Zašto je Index protiv mene pokrenuo još jednu kampanju blaćenja?
Foto: narod.hr
Prije nekoliko dana, portal Matije Babića, Index, pokrenuo je protiv mene još jednu kampanju blaćenja, ponavljajući već demantiranu laž da sam napisala ili sudjelovala u pisanju izvještaja „Građanska i politička prava u Hrvatskoj“ koji je međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava, Human Rights Watch/Helsinki objavila u listopadu 1995. Na Indexovu se laž, onda nadovezala uigrana ekipa – Bajruši iz Jutarnjeg, pa jučer Ivančić iz Novosti i onda redom – međusobno se pomažući u plasiranju izmišljotine.
Index objavio javno opovrgnutu laž
Indexovo recikliranje laži krenulo je nakon što sam objavila Facebook post, koji je u kratkom vremenu dobio oko 2,000 lajkova, o mogućnosti da je na Sašu Lekovića, predsjednika HND-a, organiziran atentat zbog novinarske hrabrosti, o HND-u i novinarstvu u Hrvatskoj.
Prije 2 godine je istu neistinu o HRW izvješću objavio Željko Huljev, prenijeli HDZ-u bliski mediji, pa Milijan Brkić na svom Facebook profilu – nastojeći spriječiti prikupljanje potpisa za referendum o promjeni izbornog sustava, kojem su se protivili i HDZ i SDP. Objavili su da sam „pisala lažirana izvješća nakon Oluje koja su naškodila hrvatskim generalima“ – iz toga je, valjda, proizlazilo da nisam dobar domoljub, pa onda ljudi ne bi trebali dati svoj potpis za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog sustava. Tezu o utjecaju tog izvješća na hrvatske generale u Hagu, također prije 2 godine, osporio je odvjetnik Mišetić, ustvrdivši da je izvješće doprinijelo oslobađanju generala, a ne suprotno.
Neistinu da sam ja sudjelovala u pisanju izvješća koje je u listopadu 1995. objavio HRW brzo smo osporili – na 5. str., pod Zahvale, imenom i prezimenom stoji tko je pisao, a tko uredio izvješće, a ono je objavljeno gotovo godinu dana nakon što sam ja prestala raditi za HRW.
No, sve ove činjenice nisu spriječile Babićev Index, odnosno V.H., da meni, koja nisam napisala izvješće, pripiše dijelove tog izvješća, citirajući ih kao moje riječi, izjave ili tvrdnje. Glavna je poruka Indexa da sam nedosljedna – jer sam 1995. bila, kako kaže V.H., „skoro pa revolucionarka prilično lijevih uvjerenja“, a danas sam se „agresivno i iritantno nametnula kao ikona najdesnije od svih desnih desnica“, pa onda, valjda, meni, takvoj nedosljednoj, ne trebate vjerovati što kažem o Lekoviću, HND-u, medijima u Hrvatskoj ili bilo čemu drugom.
A sad par činjenica:
1. Za Human Rights Watch/Helsinki jednu od najvećih američkih i svjetskih organizacija za zaštitu ljudskih prava radila sam 2 godine kao vanjski suradnik na prikupljanju svjedočanstava žrtava o ratnim zločinima i kršenjima ljudskih prava. HRW me istrenirao u načinu vođenja intervjua i dokumentiranju svjedočanstava. Sva dokumentirana svjedočanstava HRW dostavio je i Haškom sudu. Prva svjedočanstva za HRW sam prikupila u Tuzli, u travnju 1993., gdje sam u školama i bolnicama intervjuirala ranjenike koji su u okviru medicinskih evakuacija prebačeni iz Konjević Polja i Srebrenice.
2. Nisam napisala, odobrila ili uredila bilo koje izvješće HRW-a, jer to niti nije bio moj posao.
3. Za HRW sam počela raditi u prosincu 1992. Tadašnji direktor HRW-a javio mi se na temelju preporuke urednice NBC-a s kojom sam surađivala u zimi ’92 na snimanju dokumentarnog filma o ženama, žrtvama mučenja i silovanja u Bosni i Hercegovini. Predložio mi je da im pomognem prikupljati i dokumentirati svjedočanstva žrtava kršenja ljudskih prava, što sam rado pristala. Radeći kao ratna reporterka na HRT-u tijekom 1991. i prve polovice 1992., te kao terenska producentica i prevoditeljica za NBC, BBC, RAI dolazila sam u dodir sa mnogim žrtvama srpskih logora, osobito Omarska i Keraterm, ali i ženama iz Foče i drugih područja BiH koje su bile zatvarane, mučene i silovane od srpskih vojnih snaga u okviru etničkog čišćenja, kao i sa žrtvama iz hrvatskih okupiranih područja, UNPA zona, te Hrvatima koji su preživjeli pad Vukovara.
