Sve upućuje da je cijela priča između Vučića i Plenkovića veličanstveno režirana predstava za kmetove u Hrvatskoj i birače u Srbiji. Vučić je, eto, jako ljut otišao sa sastanka na kom kao premijer nije uopće trebao ni biti, jer nije uobičajeno da premijeri prisustvuju takvim sastancima. On sad ispada, pred izbore, veliki branitelj srpstva od Hrvata koji, kao, ne puštaju Srbiju u EU. A Plenković kao brani prava Hrvata u Srbiji.

Odvijač Vesne Pusić

“Ne trebamo stručnjake oko toga o čemu se radi u Jasenovcu. Ovo je političko pitanje. Prije NDH ‘Za dom spremni’ nije imao značaj koji ima danas, isto kao i nacisti sa svojim pozdravima… Pozdrav je postao simbol režima koji je kao svoju ideologiju i cilj imao etničko istrebljavanje. Dakle, uništavanje pojedinih grupacija ljudi. Naša je inicijativa da se ploča ukloni, a što se tiče pripadnika HOS-a koji su stradali, da se postavi jedna ploča u trošku državnog proračuna bez pozdrava ‘Za dom spremni’. Činjenica da je ploča postavljena u Jasenovcu je očita provokacija te je to vrijeđanje žrtava”, rekla je Vesna Pusić na raspravi saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav koji je raspravljao o pitanju HOS-ove ploče u Jasenovcu.

“Ako je Ivo Sanader to mogao prije 12 godina maknuti, onda valjda i mi to možemo napraviti. Dakle, što će nam Povjerenstvo? O čemu će ono odlučivati? Treba nam šarafciger, a ne Povjerenstvo. Mi kao Odbor moramo donijeti stav o ovom incidentu”, poručila je ona.

Da, radi se o provokaciji – ali, prošlog tjedna sam naveo, o provokaciji se radilo i kod ćirilićinih ploča u Vukovaru, kad je Vesna Pusić pjevala posve drugu pjesmu. Tada to nije bila “provokacija” nego “pravo Srba”, iako nisu stečeni zakonski uvjeti za njihovo postavljanje (trećina stanovništva srpske nacionalnosti)! Je li pravo hrvatskih branitelja postavljati ploče?

A taj isti Hrvatski sabor je ne tako davno skinuo imunitet Stevi Culeju jer se – primio „šrafcigera“ i skinuo sporne ploče na ćirilici. Za to će mu biti suđeno kao kriminalcu. “Ja vas molim da mi jednoglasno oduzmete imunitet da na sudu u svoje ime i ime svih optuženih dokažemo nevinost, da ne budemo iznad sustava. Ne želim da ja ostanem, da ne idem na sud, a moji prijatelji idu”, rekao je Culej prije glasanja.

Očito, ista pravila koja važe za Culeja ne važe za “antifašiste”. Njima ne treba nikakva odluka Odbora da bi skinuli ploče, njemu očito treba. Sve po onoj, “Quod licet Iovi, non licet bovi”. Naravno, nije trebalo niti sumnjati kako će saborski Odbor glasati: jednoglasno za skidanje “ustaških” ploča. Međutim, argumentacija Vesne Pusić, Bože Petrova, cijelog HDZ-a i svih ostalih koji su se založili za skidanje ploča je – šuplja! “Prije NDH ‘Za dom spremni’ nije imao značaj koji ima danas, isto kao i nacisti sa svojim pozdravima”, kaže Vesna Pusić. Da, istina, nije.

Ali poslije Domovinskog rata pozdrav isto tako nije imao značaj koji je imao prije njega! Prije je možda bio simbol ustaštva, ali nakon Domovinskog rata je postao, među ostalim, simbol pod kojim se branila Hrvatska! A Sabor se i dalje ponaša, i cijela hrvatska politika, kao da smo još u osamdesetima, kao da su Hrvati ustaše a Srbi antifašisti, kao da nikakve antifašističke agresije na RH nije bilo!

