HODAK – RAĐA U ‘KUĆI CVEĆA’: Dinu za predsjednika!
Cinici su kazali da je Krleža “bio čovjek od glave do četrdeset pete.“ I suvremeni Petrica Kerempuh. Koji bi se narugao bogatima, vlastodršcima, crkvi, Europskoj uniji, orjuni i jugonostalgičarima koji još uvijek hodočaste u ”Kuću cveća” u Beograd.
Mujo i Haso leže na plaži. “Mujo jel’ zna Fata ronit?“ zapita Haso. ”Zašto pitaš?” odgovori Mujo. ”Zato jer već sat i pol roni” reče Haso. Taj stari vic pričao sam Amerima dok sam tamo živio. Rikavali su od smijeha. Sad se nitko ne smije. Ni Ameri. Mujo i Haso su se nedavno vratili iz Sirije i Iraka. Ne oni iz vica nego iz ISIL-a. Službena BiH uvjerava da su Mujo i Haso jedini koji su se vratili. Obzirom da s BiH imamo granicu dugačku 1.001 km i njih dvoje su previše. Uz onih sedamsto-osamsto koji ovog trenutka u BiH spavaju zimski san. Dok ne zazvoni mobitel. A dok se to ne desi RH ima važan sveti cilj: što prije, i mimo svih kriterija koji su vrijedili za RH, uvesti BiH i “naprednu“ Srbiju u ovozemaljski raj – u EU. Naravno, da bi ustrajali u tom svetom cilju, pozitivne impulse šalju im iz dvije susjedne zemlje. Aleksandar Vulin, poznatiji kao trbuhozborac Aleksandra Vučića, došao je, kartaški rečeno, na štih te mudro prozborio kako ”nije nepoznata naklonost hrvatske predsjednice K.G.K ustaštvu…“ Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović šalje poruku u stilu Jasmile Žbanić hrvatskoj Predsjednici jer je neoprezno upozorila “kako se treba suočiti s činjenicom da se iz tzv. Islamske države u BiH vraća tisuće boraca. Bakir, kao i uostalom Vulin, iskusni pokeraši, vade iz rukava adut koji odlučuje: ustaše. “U Hrvatskoj buja ustaški ekstremizam, a Hrvati odlaze na strana ratišta, poput ukrajinskog; u Jasenovcu je otkrivena spomen ploča sa nacističkim pozdravom; javnost se čudila fotografijama s ekstremističkim barjacima, pa smo mi iz BiH izbjegavali to komentirati.“ pomirljiv je Bakir te je poručio hrvatskom vodstvu da se “brine o vlastitom dvorištu.“ A u tom svom ustaškom dvorištu radite k’o crvi da bi se mi dokopali što prije EU fondova. Je li možda sad malo jasnije zašto je jedan stari autohtoni europski narod, relativno kulturan i civiliziran, čekao 700 godina da dobije svoju državu. Glavni trg te teško ostvarene države ne nosi ime čovjeka koji je tu državu stvorio nego ime diktatora koji se toj državi ognjem i mačem protivio. Naravno, tu fali suvremeni Krleža, onaj Krleža do 1945g. Cinici su kazali da je Krleža “bio čovjek od glave do četrdeset pete.“ I suvremeni Petrica Kerempuh. Koji bi se narugao bogatima, vlastodršcima, crkvi, Europskoj uniji, orjuni i jugonostalgičarima koji još uvijek hodočaste u ”Kuću cveća” u Beograd.