4. Uz pronalaženje svjedoka kršenja ljudskih prava te dokumentiranja njihovih svjedočanstava, prikupljala sam i neslužbena izvješća o stanju u UNPA zonama te sudjelovala u misijama koje je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini vodila gđa Ivana Nizich.
5. Tijekom posjeta gđe Nizich 1993. i 1994. imala sam priliku prisustvovati velikom dijelu razgovora koje je vodila sa predstavnicima raznih humanitarnih agencija, UNHCR-om, Crvenim križem, UNICEF-om, predstavnicima vlasti i civilnog društva – što m je pružilo dragocjen uvid u našu političku i civilnu scenu.
6. Radeći za HRW jako sam mnogo naučila – o dokumentiranju svjedočanstava koja su onda prihvatljiva u sudskim procesima, ljudskim pravima i načinima zaštite ljudskih prava, građanskom aktivizmu, humanitarnim organizacijama, zloupotrebi ljudskih prava i ratnih zločina za postizanje političkih ciljeva. Zahvalna sam da sam imala priliku čuti o mnogim događajima iz prve ruke i zabilježiti svjedočanstva žrtava i očevidaca. Žao mi je da je tako mali broj žrtava doživio zadovoljštinu – i da konkretni ljudi koji su ih mučili, zlostavljali, prognali, ubili pred njima njihove najmilije – nikad nisu kažnjeni.
7. Poštivanje ljudskih i građanskih prava i poštivanje Ženevskih i drugih međunarodnih konvencija, osobito prema ratnim zarobljenicima i civilima – smatram temeljem za stvaranje zdravog društva i slobodne države. Žaleći zbog svake nepravde nanesene bilo kojem ljudskom biću tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, jako mi je drago da su zločini koje su počinili pripadnici HV-a i HVO-a bili iznimka, a ne pravilo ili dio ratne taktike.
Medijske kampanje blaćenja kao metode obračuna i ušutkavanja neistomišljenika
Društveno zagovaranje kojim se bavi U ime obitelji – od samog početka – prikupljanja potpisa za referendum o braku 2013. do danas – prate i medijske kampanje blaćenja protiv U ime obitelji i/ili mene osobno. Krajnji cilj je uvijek isti: laganjem o udruzi ili osobi napasti, oslabiti, naškoditi onome za što se udruga ili osobe zalažu.
Specifičnost ovih kampanja blaćenja u Hrvatskoj je da ih novinari i urednici određenih medija – sami i pokreću i šire. Princip djelovanja je lako upratiti: prvo o meti blaćenja neki portal ili lokalna televizija objavi laž, onda tu laž „prijateljski“ novinari i mediji preuzmu, citirajući kao izvor taj portal, onda se neki političari i/ili javne osobe javno kao zgražaju nad tom laži, šireći je dalje kroz medije…
Demanti laži nikad ne objave svi mediji koji su prenijeli laž i nikad svi čitatelji, slušatelji ili gledatelji ne dobiju točnu, umjesto lažne, izmišljene informacije. Na ovaj način veliki dio medija danas u Hrvatskoj djeluje kao da su još dio represivnog aparata. Jer, baš kao u totalitarnom režimu, komunizmu ili fašizmu, – odaberu metu – neistomišljenika – lažući ga demoniziraju i prikazuju kao nepoštenu, nedosljednu, strašnu osobu – a u stvari napadaju ono za što se ta osoba zalaže. Baš kao u totalitarnim režimima – kampanje širenja laži o udruzi U ime obitelji ili meni osobno – uljepšani izraz za to je „medijski spin“ – usmjerene su na manipuliranje i onih koji se slažu s našim aktivnostima i onih koji se ne slažu. Kod onih koji se s nama slažu – prikazuje nas se pomoću laži, uz ostalo, kao nedostojne povjerenja ili nedosljedne, a kod onih koji se ne slažu s nama – prikazuje nas, opet pomoću laži, se kao isključive, radikale, mrzitelje kako bi se spriječilo ono što je temeljna značajka slobodnog, pluralnog društva – argumentirana rasprava neistomišljenika, bez etiketiranja, koja se onda razrješuje primjenom demokratskih metoda odlučivanja.