Ustavni SUP

Orepić je prije tjedan dana izazvao skandal rekavši kako Ustavni sud treba, u osnovi, razjuriti, a o ustavnosti zakona donesenih u Saboru bi valjda trebalo odlučivati partijsko tijelo, kao nekoć u komunizmu, ili osobno šef policije po vlastitom nahođenju. Usto je ustavne suce nazvao prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, dakle praktički ih proglasio narodnim neprijateljima.

A kad vas prvi pendrek države, ministar policije, proglasi narodnim neprijateljima, onda to nije bezazlena stvar. To zapravo zaudara na državni udar i ostavlja jako loš dojam. Zaudara na tridesete u Njemačkoj. Orepić možda nikad nije čuo za trodiobu vlasti, i za to da je sudbena vlast neovisna o izvršnoj, no takve izjave su strahovito opasne kad dolaze od nekog na Orepićevom položaju. Naime, da u Ustavnom sudu sjede kojekakvi ljudi kojima tamo možda i nije mjesto, nije neka tajna. No to smijem reći ja, to ne smije reći Orepić. Jer kad to kaže Orepić, onda to zvuči kao da policija kani preuzeti vlast u zemlji i srušiti ustavni poredak. Orepić bi trebao znati da mu funkcija koju obavlja jednostavno ne dopušta da kritizira drugu granu vlasti, naročito i pogotovo ne Ustavni sud.

Na to su suci Ustavnog suda tražili očitovanje predsjednice i premijera, koji su podržali Ustavni sud, a Petrov je, kao pravi predstavnik plemensko – rodijačkog mentaliteta, stao na stranu svog jarana iz Mosta i sugrađana. Braneći neobranjivo. Kao, nije on rekao što je rekao, nego eto samo se založio da se suci Ustavnog suda biraju drukčije. Po mogućnosti tako da ih bira Božo Petrov, jer HDZ i SDP su stranke gdje caruje klijentelizam i gdje se mjesta dijele nepotistički, po vezi i poznanstvima. Što u Mostu nikad i nipošto nije slučaj.

Slažem se. Suce treba birati drukčije. A možda i ministre u Vladi treba birati drukčije, kako to ne bi mogle postati bivše oficirčine JNA koje su mudro čekale da vide kako se razvijaju stvari da bi odlučili hoće li se ili ne staviti na raspolaganje HV-u.

Briselski show Plenkovića i Vučića

Vučić je putovao u Bruxelles, a Plenković u Berlin. To je njegov prvi vanjskopolitički posjet koji nije završio skandalom. To niti ne čudi, jer Plenkovićeva politika baš nimalo ne odudara od politike Angele Merkel, kao da ga je ona birala na mjesto hrvatskog premijera.

Kakve veze imaju ta dva posjeta? Plenkovića su u Berlinu potapšali po glavi, vrlo su zadovoljni njime, a težište razgovora bilo je na “proširenju EU-a na jugoistok”. Nije tajna da je Angeli Merkel jako stalo do što bržeg prijama “jugoistoka” u NATO, a time i EU, iako bi “jugoistok” radije ostao izvan NATO pakta jer im je jasno, kao i nama, da tamo ne spadaju, i da im je bolje s Putinom.

A to znači da Hrvatska vjerojatno ipak nije na svoju ruku blokirala Srbiji otvaranje poglavlja 26 u pristupnim pregovorima za EU, jer bi Merkel inače već zveknula Plenkoviću koju za uho. To poglavlje govori o obrazovanju, a mi kao nismo zadovoljni jamstvima za hrvatsku manjinu, odnosno za obrazovanje na hrvatskom jeziku.

