BOŽIĆNA POSLANICA Nadbiskup Barišić: Riječ ‘otac’ postala je suvišna, prezirna!
Foto Ured Splitsko-makarske nadbiskupije
Nadbiskup splitsko makaraski, msgr. Marin barišić, uputio je vjernicima božićnu poruku koju prenosimo u cijelosti:
1. Braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam okupljene u toplini vašeg obiteljskog doma i radosti liturgijskog slavlja u našim crkvama! Bog nam dolazi! Ne može bez nas. Ljubav ga čini slabim prema nama. I sam postaje malo, slabo dijete. Rodivši se u betlehemskoj štali, s ruba Judejske pustinje traži put k nama. Ljubav ga vodi i do zatvorenih prostora i siromašnih sredina, do osamljenih domova i hladnih srdaca. Traži svoje mjesto u našem domu i srcu. Na osobit način Betlehemsko dijete želi ući u naše obitelji u godini posvećenoj očinstvu, jednom od lica roditeljskog poslanja.
Nebeski Otac, izvor svakog očinstva i majčinstva, u daru svoga Sina postaje član velike ljudske obitelji. Otajstvo Božića duboko je utkano u naše obiteljske odnose. Po Sinu i sami primamo dostojanstvo sinovstva i Boga smijemo svojim Ocem zvati. Bog uzima ljudsko, a čovjeku daruje božansko. Krist postaje čovjekom, a čovjek biva obdaren božanskim životom.
Bog je tako ljubio svijet da nam je darovao svoga jedinorođenoga Sina (Iv 3, 16). Zamilovao nas je u svom ljubljenom Sinu (usp. Ef 1,6). Božić je očitovanje darovanosti Oca u Betlehemskom Djetetu koji vrednuje osobe i sve uloge, a naročito ulogu oca i očinstva u obitelji.
Štoviše, Božić nam predstavlja očinstvo kao izvor i temelj obitelji. Zato nam Božić donosi Radosnu vijest: imamo Oca! Betlehemsko dijete je Očev dar svima nama. Bog nije funkcija, sila. Bog Otac je osoba, ljubav! A Isus Krist je punina čovještva i božanstva. On nas uvodi u zajedništvo sa svojim Ocem. Uvodi nas u život. A ovo je život vječni: da upoznamo Boga Oca, i Sina koga nam darova (usp. Iv 17, 3). U neizmjernom daru Betlehemskog djeteta otkrivamo Lice nebeskog Oca i naše sinovsko dostojanstvo.
2. Ipak, u našem vremenu primjećuje se odsutnost i izgubljenost oca u obitelji, pa i u društvu. Govori se tako o kulturi i generaciji bez oca koja time postaje strana i izgubljena generacija. U našoj domovini odsutnost očeva nije samo posljedica agresije i Domovinskog rata, gdje su mnogi očevi dali život za našu slobodu, već i mentaliteta koji obezvrjeđuje ulogu oca. Riječ „otac“ postala je suvišna, prezirna, bilo da se radi o zemaljskom ili nebeskom Ocu.
Štoviše, ignoriranje nebeskog Oca ugrožava i ulogu oca u zemaljskoj obitelji. Otac je smatran zaprekom našoj slobodi i osobnom rastu.
Na ulogu oca, isto tako, utječe i gospodarska kriza: gubitak radnog mjesta, malena ili nikakva primanja, podstanarstvo, nesposobnost nositi se s izazovima života i suvremenog društva, gubitak utjecaja na život djece, manjak komunikacije u obitelji, prepuštanje relativizmu i povlačenje u „vlastiti svijet“. Kao „generacija bez oca“ postajemo i siromašni – bez sredstava za život, i siročad – bez osobe oca. Otac kao da je postao potpuno sporedan, suvišan i nebitan.
3. Draga braćo i sestre, Bog koji se u gorućem grmu objavio kao onaj koji jest, i on koji je više puta i na više načina govorio ocima po prorocima, konačno u ove dane, kao Otac, progovara nam u Sinu (usp. Heb 1, 1-2). Otac, darujući nam Sina, daruje nam i tako potrebno zajedništvo s Njime koje potom rađa obiteljsko i naše međusobno zajedništvo.
U duhu božićne radosti svi smo pozvani, a naročito vi očevi, živjeti gramatiku obiteljskog zajedništva i pravopis ljubavi. Biti u zajedništvu znači biti na sigurnom i živjeti okružen drugima koji imaju razumijevanja za moje slabosti i poteškoće.
Božić se ne povlači, ne zaobilazi nas u našim poteškoćama koje su na svoj način prepoznatljive u onom opisu stvarnosti rođenja „u štali, na slami.“ U poteškoćama nas susreće Bog koji čovjekom posta, koji dijeli s nama naše radosti i žalosti. Sve to prati obiteljski život koji je satkan od osjećaja i nježnosti, pažnje i milosrđa, povjerenja i ljubavi.
Tako uza sve poteškoće, s Božićem u obitelji rađa se radost i zajedništvo. Obiteljsko zajedništvo oslikano je smijehom i suzama, radošću i žalošću. Betlehemsko dijete ima povjerenja u nas. Želi odrastati u našoj obitelji. Ako Bog ima povjerenja u nas, smijemo li se neodgovorno i beznadno odnositi prema budućnosti? Otvorenost Božiću hrabri nas da se ne prepustimo vodama ravnodušnosti i beznađa, i daje nam snagu da možemo plivati protiv strujanja.
