Profesor sa Sveučilišta Notre Dame došao je do detaljne konstelacije nebeskih tijela koja su stvorila svjetlost Betlehemske zvijezde

Stoljećima se već pokušava riješiti biblijski misterij – koju su to zvijezdu slijedila tri kralja na svojem putu prema tek rođenom Isusu? Adventsko je vrijeme, pravi čas za još jednu znanstvenu studiju na tu temu. Napravio ju je Grant Mathews, američki profesor sa Sveučilišta Notre Dame. I njega je, kao i mnoge prije njega, zaintrigiralo pitanje koja bi od milijardi zvijezda u svemiru bila ona koja je na taj dan sjajila tako jako da je privukla mudrace. Nadao se da će fenomen moći objasniti putem moderne astrofizike.

Točan položaj nebeskih tijela

Proučavajući povijesne, astronomske i biblijske zapise, zaključio je da nije riječ o jednoj zvijezdi, nego o iznimno rijetkoj planetarnoj konstelaciji koja se dogodila 6. g. pr. Kr., kakvu možda više nikada nećemo ugledati na nebu. Mathews tvrdi da su u toj konstelaciji Sunce, Jupiter, Mjesec i Saturn bili u Ovnu, Venera u susjednim Ribama, a Merkur i Mars u suprotnom susjedstvu, u Biku. Istodobno je Ovan bio lokacija proljetne ravnodnevice. Američki profesor u svojoj objavi ističe kako je, po vjerovanju, prisutnost Jupitera i Mjeseca označavala rođenje vladara s posebnom sudbinom. Saturn je bio simbolom davanja života kao što je to bila prisutnost Ovna u proljetnoj ravnodnevici. To što se konstelacija dogodila u Ovnu, kaže Matthews, označavalo je rođenje novog vladara u Judeji.

Je li riječ o logičnom nalazu

– Mudraci su svjetlost mogli vidjeti na istoku te prepoznati simboliku kraljevskog rođenja u Judeji, što ih je i odvelo u potragu za njim – govori profesor s Notre Damea. On je izračunao kako treba proći još 16.000 godina prije negoli što se na nebu još jednom vidi takva konstelacija, no čak i tada proljetna ravnodnevica ne bi bila u Ovnu. Sasvim istu konstelaciju Matthews proračunom nije mogao detektirati ni na vremenskoj udaljenosti od 500.000 godina.

Za komentar najnovijeg znanstvenog rada koji objašnjava pojavu Betlehemske zvijezde raspitali smo se u zagrebačkoj Zvjezdarnici.

– Riječ je o konjunkciji Jupitera i Saturna 6. g. pr. Kr. koja i otprije slovi kao najbolje objašnjenje za pojavu tzv. Betlehemske zvijezde. Kako je teleskop izumljen tek 1608. godine, tadašnji astronomi su, po današnjim standardima to su bili astrolozi, mogli samo golim okom promatrati nebo i bilježiti položaje pet tada poznatih planeta, Sunca i Mjeseca. Konjunkcija je zapravo prividni susret na nebeskom svodu dvaju nebeskih tijela, u ovom slučaju Jupitera i Saturna. Kako je tada astrološki pogled i tumačenje bilo dominantno, svakom planetu i zviježđu na nebeskoj sferi dana je nekakva karakteristika i onda su se “interpretirale” takve konjunkcije kroz te unaprijed dane karakteristike planeta i zviježđa u kojima se dogodio njihov susret.

U članku su opisani i položaji Mjeseca, Venere, Merkura i Marsa. Kako je riječ o položajima mnogo objekata koji se različitim brzinama prividno gibaju po nebeskom svodu, logično je da se točno takav njihov položaj neće ponoviti za 16.000 godina. Isto tako možemo reći i za večerašnji položaj Merkura, Venere, Marsa, Jupitera, Saturna i Mjeseca da se neće ponoviti sljedećih 16.000 godina. Dakle sa znanstvene točke gledišta to je bila obična, premda vremenski relativno rijetko vidljiva, konjunkcija, a tek je kroz astrološke interpretacije neznanstvenih značenja i karakteristika pojedinih zviježđa i planeta ta konjunkcija postala “drugačija” – rekao nam je mr. sc. Ivan Romštajn, znanstveni suradnik Zvjezdarnice Zagreb. Sam profesor Mathews o svojim će nalazima objaviti i knjigu, a uskoro održati i predavanje s točnom vizualizacijom neba te ključne 6. godine prije Krista.

Izvor: vecernji.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save