Što je jako zanimljiv stav Hrvatske, iz više razloga. Prvi je taj što nas nije previše briga ni o obrazovanju naše djece na našem jeziku, pa se tako u javnim glasilima hrvatski jezični standard slabo poštuje, a na komercijalnim televizijama se emitiraju serije i filmovi na srpskom bez prijevoda, suprotno zakonu, i uz ismijavanje onih koji traže poštivanje zakona da “ne razumiju srpski” (pri čemu nitko ne ismijava Srbe koji traže ćirilicu u Vukovaru da ne znaju latinicu). Ali drugi i važniji je taj što je Hrvatska ljetos pristala na otvaranje poglavlja 23 i 24 – Pravosuđe i temeljne slobode te Pravda, sloboda i sigurnost. Poglavlje 23 regulira i prava državljana EU-a, pa Srbi sad tvrde da su pitanja poput obrazovanja na jezicima nacionalnih manjina stvar poglavlja 23, koje je otvoreno ljetos, a ne poglavlja 26 čije je otvaranje sada na dnevnom redu.

Zašto je Hrvatska pristala na otvaranje poglavlja o pravosuđu, kad Srbiji ne pada na pamet povući JNA-optužnice protiv Hrvata, kad se Srbijom slobodno šeće jedan Šešelj, kad to pravosuđe ne procesuira ništa što se tiče ratnih zločina protiv Hrvata, naročito za protjerivanja i pritiske devedesetih u Vojvodini, a sad najednom ne pristaje na otvaranje za nas ipak manje bitnog poglavlja 26?
Sve upućuje da je cijela priča između Vučića i Plenkovića veličanstveno režirana predstava za kmetove u Hrvatskoj i birače u Srbiji. Vučić je, eto, jako ljut otišao sa sastanka na kom kao premijer nije uopće trebao ni biti, jer nije uobičajeno da premijeri prisustvuju takvim sastancima. On sad ispada, pred izbore, veliki branitelj srpstva od Hrvata koji, kao, ne puštaju Srbiju u EU. A Plenković kao brani prava Hrvata u Srbiji. Još malo pa će k’o Tuđman zveknut šakom o stol i riknut, a Vučić i EU će se isprepadati.

Usto su u Srbiji u disonanci sami sa sobom, jer je Dačić ujutro rekao da Hrvatska nije jedina koja blokira poglavlje 26, da su tu još i Bugari, a popodne je Vučić izašao s pričom da ih blokiramo samo mi. Bilo je očito da netko tu laže – očito Vučić, jer je Dačić preglup da shvati kad mu je u interesu slagati. A da je tako, potvrdili su kasnije sami Bugari, koji su priznali da su i oni sudjelovali u blokadi otvaranja poglavlja 26.

Logičan zaključak je da je Plenković dobio naredbu “k nozi” iz Njemačke i odblokirao dva poglavlja, a onda blokirao treće s još nekoliko zemalja kako se te zemlje ne bi previše eksponirale. Vučić je potom javnosti prešutio bugarsku blokadu i istresao se na Hrvate. Profitira Plenković, jer ispada da, kao, nije sitni briselski birokrat koji je postao premijer zahvaljujući mini-državnom udaru establishmenta protiv Karamarka i da, kao, štiti nacionalne interese. Profitira Vučić na valu antihrvatske histerije u Srbiji, profitiraju i Bugari koji imaju svoje uvjete koje žele da Srbija ispuni, a mi to odrađujemo za njih. A možda i Nijemci imaju neke svoje interese, s obzirom na izostanak packi.

Bidenom protiv Hrvatske

U Vučiću se ponovo probudio Šešeljev kućni ljubimac, a to znači da će se u Plenkoviću uskoro probuditi Merkeličin. Nakon što je izvrijeđao Hrvatsku i Hrvate vokabularom iz devedesetih, kad je obećavao genocid i klanja po Glini, nazvao je svog trenutnog gazdu na odlasku u Washingtonu, Bidena, da nazove Plenkovića da mu kaže da ih pusti u EU i NATO. Hitno.

