Molitva – Subota, 12. studenog

Božja prisutnost

Zaustavljam se na trenutak i pokušavam si posvijestiti da je Bog prisutan:
u mojoj blizini, u onome što činim, u ljudima koje susrećem,
u svakodnevnim prilikama u kojima se nalazim.
Kako si tu stvarnost još više mogu učiniti živom?

Sloboda

Gospodine, daj mi milost da budem slobodan od ispada i pretjerivanja.
Ne daj da me zarobi želja za posjedovanjem i bogatstvom.
Očuvaj mi um i srce slobodnima da te ljubim i da ti služim.

Svjesnost

Kako se danas doživljavam/osjećam?
Kako se ponašam prema Bogu? Prema drugima?
Postoji li nešto za što trebam biti zahvalan? Tada ću reći: hvala.
Postoji li nešto zbog čega bi mi trebalo biti žao? Tada ću reći: oprosti.

Riječ Gospodnja

Lk 18,1-8
U ono vrijeme kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
“U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'”
Nato reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Ova nas priča podsjeća kako je za mnoge ljude kojima je nanesena nepravda potrebno puno ustrajnosti kako bi si osigurali svoja prava.
U priči o udovici Isus nam kaže da Boga ne promatramo u istom svjetlu kao toga suca. Iako Bog može i ne odgovoriti na moje molitve točno onako i brzo koliko bi želio Isus nas potiče da ustrajemo u našim zahtjevima. Naše molitve tada postaju vježba u čistoj vjeri. Naša je molitva razgovor s vrlo bliskim prijateljem koji najbolje zna što trebamo i često odgovara na, nama, iznenađujući način.
Iz naše trajne molitve razvija se najveći dar koji ikada možemo imati – osobito prijateljstvo s Isusom.

Razgovor

Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak

Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content