ŠOLA: Ne treba se bojati Trumpa, nego antitrumpovaca!
Trumpofobija ne prestaje, “tolerantna” ljevica i dalje sikće porukama mržnje, novi američki predsjednik postao je globalna babaroga. Kako sam prognozirao njegovu pobjedu i sve to lijepo argumentirao, a svjedok tome je urednik Magazina Glasa Slavonije, stalno ponavljah da je bolji izbor od Hillary, čak i kao manje zlo. U kampanji sam, kada su kao najveću opasnost kod Trumpa isticali njegovu nepredvidljivost, upozoravao: Veći je problem što je Hillary predvidljiva.
Što to znači i treba li se (ili se trebalo u kampanji) bojati Trumpa ili nečega drugog? Da, nečeg drugog, treba(lo) se bojati Hillary, medija i eksperata. Nakon posljednje debate, što se Hillary tiče, ovako napisah u Slobodnoj Dalmaciji: Korumpiranost i opasnost obitelji Clinton za globalnu sigurnost sastoji se u činjenici da Katar i Saudijska Arabija financiraju ISIL te jednako tako financiraju i zakladu njezina muža Billa… Tko je destabilizirao Europu i na vrat joj natovario izbjegličku krizu?
Novac za zakladu
Kao državna tajnica, zagovarajući agresiju na Libiju i Arapsko proljeće, Hillary je omogućila da se obistini Gadafijeva kletva kako će u slučaju intervencije izbjeglice preplaviti Europu… Unatoč protivljenju cijele administracije, Hillary je kao državna tajnica odbila staviti na popis terorističkih organizacija Boko Haram u Nigeriji, koji su u svom terorizmu još okrutniji od ISIL–ovaca (vjerujte, i to je moguće), tvrdeći kako oni nisu prijetnja SAD–u, te kako je riječ tek o “lokalnoj grupi”… Zašto? Upravo u to vrijeme njezin je muž u Nigeriji držao pozvana predavanja, tri ukupno, koja je financirao nigerijski multimilijarder i medijski mogul Nduka Obaigbena uplativši zakladi Clinton 700 tisuća dolara po nastupu njezina muža. Razni nigerijski “ugledni poduzetnici” uplatili su Clintonovima silne milijune. Zato je razumljivo zašto su Clintonovi štitili Boko Haram. U jednom, Clintonovi su veliko zlo i jako su predvidljivi za razliku od nepredvidljivog Trumpa.
Zato se, osim njih, treba(lo) bojati medija. Budući da su gotovo svi mediji, tek nekoliko njih nije, sotonizirajući Trumpa istovremeno gurajući ovo dokazano zlo od žene, svi ozbiljni ljudi konstatirali su da je američko novinarstvo svojim praćenjem kampanje srozano na dno dna, da su pogaženi svi profesionalni standardi, da je to najveća sramota novinarstva u povijesti. Povjerenje u medije u SAD-u nikada nije bilo na nižim postotcima. Mediji su u tom smislu bili suučesnici u zločinima jer su prikrivali stvarnu stranu ne samo obitelji Clinton već i mnoge druge “nestašluke” američke globalne politike čija se paradigma potrošila, narod to osjetio i unatoč medijskoj propagandi izabrao Trumpa. Osobno sam se radije informirao na Wikileaksu (ovdje: https://wikileaks.org/podesta-emails/emailid/3774) ili na ono malo vjerodostojnih mjesta (ovdje: https://world.wng.org/2016/05/troubling_ties).
Sve rečeno najvjerojatnije je natjeralo šefa FBI-a Jamesa Comeya da u finišu kampanje iziđe s kompromitirajućim mailovima za Hillary. Čovjek je shvatio da je ona opasnija od “nepredvidljivog” Trumpa. I, na kraju, treba se bojati eksperata, zvučnih imena sveučilišnih profesora sa zvučnih sveučilišta i svih tih silnih agencija za ispitivanje javnog mnijenja koji su kod dva presudna događaja za suvremene procese u svijetu fulali i šefa i stanicu: kod Brexita i kod posljednjih američkih izbora. Jesu li to radili namjerno ili ne, to prepuštam teoretičarima zavjere, no pokazali su se kao skup opasnih diletanata, bilo da odgajaju buduće generacije, bilo da predviđaju krucijalne društvene procese.
Kissingerova “doktrina”
Ne treba se bojati Trumpa, već onih s njemu suprotne strane, gore spomenute. K tome u prilog ide činjenica da je prva osoba s kojom se Trump nakon izbora, kao “antiestablišment političar”, susreo bio Henry Kissinger. Što je tu znakovito? Jedna “sitna” činjenica. Naime, temelj Kissingerove “doktrine” globalnog djelovanja među inim jest da “između slobode i sigurnosti uvijek treba dati prednost sigurnosti.” U tzv. Arapskom proljeću Hillary je radila obrnuto, nosila je u Libiju, Egipat… “slobodu i demokraciju”, a dobila, to jest mi Europljani, kaos i nestabilnost, a oni Muslimansku braću i druge fundamentaliste i teroriste na vlasti.
Ako mislite da ja mislim da je Trump “ljubičica bijela”, varate se. Samo mislim da Trump nije dobio izbore, već je logičan proizvod vremena u kojem su dosadašnji ekonomski i politički modeli ozbiljno uzdrmani, urušene (globalističke) paradigme, a to je stvorilo Trumpa. Je li Trump rješenje, ne znam, ali sam siguran da je simptom. Simptom vremena potrošenih paradigmi i licemjerja političke korektnosti.
Ivica Šola/Glas Slavonije
