„Čudim se da jedan akademik može raspravljati na ovaj način. Za razliku od njega ne pozivam ljude na ulicu kao što je on pozivao da demonstriraju. Vi ste, gospodine Reineru, obilazili šator i sada ćete mi dijeliti lekcije. Više vas neću zvati akademikom’, rekao je ovih dana u Saboru kvazi-poduzetnik Gordan Maras.

U Guiness-ovoj knjizi rekorda postoje zabilježeni razni neobični rekordi, a Gordana Marasa, bivšeg kukurikulnog ministra poduzetništva i obrta mogli bi kandidirati za rekordera neviđene političke gluposti!

Evo o čemu se radi:
Jedino je u Hrvatskoj bilo moguće da čovjek koji je kao ministar vodio sektor poduzetništva i obrtništva, što čini više od 90 posto nacionalne ekonomije RH, nikada nije bio ni poduzetnik ni obrtnik!

Iz njegova ‘kurikul(um)a’ možemo iščitati:
Gordan Maras živi u izvanbračnoj zajednici i ima dvoje djece, vjerojatno i njegove; osim politike hobiji su mu (još i…) nogomet i tenis!?
Kao lijevo nasađeni student postao je odanim članom SDPartije, velikom većinom nakupine jebivjetara i neradnika čiji životni moto glasi ‘kruha bez motike’.
Kada su komunistički trabanti došli na vlast, umorni od mnoštva financijskih problema koje je kronično imao ‘Olimpijski centar Bjelolasica’, u SDP-u su odlučili naći mladog, odmornog i ambicioznog čovjeka koji će srediti financije tog propalog centra. Tražeći takvog političkog ‘don Quijote’-a, naišli su na besposlenog Gordana Marasa koji je dokono ljenčario dvije godine nakon sedam godina vucaranja na fakultetu i očito je kao takav bio idealan izbor svojoj Partiji.

Tako je nekako počela neobična priča o neobičnoj karijeri koju je on sam objasnio u popularnoj tv-emisiji, iz rujna 2013. (prema pisanju Darka Biljanovića), skraćeno:
„U navedenoj TV emisiji (Acinoj ‘Nedjeljom u 2’), Maras će ipak napraviti i iskorak nepoznat u našoj politici. Na ne baš mudro pitanje voditelja kako je moguće da je postao ministar poduzetništva i obrta iako se sam nikada u životu nije bavio ni obrtom ni poduzetništvom, Maras je tijekom ‘ispovijedi’ pred Acom pokušavao dokazati kako se on ipak bavio poduzetništvom.
Brbljajući o toj temi izvalio je kako je kao financijski direktor Olimpijskog centra Bjelolasica (koji je siječnja 2011. izgorio u ‘olimpijskom plamenu’ Tomislava Paškvalina, nap. a.) posluživao goste na novogodišnjoj večeri, čak je i sam pripremao predjela… od narezanog pršuta i sira!?
Zatim se pohvalio kako je radio 6-7 mjeseci u nekoj firmi koja je tek počinjala poslovanje (radi se o marketinškoj agenciji njegovog stranačkog kolege Ivana Račana), zahvaljujući čemu zna kako je teško pokrenuti firmu, a potom i kako je radio 6 godina kao poslovni direktor(?) tvrtke koja se financira iz proračuna… a ta tvrtka se zove(zvala) SDP!
Potom, mrtav-hladan i nebulozan, kakav već poslovično jest, neobranjivo poentira i razoružava sve skeptike:
‘Ja jako puno razgovaram s ljudima koji rade, recimo svaki petak, to mi je obveza jer moram kupiti špeceraj, idem u jedan centar gdje ljudi iz malih OPeGe-ova imaju svoje štandiće i svaki dan nešto novo naučim. Tako da ne mislim da imam ikakav nedostatak, niti da nisam kvalificiran’.“

Interesantno:
Šok i nevjerica potresla je Ogulince nakon vijesti o požaru koji je početkom prosinca 2013. progutao omiljeni im restoran ‘Sabljaci’ kod Ogulina u istoimenom naselju i izletištu brojnih Ogulinaca, ali i turista iz cijele zemlje. Vatrogasci su dojavu o požaru zaprimili tog dana kasno navečer, no restoranu nije bilo spasa jer je buktinja do dolaska vatrogasaca ‘proždrla’ objekt.
Restoran je inače dislocirani objekt poodavno bankrotiranog HOC-a Bjelolasica (svojedobno pod ravnanjem poslovno-financijskog direktora Gordana Marasa, nap. a.) koji se nalazi uz akumulacijsko jezero, tzv. Ogulinsko more.

A prije nekoliko godina (zima 2011.) u požaru je izgorjela i centralna zgrada u turističkom naselju Jasenku na Bjelolasici….koju marljivi ‘poduzetnik’ Maras nije uspio ‘izvući iz pepela’!
Pretpostavlja se da je i požar u restoranu podmetnut, a to se sumnjalo i za požar na Bjelolasici, no stručnjaci su tada to demantirali.

Bilo kako bilo, tamo gdje je blagoglagoljivi Gordan Maras ‘stavio svoje poduzetničko-obrtničke prste’ ostali su doslovno prah i pepeo!

Jedini uspjeh kojeg je imao u svojoj poslovno-političkoj karijeri bilo je, tako kažu svjedoci vremena, lijepljenje jumbo-plakata u (jednoj od) predizbornoj kampanji vječnog Zg-gradonačelnika Milana Bandića(?), tada još SDP-ovca!

Uistinu blistava karijera, slijedom…
…..Od lijepljenja predizbornih plakata pa od 2001. do 2003. uzaludno spašavanje u pepelu i prahu propalog Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica, potom Gordan Maras postade i izvršnim direktorom anonimne i kadrovski raspuštene ‘Maksima komunikacije’ Ivana Račana a od 2004. do 2010. biva poslovnim direktorom poduzetničke tvrtke zvane SDP….
…..Zatim avansira čak i za Zokijeva ministra poduzetništva i obrta i na kraju postade saborskim zastupnikom s garantiranom ‘penzijom’; zbilja, cijela njegova karijera može se oslikati kao ‘kruh bez motike’.
Sve samo partijsko poduzetništvo i notorni politički obrt!

Ali to ne smeta prgavom Gordanu Marasu da i danas, vrijeđajući, dijeli lekcije Akademiku Željku Reineru u Saboru, njega i danas javna kuća-HRT poziva u ‘Otvoreno’ kako bi iznio svoje ‘mjerodavno mišljenje’ o izboru direktora javnih poduzeća od strateške važnosti iako o tomu nema ‘blage veze’ odnosno iako glede funkcioniranja poduzetništva nema ama baš nikakvo iskustvo niti ikakvu kompetenciju.

Uistinu, bivši ministar Gordan Maras prava je karikatura hrvatskog političkog ‘kadroviranja’ ali i negacija zdravog razuma… poduzetnik bez poduzeća, obrtnik bez obrta, nesporni kandidat za Guinessovu enciklopediju… kao izraziti fenomen političke gluposti!?

Dodatak:
Netko će reći ‘pa i ovi novi nisu ništa bolji’, s pravom, kad su za ministra uprave, eto, dogovorno ‘izabrali’ visokoobrazovanog zubara-stomatologa a ne, logično, upravnog pravnika.

Stomatološkim rječnikom rečeno i jedan i drugi mogu se smatrati neprirodnim nadomjescima odnosno političkim protezama-‘gebisima’, sic!

Damir Kalafatić/hrsvijet.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save