Bijela kuća je izdala prilično jasno priopćenje u kom se navodi da su Biden i Plenković razgovarali o “važnosti euroatlantskih integracija svih zemalja na Zapadnom Balkanu”, te kako su se “suglasili da će napredak prema tom cilju pridonijeti miru, stabilnosti i napretku cijele regije”, što u prijevodu znači da je Biden zaprijetio Plenkoviću da smjesta deblokira Srbiju. Na to je Stier brže-bolje rekao da će do deblokade Srbije doći vrlo brzo, možda već početkom iduće godine, u siječnju.

Plenković pak tvrdi nešto drugo, a već sam njegov birokratski rječnik govori da – mulja: “Razgovarali smo u jednom širem kontekstu pitanja situacije na jugoistoku Europe, o važnoj ulozi Hrvatske kao članice Sjevernoatlantskog saveza, članice Europske unije, koja svojim iskustvom može pomoći našim susjedima na tome putu … još jednom smo utvrdili vrlo kvalitetne odnose između SAD-a i Hrvatske i našu konstruktivnu ulogu prema zemljama jugoistoka Europe, koje su za nas prioritet pa i u kontekstu procesa proširenja Europske unije, kojeg držimo uvijek visoko na dnevnom redu i gdje ćemo pomoći susjednim državama da ispune nužne kriterije … Bilo je govora, vrlo načelno, o procesu pristupnih pregovora i kako da u tom cijelom kontekstu odnosa Hrvatska svojim iskustvom bude od pomoći našim susjedima”, istrkeljao je Plenković.

Drugim riječima, Biden ga je vjerojatno nazvao da nevezano pročavrljaju jer nema pametnijeg posla, pa su onako općenito malo popričali o svemu i svačemu, a to nema veze s tim što je istog dana Vučić tražio od Bidena da pritisne malo Plenkovića. Misli li Plenković da smo svi ovdje idioti, pa da će netko povjerovati da ga je Biden nazvao da ga pita za zdravlje njegove babe, a pitanja prijama Srbije u EU su se dotakli samo onako usput, “općenito?”

I dok nas Srbi mole da ustrajemo u blokadi, bar oni koji ne žele u EU, a takvi su reklo bi se ipak u većini, dotle nitko ne vjeruje da će se to dogoditi, poučen dosadašnjim iskustvima. Hrvatska je, kad god je u pristupnim pregovorima htjela isposlovati nešto za sebe, uvijek na kraju podvila rep i pojela ono što nije za jelo kad bi netko iz Berlina ili Washingtona zaprijetio prstom. Radili su to i oni koji su bili puno skeptičniji spram Bruxellesa od Plenkovića, koji je praktički njihov otpravnik poslova na tzv. Zapadnom Balkanu (ex-Jugosferi, ex-Jugoslaviji).

A trebali bismo ih blokirati, jer Srbija je spram Hrvatske izrazito neprijateljski nastrojena, i to ne samo Vučić nego i velika većina stanovništva. Uđu li u EU, ne možemo očekivati ništa dobrog, jer su sve zapadne sile kudikamo sklonije Srbiji, pa i onoj notorno šovinističkoj i četničkoj, nego i najumivenijoj i “najantifašističkijoj” Hrvatskoj. Uostalom, Vučić je pokazao svoje pravo lice, ali to nije samo njegovo lice. To je lice današnje Srbije, ono je četničko, i to se neće promijeniti.

Naravno, uvijek ostaje nada da će Plenković ustrajati na blokadi dok ova administracija u Washingtonu ne ode, što je oko mjesec dana, pa onda vidjeti kako diše nova glede proširenja EU-a na Srbiju, no neki su se nadali i da će Plenković postaviti Hasanbegovića za ministra. Ja nisam.

Božina kućica

Ako je vjerovati medjima, Božo Petrov ima jako velikih problema s matematikom. I to onom osnovnoškolske razine. I to nižih razreda.

