Ako je i od Mesića, previše je
Foto Boris Kovacev/Cropix
Na vijest o tome da je Ustavni sud potvrdio odluku Hrvatskog sabora o zatvaranju ureda bivšega predsjednika, što je jedino mogao i učiniti (Sabor dao, Sabor oduzeo), taj bivši predsjednik koji se zove Stjepan Mesić istog je dana gnjevno prokomentirao spomenutu odluku. To je, veli on, pobjeda zagovornika i protagonista povijesnog revizionizma, relativiziranja fašizma, propovjednika mržnje i netolerancije, svih onih koji sve agresivnije trasiraju put koji RH vodi u prošlost, i to u najtamnije razdoblje njezine prošlosti.
Ako je i od Mesića, previše je. On je taj, dakle, simbol i otjelovljenje antifašizma. Famozni fašizam i njegova domaća inačica postali su inače standardno teško oružje kojim se lupa po glavi pojedinaca, skupina, institucija, pa i cijele države i naroda, i to za različite potrebe i u različitim prigodama. Jednom se time brani monopol, drugi put relativiziraju zločini počinjeni u ime antifašizma, a treći put se time praktički negira put ove zemlje prema slobodi i samostalnosti, odnosno prema vlastitoj volji te na koncu i prema samom postojanju.
Nije više potrebno da netko tamo, ma kako neznatan i nevažan, napiše ili usklikne „za dom spremni“ pa da čujete orkestriranu halabuku o ustašizaciji. Dovoljno je da istaknete grb koji počinje bijelim poljem, ili da mislite kako je brak institucija koju čine ljudi različitog spola, ili pak da dirnete u privilegirani status nekih „neprofitnih medija“, ili nevladinih udruga. Dovoljno je da zatvorite, kao u ovom primjeru, jedan ničemu potrebni ured, ili da ukažete kako se u javnim poduzećima zapošljavaju ljudi po stranačkoj (haenesovoj) crti, pa da čujete Ivana Vrdoljaka kako grmi i zapomaže: To je fašizam, to je gebelsovština.
Ista vrsta kleveta stiže naravno i od susjeda. Tako Aleksandar Vučić proziva Hrvatsku za fašizam čim je stavila svoju rezervu na otvaranje jednog pregovaračkog EU poglavlja, a Bakir Izetbegović čini to isto jer je predsjednica Hrvatske upozorila na pojavu radikalnog islama u BiH.
A glavni moto Nove ljevice jest „vratiti ustaški pokret i ustašku državu tamo gdje im je mjesto“. Pokreću je Dragan Markovina, Rada Borić, Vesna Teršelić, Zoran Pusić i Nadežda Čačinović (uz podršku Josipovića, Pupovca, Prodanovića, D. Trbović, S. Sarnavke Matule, Šiljka i ostalih i uglednika) koji dolaze pretežno iz nevladinih organizacija koje financira ista ta država, čime se zorno pokazuje visoka ideološka motiviranost tih organizacija, i to na crti negacije svake hrvatske države kao takve, što oni i ne skrivaju. Zadivljujući fanatizam i 25 godina poslije!
Piše: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
2 comments
Nije ništa previše od njega, obzirom da je dotični mentalni bolesnik , veleizdajnik, gubitelj čekova dijaspore i notorni lažov ( da ne nabrajam dalje:YugoslOven, usbaš i kurvin sin.
Liječnici tvrde”Što si stariji, to si više djetinjast”,a ovi jugocrveni zajedno sa svojim bivšim predsjednikom,toliko su podjetinjastili, kao da su u pelenama.