Adventsko klanjanje mladih Zadarske nadbiskupije
Zadar, (IKA) – Adventsko klanjanje mladih Zadarske nadbiskupije pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u katedrali Sv. Stošije u Zadru u petak 16. prosinca predvodio je fra Bojan Rizvan iz samostana sv. Frane u Zadru, u organizaciji Povjerenstva za mlade Zadarske nadbiskupije čiji je predstojnik o. Franjo Kowal također bio prisutan.
Fra Bojan zahvalio je Isusu što je njegov dolazak u naš život siguran te je poželio da i ovog Božića doživimo njegovo rođenje u svom srcu. „Da nam Božić doista bude događaj spasenja, ne samo obiteljski, događaj zajedništva i radosti, nego događaj spasenja”, potaknuo je fra Bojan, poželjevši da možemo nositi terete i drugih i buditi ih, kako bi dočekali otvorena srca Isusov spasenjski dodir. U zahvalnosti Isusu što nas ne ostavlja i želi biti s nama jer je ljubav, fra Bojan je pred Presvetim rekao: „Ljubav ima potrebu biti s onim koga voli. Hvala ti što svoju ruku spasenja pružaš nama u grijesima, slabostima, strahovima.
Daj da prihvatimo tvoju ruku jer samo po njoj možemo biti spašeni. Pomozi nam produbiti čežnju za tobom. Stvarajući nas, utisnuo si u nas duboki trag ljubavi koja čezne i ima potrebu nekomu pripadati. Ljubavi koja iščekuje tvoj dolazak. Vrijeme došašća je vrijeme ljubavi. Da nekog istinski volimo, pokazujemo tako što čeznemo za njim. Želimo biti u njegovoj prisutnosti i dopustiti da nas blizina voljenoga izgrađuje. Zato smo s Isusom”. Fra Bojan je molio da Isus uđe u probleme našeg života jer sve što činimo, bez njega ne može donijeti plod i imati ljepotu, kao kad Isus nešto čini.
Potaknuo je prisutne da ne ometaju ono što je Krist s čovjekom naumio, da mu dopustimo ući u život. U želji da taj susret ne naruše naši strahovi, grijesi i tjeskobe, fra Bojan je molio Isusa da nam pomogne očistiti srce. „Koliko kutaka skrivam od pogleda drugih i od tvog pogleda? Ne otkrivaš mi grijeh da bi me ponizio, nego da bi me spasio, da bi nas otkupio. Zato, Gospodine, prosvijetli moje srce i učini ga po svome srcu. Da mogu biti slobodan od svih rana, ostavljenosti, napuštenosti, kad mislim da nikome nisam potreban, da nisam dovoljno voljen. Prosvijetli tminu u kojoj sam previše ohol, toliko da ne mogu sebi oprostiti grijeh koji si mi ti oprostio, tminu moga ponosa koji lako izgradim u osjećaju moje pravednosti”, rekao je fra Bojan, poželjevši da Isus ukloni naše lažne sigurnosti da bi se oslonili na njega i prepoznali snagu Božjeg duha koji donosi život, mir i istinski oslobađa. „Gdje je duh, ondje je i sloboda.
Neka moje srce postane mjestom tvoga boravka. Neka se zaodjene u došašće, u iščekivanje voljenoga koji nas pohađa. Jer nema veće radosti, nego biti Gospodinov, dopustiti da njegova sveta riječ odjekne u našem životu i ljubav se nastani u našim životnim odnosima”, rekao je fra Bojan. U želji da nas Bog izvuče iz ogorčenosti, nepraštanja i srdžbe, fra Bojan je istaknuo da je Božja pobjeda uvijek proslava ljubavi. Snaga Božjeg dodira nas oslobađa od zla koje nas nadvladava. „Kad vidimo da smo razbijeni, lako postanemo tjeskobni, počnemo plakati nad životom. Čini nam se najlakše dignuti ruke od ljudi, od osoba koje volimo i od svog života. Osjetimo Isusov pogled i u tjeskobi. Kad nam tijelo dršće pred nečim, osjetimo Isusa čija je dobrota neizmjerna i milosrđe”.
Potaknuvši da zajedništvo s Isusom promatarmo kao sigurnost, prostor naše zaštite i sigurnu luku u olujama života, fra Bojan je ohrabrio da i u nevolji čeznemo za Isusom u sigurnosti da je on Spasitelj i Otkupitelj. Isusovo lice nas ljubi i kad mi svoje lice sakrijemo, nijedna naša tjeskoba nije tako duboka da pomislimo kako smo odbačeni od Isusovog pogleda. Molilo se i za nova duhovna zvanja jer su Crkvi potrebni navjestitelji mira i dobra, služitelji Isusovog spasenjskog dara, rekao je fra Bojan Rizvan na klanjanju koje su pjesmom animirali mladi iz crkve Sv. Frane.
IKA