ČUDNA POJAVA: Kako to da teroristi uvijek ostave dokumente u autu?
Uči li se na tečaju za teroriste kako ostaviti dokumente u automobilu kako bi policija imala trag i dokazni materijal? Anis Amri je ubijen u Italiji, nakon što je prošlog tjedna optužen da je izveo napad otetim kamionom na Božićni sajam u Berlinu.
Priča je zapravo neuvjerljiva, što ne znači nužno da nije bar dijelom istinita, ali svakako nešto tu ne štima. Prvo je kao heroj Berlina slavljen neimenovani Nijemac koji je kilometrima slijedio 23-godišnjeg Pakistanca Naveda B. nakon što ga je, navodno, primijetio kako izlazi iz kabine kamiona kojim je ubijeno najmanje 12 ljudi na Božićnom sajmu ispred Kiaser Wilhelm memorijala u Berlinu. To je potvrdila i berlinska policija.
Istovremeno, svega dva sata nakon napada, osnivač Pegide Lutz Bachman tweeta: “Insajderska informacija iz vrha policije u Berlinu: počinitelj je tuniski musliman.” Onda su idućeg dana krenule priče kako policija “možda” ima pogrešnog čovjeka. Onda je potvrđeno da Pakistanac Naved nije kriv, i pušten je. U međuvremenu se izgubio, nestao bez traga! A policija je identificirala novog sumnjivca – 24-godišnjeg tuniskog muslimana, Anisa Amrija.
No ono što je svima palo u oči je da je objavljeno da je policija našla osobne dokumente osumnjičenog u kamionu. Informacija, istina, nije došla izravno od policije nego od inače dobro upućenih novina “Die Welt”. Koja slučajnost, ponovo, po tko zna koji put, terorist gubi osobnu iskaznicu ili pasoš u vozilu koje je dokazni materijal!
Dvaput je dvaput
Da se tako nešto i jednom desi, teško je u to povjerovati. Ljudi baš ne gube dokumente tako prigodno, baš tamo gdje su policiji potrebni. Ono što pogotovo ne štima: ako su dokumenti bili u kamionu, policija je odmah trebala znati koga traži! Nije im valjda trebalo dva dana da u kamionu pronađu osobne dokumente?! Pa valjda su forenzičari odmah izašli na scenu i pretražili kabinu!
No to nije jedina slučajnost! Povjerljivi dokumenti pokazuju da je Anis A. bio u procesu deportacije, i ministar unutarnjih poslova Jäger je kasnije potvrdio tu informaciju: Anis A. je trebao biti deportiran, ali nije imao valjanih isprava. Procedura izdavanja zamjenske putne isprave je pokrenuta u kolovozu, a papiri su mu “slučajno danas” gotovi, rekao je Jäger za”Die Welt”. Dakle, svašta!
Može li se sve ovo racionalno objasniti? Možda, moguće je da je policija odmah našla izgubljene dokumente terorista, koji se inače prema navodima medija, kao karijerni kriminalac i islamistički terorist, služio s dvadesetak lažnih dokumenata, ali nije htjela dati informaciju u javnost kako bi zavarala terorista. U Turskoj se uostalom sirijski pasoš dobije za dvadesetak eura. To bi objasnilo i informaciju visokih izvora iz policije lideru Pegide, da zapravo traže Tunižanina. Usto, informacija da su pronađeni dokumenti u kabini kamiona nije došla od policije, nego je spekulacija tjednika “Spiegel”, koji se proslavio i objavom krivotvorenih Hitlerovih dnevnika. A i ako je ostavio kakav dokument – to ne mora značiti previše, jer prave dokumente ionako nije imao – samo lažne, na lažna imena.
No zašto policija, ako je odmah znala (a vjerojatno jest) koga traži nije odmah pustila Pakistanca i objavila koga zapravo traži? Zašto je to uostalom s tolikim zakašnjenjem objavila fotografiju bjegunca? Moguće da nisu bili sigurni je li i Pakistanac upleten, je li jatak Tunižaninu ili se slučajno tamo našao. Opet, nevjerojatno je da je pušten i odmah nakon toga – nestao. Nitko ne zna gdje je. Zanimljivo je i da njemačke novine Allgemaine Zeitung javljaju kako su sve lažne putovnice koje je Anis imao započinjale slovom A, i kod imena i prezimena.
Previše slučajnosti da bi bilo slučajno?
Ali neke stvari jednostavno moraju potaknuti teorije zavjera. Naime ovo nije prvi put da teroristi prigodno gube dokumente u vozilu. Sve je započelo kad je iz jednog aviona koji je pogodio Blizance putovnica jednog terorista pala praktički pred noge jednog policajca, preživjevši udarac brzinom od 600 km/h u čeličnu konstrukciju i eksploziju 50 tona kerozina u avionu, a nastavilo se s napadačima na Charlie Hebdo. A usto, nejasno je kako je Anis, čija je slika bila u svim novinama, uza sve kontrole uspio prijeći preko 1.000 kilometara od Berlina do Milana. Ako je bio pod prismotrom, i ako se od samog napada sumnjalo na njega, kako je uspio prijeći toliki put kad se zna da su i Milano i Berlin i sve između pokriveni kamerama i video nadzorom praktički do posljedneg centimetra. Istina, nitko ne pregledava snimke stotina tisuća nadzornih kamera u Europi 0-24, ali postoji i software za prepoznavanje lica i slično.
