SDP se mora transformirati u hrvatsku stranku ili će se naći na udaru SOA-e
Posve je svejedno hoće li na unutarpartijskim izborima između „sedam sekretara SKOJ-a“ pobijediti Ranko Ostojić ili će to biti Davor Bernardić, važno je da se SDP nacionalno osvijesti te konačno prepozna vrijeme i političko okruženje; da se otrijezni od komunističkog ludila i jugoslavenstva te prizna svoje povijesne grijehe i zločinačku prošlost.
Nužno je da se odrekne svakog recidiva boljševizma, ako iskreno želi opstati kao suvremena građanska stranka lijevog političkog spektra. Može nastaviti po staroj matrici komunističke diktature, sve ono što je činila i čini Hrvatskoj od 1944. godine do danas, ali ta sada već inatljiva komunistička agresija na kakvo-takvo hrvatsko građansko društvo ima rok trajanja, a on je već davno istekao.
Prije svega SDP mora javno priznati sve svoje krvave zločine u II. svjetskom ratu i poraću, kao i partijsko-državni terorizam od 1945. do 1991. Nije riječ samo o sustavnom nasilju i pljački pod nazivom/izlikom nacionalizacije, konfiskacije, ekspropiracije, rekviracije, agrarne reforme već o likvidaciji stotine tisuća Hrvata na teritoriju Slovenije, poslije na Hrvatskom križnom putu diljem bivše Jugoslavije i komunističkom teroru prema svim neistomišljenicima sve do 1991. godine.
SDP mora sagledati i mjenjati svoj dosadašnji protuhrvatski politički stav koji je traje od 1943. godine, a isti se posebno intezivirao nakon Hrvatskog proljeća i 1991. godine, kad su zastupnici SDP-a, 25. lipnja, napustili Hrvatski sabor, koji je u tom trenutku glasovao o političkoj samostalnosti Republike Hrvatske, tj. trebao izglasovati: „Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske“ i „Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske“ i to nakon što se 97% hrvatskog biračkog tijela na Referedumu izjasnilo za suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku.
SKH/SDP nije nikad željela samostalnu i suverenu, višestranačku građansku Hrvatsku i takve se protuhrvatske politike novo SDP-ovo vodstvo mora javno i jednoznačno odreći, ako želi politički djelovati u Republici Hrvatskoj.
SDP se mora odreći kolaboracije s ostacima jugoslavenskog parasustava u Hrvatskoj i odmetnutom, protuhrvatskom, srpskom manjinom u Hrvatskoj. Njihova suradnja traje od 1943. godine i do danas nije prekinuta. To je ista srpska političko-teroristička opcija koja je 1991. godine zajedno s JNA i Srbijom napala Vukovar i Hrvatsku. Hrvatski Vukovar napala je i osvojila komunistička petokraka. Pokolj je dovršila srbo-četnička kokarda ali bi to bilo nemoguće da im KOS JNA nije na pladnju servirao ratne zarobljenike iz vukovarske bolnice. Novi SDP mora prestati djelovati kao peta kolona srpsko-četničkih interesa u Republici Hrvatskoj; naime može, ali onda se njome mora pozabaviti SOA i druge institucije hrvatske Države.
SDP se mora odreći tzv. komunističkog antifašizma. To nije nikakav antifašizam Saveznika i slobodnog demokratskog svijeta iz II. svjetskog rata i to zbog dvije bitne činjenice: komunizam i fašizam stari su saveznici i prvorođeni blizanci, uostalom 23. kolovoza 1939. godine dvije su partije, biljševička i nacional-socijalistička, sklopili i formalni savez poznat pod imenom Molotov-Ribentrop. Isto tako Titov komunistički pokret nije bio nikakav nositelj borbe protiv nacifašizma, već revolucionarna organizacija osmišljena zbog uspostave komunističke diktature i obnove Jugoslavije.
SDP se pod novim vodstvom konačno mora odreći komunističke ideologije i metoda na svim razinama; mora se odreći veličanja svoga vođe, krvnika Josipa Broza Tita: svakog spomena na njegovo ime i nedjela počinjenih “u ime naroda”. U demokratskoj Hrvatskoj ne smiju postojati stranke-partije koje veličaju ratne zločince i takve bi se zakonskim automatizmom morale izbaciti iz registra hrvatskih političkih stranaka i zabraniti njihovo dalje političko djelovanje. I tu nema izuzetka. Stoga bi Davor Bernardić, vrlo izvjesni pobjednik unutarstranačkih izbora u SDP-u, morao sa svojim članstvom vrlo ozbiljno poraditi na tome.
SDP treba svim zainteresiranim omogućiti uvid u svoje arhive, otvoriti svoju utrobu i javno priznati da je KPH/SKH bila dio KPJ/SKJ, opasna zločinačka organizacija i međunarodni terorist. To zapravo više nije stvar Partije i njezine dobre volje nego primjene zakona koji već postoje, a Plenkovićeva vlada mora samo omogućiti njihovo provođenje.
I to su te „sitnice“, odnosno „malenkosti“, koje čekaju novog partijskog predsjednika, tko god bio izabran u drugom krugu sljedeće nedjelje. Ako se to ne dogodi, ako se Partija ne ispriča hrvatskom narodu i ostane jugoslavensko-komunistički relikt, onda je valja tako i tretirati, kao zločinačku i terorističku organizaciju. Jer hrvatskom narodu je puna kapa komunističke hobotnice prve, druge i treće generacije, komunističkih križaljki, moralno-partijske podobnosti i drugih anomalija koje svoje polazište imaju u revolucionarnim metodama Partije.
Svoje pravo lice i nečasne namjere SDP je pokazao i u ovoj suvremenoj i višestranačkoj Hrvatskoj: Ivica Račan i Zoran Milanović kao predsjednici Vlade te Stjepan Mesić i Ivo Josipović kao predsjednici Republike tretirali su RH kao politički plijen pa su procesom tzv. detuđmanizacije pokušali suverenu i samostalnu Hrvatsku podvesti pod komunističku doktrinu, pretvoriti je u Socijalističku Republiku Hrvatsku i ponovno priključiti tzv. balkanskim integracijama.
SDP se u Domovinskom ratu bio pasivizirao, da bi nakon Tuđmanove smrti mladu i neovisnu hrvatsku Državu pokušali svjetonazorki podvesti pod svoje namjere i planove.
Drug Davor Bernardić ima povijesnu prigodu postati gospodin Davor Bernardić i ostatke okoštale sovjetske Partije pretvoriti u modernu građansku ljevicu, ali samo ako se odrekne komunizma i jugoslavenstva. Drug Ranko Ostojić ostatak je skupine iz starog sovjetsko-jugoslavenskog legla i njegova su prirodna staništa Katiska šuma i Tjentište; on ne može ništa drugo nego boriti se za sovjetsku Hrvatsku u okviru iste takve Jugoslavije.
Mila Marušić/hrsvijet.net
