika, ministra obrane, savjetnike itd.

Istine radi, u Hrvatskoj je Milanović napravio pravi pomor u administraciji kada je preuzeo Banske dvore smijenivši sve što je mogao i to je bilo njegovo legitimno pravo. Totalan ekonomski, politički i duhovni krah Hrvatske s tom administracijom donio nam je na izborima novog predsjednika Vlade, a Milanović je otišao u povijest kao najnesposobniji premijer. To je cijena njegove namjerne ili nenamjerne pogrješke u izboru svoje administracije.

Orešković je još pojačao svoju administraciju Milanovićevim kadrovima, osobito savjetnicima, a gospodin Plenković je posebna priča. U trenutku nakon vrlo uvjerljive izborne pojede, Plenković umjesto da legitimno mijenja sve ljude na neuralgičnim točkama sustava on mijenja najbolje ljude i domoljube koji su se rezultatima dokazali u Oreškovićevoj Vladi. Hrvatska, koja je nasuprot Americi najlošija ekonomska zemlja u okruženju ne mijenja ništa ključno, ništa suverenistički, ništa od krucijalnih nacionalnih interesa.

Naprotiv! Plenković mijenja ljude koju su mu donijeli izbornu pobjedu s ljudima koji nisu ni bili na izbornim listama. Da apsurd bude još veći, dovodi ljude na čelo svog savjetničkog tima, ljude koji su Hrvatsku bacili na koljena. Naravno, bilo bi pregrubo ovo nazvati veleizdajom 25 godina nakon Vukovara, ali da je to klasična izdaja vlastitog biračkog tijela u to nema nikakve sumnje. Ako želimo biti legalisti, onda i Plenkoviću moramo dati za pravo birati svoj tim. Ali hrvatski birači, poučeni iskustvima, imaju isto tako legitimno pravo sumnjati da će taj tim biti pobjednički tim za Hrvatsku.

Plenković je izborom nove administracije mogao napraviti „lustraciju“ onako kako je to učinio Milanović „lustrirajući“ domoljube. Mogao je napraviti „lustraciju“ bez zakona o lustraciji i nitko mu ne bi smio reći niti riječ, pogotovo ako Hrvatsku učini boljom i prosperitetnijom. Plenković je „lustrirao“ one koje bi po hitnom postupku „lustrirao“ i Milanović!

„Vukovarska“ sjednica Vlade RH alocirala je gradu heroju cca. 60 milijuna kuna što je za svaku pohvalu, a osobito je za pohvalu zatvaranje financijske konstrukcije za obnovu simbola Vukovara, vukovarskog vodotornja, sa 18 milijuna kuna. Ni ova Vlada nema sluha čuti ono što traže Vukovarci, ono što traži domoljubna Hrvatska. Vlada nije precizno definirala pojam „Grad od posebnog pijeteta“. Vlada nije našla za shodno iznaći skromna sredstva i donijeti odluku o izvanrednom, preciznom popisu stanovništva i time dokinuti veleizdajnički, falsificirani popis iz kojega su proizašle sve međunacionalne tenzije kojima smo recentno svjedočili. U tim tenzijama ponovo su nastradali vukovarski branitelji! Samo na temelju preciznog popisa stanovništva moći će se provoditi politike suživota, politike manjinskih i socijalnih prava za one koji u Vukovaru stvarno prebivaju. Do tada, Vukovar će biti „moneta za podkusurivanje“!

Ovaj grijeh nečinjenja, neodoljivo podsjeća na 25 godina veleizdaje Vukovara od 1991. pa do današnjih dana, na politiku koja ide na ruku onim snagama koji zagovaraju neku novu „pod uniju“ bivših jugoslavenskih republika u Europskoj uniji. Spomenici četnicima i zločincima Titove JNA okružuju Vukovar, zločinci, silovatelji i razbojnici slobodno šeću gradom, a Vlada šuti čak i na deklarativnoj razini. Ako našim novcem iz državnog proračuna misle kupiti svoju vjerodostojnost, a ne povuku prave poteze, ostati će dosljedni svojoj nevjerodostojnosti kao i sve vlade do sada.

Izvor: Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save