4. Betlehemsko dijete izvodi nas iz besplodnog egoizma, oslobađa od pretjerane navezanosti na stvari i tehniku, te s povjerenjem usmjeruje jedne prema drugima da znamo slušati i razgovarati.
Obitelj je mjesto u kojem se događa razmjena života. Stoga provoditi vrijeme u i sa svojom obitelji znači istinski živjeti i omogućiti drugom da živi. Neizmjerno je važno za život obitelji da postoje trenutci i vrijeme koje ćemo dijeliti jedni s drugima u međusobnom zajedništvu i molitvi.
Božić unosi u obitelj ozračje povjerenja i predanja, primanja i davanja. Imati povjerenja i biti povjeren drugom izvor je temeljne stanice „mi života“- obitelji. Kao što je Josipu i Mariji povjerio svoga Sina, tako i vama dragi roditelji povjerava svoje sinove i kćeri, vašu djecu. Doista po Sinu primamo dostojanstvo sinova i kćeri Božjih.
5. Poštovani oče, ne možeš biti odsutan iz života svoje obitelji i života svoje djece. Vi niste samo biološki roditelji, već vaše roditeljstvo-očinstvo prelazi i u duhovno očinstvo. Samo u odnosu s vama djeca mogu otkrivati svoj identitet i svoje poslanje.
Potrebna im je vaša stalnost i sigurnost koja će im biti snaga i uporište u njihovoj nestalnosti i nesigurnosti. Samo ukoliko ste vi, naravno uvijek u zajedništvu sa suprugom, prisutni u životu djece, moći ćete do kraja iskusiti onu istinu Božića, Radosnu vijest, koja nam govori da smo ljubljena djeca koja imaju Boga za Oca.
Biti u zajedništvu sa svojom djecom jedini je način da „generacija bez identiteta“ postaje generacija jasnih i čvrstih osobnosti koje znaju zašto i kamo usmjeriti svoj život. Otac koji nije i duhovni otac, i koji svoj život ne pokušava oblikovati po primjeru nebeskoga Oca, doista svoju djecu čini generacijom bez oca.
Otac svoj poziv i prisutnost u obitelji ne može zamijeniti ili nadomjestiti karijerom, ni firmom, ni bogatstvom, ni medijskom popularnošću. Djeca ne žele dar oca zamijeniti skupocjenim darovima i igračkama, nego žele darovanost oca kao sigurnost i ohrabrenje života. To želi i vaša supruga! Odgovornost poziva, odgoja i obrazovanja djece, dara vaše ljubavi, prate oba lica roditeljstva: otac i majka!
6. Dragi oče, tvoja djeca ne žele biti siročad. Djeca traže i trebaju tebe prijatelja i učitelja da ih hrabriš svojom odlučnošću, jačaš svojom odgovornošću i svojim primjerom usmjeriš njihove korake na put istinske slobode i radosti življenja. Trebaju tvoje očinstvo koje svjedoči mušku ljudskost, pozitivnu odlučnost i kreativnu zauzetost da se ne prepadnu i ne klone pred izazovima života.
Trebaju svjedočanstvo tvoga rada i molitve. Duhovnost nije nešto pasivno i statično, sladunjavo i umirujuće, jer prava duhovnost obilježena je i muškošću budući da je duhovni život uvijek bio svojevrsna borba i hrvanje. Ako im nedostaješ ti oče, opasnost je da tu svoju životnu prazninu nadomjeste raznim oblicima „očuha“ koji im se nude iza svakog ugla.
7. „Ustat ću i poći k Ocu…“, ispovijeda izgubljeni sin evanđeoske prispodobe. Koliki očevi danas, u radosti Božića, pa i oni koji se ne trebaju fizički vratiti, nego na nov način zaživjeti ulogu oca u svojoj obitelji, u svome srcu i na svojim usnama šapću ove i slične riječi: „ustat ću i biti roditelj-otac u svojoj obitelji…“ Nije li to najveći božićni dar? Nije li vaša obitelj „živi Betlehem?“ Doista, bogatstvo su toliki očevi koji svoje očinstvo svjedoče i žive na radost svoje djece i blagoslov Crkve i društva.
8. Draga braćo i sestre, u obitelji Božić se ne proizvodi, nego rađa; ne čini, već prima. Ne može se učiniti blještavijim, bogatijim nego što je on u sebi. Izvire iz nedostupna svjetla i bogatstva ljubavi Očeve.
Dragi oče i majko, sretan Božić vama i vašoj obitelji. Riječi „tata“ i „mama“, koje uz sretan Božić izgovaraju vaša djeca, neka još više potvrde vaš identitet te u bračnom zajedništvu dublje otkrijete dostojanstvo koje vam je povjerio nebeski Otac: dar očinstva i majčinstva. Otvorimo Betlehemskom djetetu ne samo vrata, već i srce našega doma. U Emanuelu – Bogu s nama – imat ćemo uvijek Onoga u koga možemo vjerovati i komu se možemo povjeriti. Imat ćemo Oca! Nebeskoga i zemaljskoga!
Sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2017. godinu želi vam,
vaš brat i nadbiskup,
Marin Barišić
Izvor: ovdje