No priča je ipak predobra da bi je se odignoriralo. Mediji su nedavno objavili kako Božo Petrov sebi gradi novu kuću u Metkoviću, da ima gdje uživati u saborskoj mirovini. I da mještani kažu da će ga ta kuća koštati milijun kuna. Kad su novinari pitali Božu je li istina da će dobiti subvencije za kuću i da će ista koštati milijun kuna, on je odgovorio da kao i svaki građanin ima pravo na subvencije što mu je i potvrđeno od mjerodavnih tijela, ali i da kuća neće koštati milijun kuna nego “najviše 120.000 eura”.

U čemu je razlika između 120.000 eura i okruglo milijun kuna? Ponajviše u valuti. Iznos je manje – više isti. No Božu ljuti i to što je iznos u medijima naveden u kunama, jer, smatra on, manja brojka jednostavno ljepše zvuči. Hrvatima se nekako čini da je 120.000 eura manje od milijun kuna. Je, za zanemarivih pedesetak tisuća kuna!

Petrov se buni i da je novinarima „valjda bio problem napisati da imam 120.000 eura, jer koliko znam, kad se procjenjuju vile nekih sumnjivih tipova i političara, valuta je u eurima“. A koliko ja znam, službena valuta u Hrvatskoj su i dalje kune, pa je logično i da se procjene daju u kunama. Ako Božo, međutim, smatra da ga treba tretirati jednako kao i sve ostale sumnjive političare i mafijaše, ja se slažem. A što se tiče Božinog protupitanja novinarima, „zanima me koliko ovih što pišu imaju nekretninu jeftiniju od milijun kuna“, evo, Božo, ja. Puno jeftiniju. A i nju sam uzeo na kredit od 20 godina. I većina mojih kolega. Novinari koje osobno znam se dijele na dvije vrste: one koji imaju nekretninu koja vrijedi manje od milijun kuna, i one koji nemaju nekretninu u vlasništvu, već su podstanari.

No, ja možda nisam mjerodavan, jer se ne družim s Matijom Babićem, Dežulovićem, Ivančićem, Butkovićem – čija vila vrijedi oko tri milijuna, ali ne kuna nego eura, i ostalim s lijeve, socijalno pravedne strane medijskog prostora.

Kad si gladan nisi svoj

Reklama za Snickers kaže “kad si gladan, nisi svoj”. Izgleda da bi premijer trebao uzeti koji. Jer, kad je pri sebi, lupa napamet naučene birokratske frazetine bez smisla i značenja, gomila prazne riječi bez sadržaja, i pazi da nikog ne uvrijedi i da ispadne uglađen i fin, makar i bez boje, okusa, i mirisa.

Ali prošlog petka nije bio svoj. Kad ga je novinar RTL-a Hrvoje Krešić upitao kako to da rashodi proračuna rastu, i to ne baš malo, u godini za koju svi odavno upozoravaju da će biti najteža zbog obveznica iz 2007. koje dospijevaju na naplatu, premijer je rekao: “Deficit je manji, radi se o transferu sredstava iz EU proračuna u hrvatski proračun. Kolega Krešiću, odite vi na izbore pa pobijedite, pa onda planirajte proračun…”

To je krkanski odgovor. Političari ponekad znaju biti simpatični kad pokažu da su od krvi i mesa, da nisu samo govorni automati programirani u Bruxellesu, ali Plenkoviću ovaj put ni to nije uspjelo. Uspjelo mu je tek ispasti čobanin. To nije način na koji se odgovara novinarima. Oni, istina, znaju biti bezobrazni, znaju dolaziti s predrasudama i unaprijed donesenom odlukom da popljuju ideološkog neprijatelja što god rekao ili uradio, ali ovdje je pitanje bilo manje-više na mjestu. Uostalom, posao je političara da pravdaju proračun, a ne da daju odgovore u stilu Rođe Spajića. Uostalom, možda bi takav odgovor jednom Rojsu i pristajao. Ali Plenkoviću, koji se fura na image uglađenog eurobirokrata, takav način komunikacije stoji kao kravi sedlo.