Najveće laži o Željki Markić u protekle 3 godine
Za ilustraciju gore opisanoga ovdje navodim samo najveće laži koje su protekle 3 godine mog angažmana u civilnom društvu o meni plasirane kroz medije:
1. Aktivnost: Referendum o braku
Laž: Željka Markić je jeftino kupila vilu na Šipanu od Katoličke Crkve, nije imala građevinske dozvole i nije platila porez.
Istina: Na temelju procjene vještaka plaćena je tržišna cijena za ruševinu mlina. Za obnovu nije bila potrebna građevinska dozvola jer je mlinica sagrađena krajem 19. st.. Sav porez pravovremeno je plaćen.
Izvor: portal Dubrovački dnevnik
2. Aktivnost: Referendum o braku
Laž: Željka Markić je samohrane roditelje nazvala neprirodnim okruženjem, ona bi djecu samohranih roditelja utrpala u kamione i odvela u domove
Istina: Nikad tako nešto nisam rekla, upravo suprotno. Snimka se može se pogledati ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=TWCB2OgZ2MQ
Izvor: Lokalna Tv Jabuka koja snimku razgovora nije objavila 24 sata niti predala udruzi UIO, ostavljajući prostor za širenje neistine.
3. Aktivnost: Referendum o promjeni izbornog sustava
Laž: Željka Markić napisala/sudjelovala u pisanju „lažnog izvješća HRW-a“
Istina: Već objašnjeno u gornjem u tekstu.
Izvor: Braniteljski portal
4. Aktivnost: Referendum o promjeni izbornog sustava
Laž: Bandić financira Željku Markić
Istina: Grad Zagreb je udruzi U ime obitelji na besplatno korištenje dao štandove za prikupljanje potpisa, te financirao tiskanje edukativnih letaka i plakata.
Izvor: Jutarnji list
5. Aktivnost: Referendum o promjeni izbornog sustava
Laž: Željka Markić planira se kandidirati za predsjednicu RH
Istina: Navedeno nije bilo istina.
Izvor: Jutarnji list
6. Aktivnost: Hod za život
Laž: Tvrtka Željke Markić zarađuje na prodaji kontraceptivnih i abortivnih pilula te kliničkim ispitivanjima kontracepcije
Istina: Moja tvrtka nije registrirana za trgovinu lijekovima ili kontracepcijskim i abortivnim sredstvima, nikad nije poslovala s njima. Moja tvrtka nikad nije radila ni na kakvim istraživanjima vezanim za kontracepciju ili pobačaj. Ovo je lako provjerljivo u nadležnim institucijama.
Izvor: RTL
7. Aktivnost: Moj post o neimenovanju Zlatka Hasanbegovića za ministra u Plenkovićevoj Vladi
Laž: Željka Markić poziva na rušenje Plenkovića
Istina: U postu sam navela moguće razloge za imenovanje potpune suprotnosti ministra koji se uhvatio u koštac s dugogodišnjom korupcijom u Ministarstvu kulture.
Izvor: 24 Express
8. Aktivnost: Međunarodna konferencija Obitelj i škola: ključ odgoja za vrijednosti
Laž: Željka Markić traži da miješane škole razdvoje u škole za djevojčice i dječake
Istina: Na konferenciji U ime obitelji predstavljeni su alternativni modeli obrazovanja – škole za djevojčice i dječake i Homeschooling.
Izvor: Novi list
9. Aktivnost: Post o radu Saše Lekovića, HNS-a i novinarstvu u Hrvatskoj
Laž: Željka Markić napisala/sudjelovala u pisanju „lažnog izvješća HRW-a“
Istina: Već objašnjeno u gornjem u tekstu.
Izvor: Index
Saša Leković odlično je opisao stanje u hrvatskom novinarstvu: “I dok su neki mediji, a posebice novinari, izravne ili kolateralne žrtve, drugi novinari i mediji čak i sudjeluju u rušenju integriteta novinarske profesije.”
Sada jedino ostaje da predsjednik HND-a prijeđe sa riječi na djela, pa i one koji misle drugačije od njega, zaštiti od nagrađivanih novinara srušenog integriteta iz svog vlastitog društva.
Ili će ipak radije samo – opsovati?
Izvor: narod.hr