Usto, netko iz policije i tajne službe je ipak trebao pregledavati kamere na zračnim lukama i kolodvorima kad je krenuo lov na terorista! A Anis se danima muvao po kolodvrima bez da ga je itko uočio! Istina, masu Arapa se muva po kolodvorima, i oni se najlakše sakriju upravo u masi, no zar policija nema dovoljno ljudi za pregledavanej nadzornih kamera? Čemu onda služe? Nejasno je i kako mu je uspjelo oteti kamion i izvesti napad kad se zna da ga je tajna služba pratila, i nejasno je zašto uopće nije vraćen u Afriku nakon što je odslužio 4-godišnju zatvorsku kaznu u Italiji. Vjerojatno su mu nakon toga trebali izdati važeće privremene isprave.
No ono što najviše pada u oči je paralela s napadačima na redakciju Charli Hebdoa – a taj teroristički napad su izvršili dečki iz predgrađa Pariza, arapskih slumova – nalik Novom Zagrebu ili onim socijalnim zgradama iz Mućki u kojima su živjeli DelBoy i Rodney.
Dobro upućeni papci
Ta dvojica terorista, dakle, znaju gdje je redakcija, u kojoj se sobi i u koje vrijeme održava kolegij koji je inače jednom tjedno! Nije da je neka čuvana tajna, ali nije niti podatak koji ćete pronaći na googleu, a ti teroristi nisu baš bili neki lumeni, u biti običan gradski polupismeni šljam. Dolaze u ukradenom autu, u odorama, s fantomkama, kalašnjikovima, čizmama, upadaju u kolegij salu, hicima u glavu ubijaju ljude prethodno ih prozivajući – imenima!? Kao da im je netko dao ključne informacije, i da taj netko nije bilo tko. Ne ubijaju ženu na recepciji, slučajne prolaznike u hodniku, ali na izlazu ubijaju i policajca i to tako da ga prvo s tridesetak metara teško rane, pa mu onda jedan od terorista, posve nepotrebno gubeći dragocjeno vrijeme, prilazi i dokrajčuje ga metkom u potiljak. Potom sjedaju u auto i nestaju.
Operacija izvedena kao da ju je izvela Delta force, a počinitelji su dva luzera iz slumova. No stvari tek tu postaju zanimljive – nakon toga auto im se, kao u hollywoodskom scenariju, kvari. Ostavljaju ga, ali jedan od terorista ostavlja na stražnjem sjedalu – osobnu kartu! Možda mislite da im se jako žurilo, no što bi uopće osobna karta radila u autu, a ne u džepu, i zašto bi je itko nosio sobom kad ide u terorističku akciju? Da je pokaže policajcu kad ga pita što će mu fantomka i kalašnjikov? Presreću drugi auto, istjeruju djedicu koji prosvjeduje jer mu je pudlica ostala na zadnjem sjedalu, pri čemu jedan od terorista nježno uzima pudlicu i dodaje je starcu. Sad više nema prevelike žurbe?
Usto, još jedna stvar će svakako doprinijeti širenju teorija zavjera – a to je da je terorist i ovaj put ubijen. Kad ima toliko nelogičnosti oko terorističkih napada – koje vjerojatno imaju objašnjenja, ali ih policija jednostavno ne želi dati – ljudi s pravom pretpostavljaju da im se nešto taji. A način na koji su mediji na zapadu pokrivali rat u Siriji jasno govori upravo to – politika za zapadu je u sprezi s medijima, i jako puno toga se taji ili iskrivljuje.
A nije ni čudno. Jer, radikalni islamizam – vehabizam financiraju i šire zaljevske monarhije na čelu s Katarom i Saudijskom Arabijom. To svi znaju, a svejedno ih nitko ne proziva ni za kršenja ljudskih prava, ubijanja homoseksualaca, diktaturu najgore vrste. Nedavno sudski deklasificirani dosjei o napadima 9/11 pokazju da je famoznih 39 do sad od javnosti, pa i kongresa i senata, skrivanih stranica FBI-jeve istrage sadržavalo podatke o tome da su upravo ljudi iz političkog vrha Saudijske Arabije financirali teroriste koji su izveli napade. Istovremeno, te su zemlje saveznice Zapada u borbi protiv “režima” Bashara al Assada, koji je demokratski izabran i sekularni vladar! S druge strane, sekularne islamske države poput Iraka, Libije i Sirije upravo su žrtve državnih udara i ratova potaknutih baš s tog sekularnog zapada. Tko je onda tu lud? Vrijeme je da se svi skupa zapitamo što je krajnji cilj takve politike, koja proizvodi islamističke režime na Bliskom istoku, milijune izbjeglica koji generiraju i hrane terorizam na zapadu, koja gura svijet u stanje pemanentne paranoje, u situaciju gdje je “nova normalnost” da vas netko raznese granatom kad posjetite Božićni sajam. Koja s jedne strane gura terorizam u Europu, s druge kreira policijsku državu usmjerenu protiv građana kako bi se suzbio terorizam? A da paradoks bude potpuniji, EK je upravo nakon terorističkih napada izašla s prijedlogom da se praktički posve zabrani građanima EU nošenje oružja! Umjesto da se nošenje oružja učini obaveznim za odrasle i psihički zdrave građane koji nemaju dosje!
Neki su, poput Orbana, pokušali dati odgovor na to pitanje. Ali su proglašeni “fašistima. No, činjenica je da previše pitanja vezanih uz terorizam u Europi ostaje bez odgovora.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