A što se proračuna tiče, ne treba biti ekonomist da bi se vidjelo kako on nema veze s mozgom, kako je diktiran iz europskih centara moći, i kako nas gura u nova zaduženja i novi nepotreban deficit. Blažena vremena dok Vlade praktički nije bilo! Nikad nam nije ekonomski bolje krenulo nego prošle godine, kad je zbog trzavica u Vladi na snazi bilo privremeno financiranje, i kad se nisu mogli umjetno pumpati troškovi birokratskog aparata i uhljebničkih paradržavnih organizacija.

“Most? Pa to su lopovi kao i ja!”

Općepoznato je da je HNS klijentelistička interesna udruga čija je potpora među biračima obrnuto proporcionalna broju mjesta u upravnim odborima javnih poduzeća i milijardama iz državnog proračuna koje kontroliraju.

Pa je tako Petar Štefanić u emisiji Pressing na TV N1, nasljedici Yutela, pitao predsjednika te strančice Ivana Vrdoljaka je li on na čelo HEP-a postavio Tomislava Šerića, kojeg je nazvao “pizza majstorom”, Vrdoljak je otvoreno priznao kako ga je imenovao samo zato jer mu je – prijatelj! I to trenutak nakon što je rekao kako HNS NIJE klijentelistička stranka!

“Ja (sam ga imenovao). To mi je bivši prijatelj. Šerića imenujem za predsjednika Uprave HEP-a, dogovorimo se za ciljeve i on to ne ispuni. Ja ga smijenim nakon godinu dana. HEP napravi nakon toga bolje rezultate nakon njegova mandata. Nakon toga se miče od mene, odlazi u Most i od strane Mosta je imenovan u Nadzorni odbor Končara”, reče Vrdoljak. I ospe paljbu po Mostu! Jer, eto, krademo i mi i oni, i mi i oni namještamo javne natječaje, i mi i Božo postavljamo jarane i rodijake na najvažnija mjesta u državi, ali mi imamo pravo na to jer smo liberali, a oni su konzervativci, kaže vrli Vrdoljak!

Za Most je rekao: “Mi smo drugi pol. Mi smo za sekularnost, oni za utjecaj Katoličke crkve. Mi smo za slobodu pojedinca, a oni po mišljenje moraju u Nacionalno vijeće. Mi smo liberali, oni konzervativci. Mi smo dva svijeta vođenja politike.”

Bravo Ivane! Da je Boga i pravde, i ti i Božo bi radi takvih likova koji bi, da nisu u politici, u javnom poduzeću mogli u najboljem slučaju raditi kao niži referenti ili lijeva smetala, eventualno kuhati kavu i prati podove, ako i to znaju raditi kako treba, gulili podulju robiju! A profesionalni uhljeb Šerić se, očito, snašao. Jučer u HNS-u, danas u Mostu, sutra tko zna gdje… HDZ, SDP, nema veze! Ideologija ionako nije bitna – stranke u Hrvatskoj postoje da bi pomoćno osoblje u pekarama i picerijama moglo uvaliti stražnjicu u direktorsku fotelju.

A sama bezobraština Ivana Vrdoljaka je bez premca. Da, Most je besprizorna nakupina ljudi koji su u politici samo zato da bi se ogrebali za kakve pare i pozapošljavali rodbinu i prijatelje – ali Vrdoljak je posljednja osoba na planetu koja im to ima pravo predbacivati! “Kad mi to radimo, to je demokracija i dobra praksa, kad oni to rade, to je nepotizam i zloporaba položaja!” Bravo Ivane! Ti si pravi HNS-ovac! Bez stida i srama!

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save