To je stvarno apsurdistan! Zemlja je to kojoj se nameće etnička odgovornost za jedan brutalni zločin, za ubojstvo Aleksandre Zec, a da pritom nitko ne smije ni spomenuti 402 djece ubijene za vrijeme agresije na tu zemlju. Jedna novinarska budaletina postavlja pitanje u kakvoj je uzročnoj vezi smrt 402 djeteta sa ubojstvom obitelji Zec. Što mu odgovoriti nego “idi bre da se lečiš“ mada je po svoj prilici neizlječiv. Zemlja je to u kojoj skoro svakodnevno čitamo “mudre“ analize dnevno-političkih događaja od čovjeka koji je svojim svjedočenjem 1972.g. otpravio u Staru Gradišku mnoge studente koji su u jednom trenutku povjerovali u Hrvatsku. Čovjek koji je detaljno opisao grozne zločine HV-a u Oluji te u obliku knjige sve to poslao u Haag. Tu knjigu je Haški sud proglasio potpuno pravno irelevantnom i nije dobila status dokaza. I danas taj čovjek, Žarko Puhovski, kaže: “Ako neće država, spornu ploču trebaju skinuti građani“. Koji građani? Možda oni koji su ubili 11 boraca HOS-a? Možda građani Borova sela koji su digli spomenik četničkom ubojici Vukašinu Šoškočaninu i koji mirno godinama ponosno stoji na oltaru otadžbine. Možda građanin Bojan Glavašević koji mudruje: “Sramotan spomenik u Jasenovcu, fašistički je“. Mudri Bojan koji je to postao naknadno, nakon rata. Vjerojatno je flomasterom na muda dodao slovo R. Njegov otac Siniša Glavašević, hrvatski ratni heroj javio je iz Vukovara: “Da nije bilo HOS-a Vukovar bi pao u rujnu mjesecu“. Njegova jabuka nije pala daleko od stabla, ali je nažalost bila istrulila… Država smo u kojoj ”fol legalisti” tipa Puhovskog, Glavaševića, Hrvoja Klasića, Jelene Lovrić, Milorada Pupovca …skaču na zadnje noge zbog HOS-ovog grba koji je potvrđen u Uredu državne uprave kao integralni dio znaka Udruge dragovoljaca HOS-a. Kao takav je legitimno registriran pri Ministarstvu uprave još 1993.g. Pred Visokim vojnim sudom vođen je bio proces Paragi, Dedakoviću i Đapiću u kojem je poanta bila ideja da se HOS proglasi paravojnom jedinicom pod vodstvom trojice optuženih. Sva trojica su oslobođena. Utvrđeno je da je HOS regularna jedinica HV-a. Tu presudu suca Kosa potvrdio je i Vrhovni sud RH. Usput rečeno, svu trojicu optuženika branio sam ja i zato si uzimam pravo raspravljati o statusu HOS-a koji danas osporavaju upravo oni koji su priželjkivali i osuđujuću presudu na Visokom vojnom sudu u Zagrebu ili oni koji su pred hosovcima bježali kao zečevi kako je to plastično u času iskrenosti rekao njihov Slobodan Milošević. Ćirilične ploče u Vukovaru. Kome to smeta?
To je samo pismo. Slovo U je samo slovo, a smeta U NAČELU mnogima. Ne samo “med cvijetjem..“nego ni među slovima “ni pravice“.
Priča se da su se tadašnji predsjednik RH Stipe Mesić i premijer Račan brzo složili kako pitanja razgraničenja sa Slovenijom treba rješavati u poklon paketu.
Godišnjica je smrti prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana. Čovjek, partizanski general koji je svoju ideološku i nacionalnu preobrazbu platio istragama, zatvorima i prezirom onih koji nisu mogli vjerovati da će jednog dana Sava poteći uzvodno. Tuđman je bio tvrd i uglavnom namrgođen. To sam, kao njegov odvjetnik, i sam osjetio na svojoj koži. O svojim idejama i potezima nije dozvoljavao da se neargumentirano lupeta i polemizira. Nije volio trule kompromise. U svim presudnim i važnim pitanjima bio je uvijek u pravu. Danas ima trg koji služi za pišanje i izmet kućnih ljubimaca dočim onaj, koji je Tuđmana poslao na robiju, ima najljepši trg u glavnom gradu Lijepe naše.
Dino Rađa, jedan je od boljih košarkaša bivše Jugoplastike. Igrao je i u NBA. Danas je uglavnom poznat jer želi dovesti Talijana za selektora umjesto Ace Petrovića. Pita ga se jer je on predsjednik Stručnog savjeta HKS-a. Talijan ima dobre reference. Mama mu je Hrvatica, a sviđa se Dini. Ne ona nego sin. Aco Petrović baš ne shvaća. Odveo je neočekivano reprezentaciju na Olimpijske igre u Rio i postigao isto tako neočekivani uspjeh. Za njega su i igrači iako Tvrtko Puljić iz SN misli da potpora igrača nije važna. Čitatelji bi se mogli zapitati kakve veze ima Tuđman s Rađom? Ima. Tu nekako, na godišnjicu smrti prvog Predsjednika, Rađa je posjetio ”Kuću cveća” u Beogradu da “oda poštu“ Josipu Brozu Titu. Bolje bi bilo da je otišao na poštu! Radosna vijest je objavljena u Slobodnoj Dalmaciji. Ekipa iz Novog lista je svisnula od zavisti što im je izmakla uzbudljiva ekskluziva. I to bi bilo to. Rađina slobodna odluka i njegovo demokratsko pravo. Kao u Titovo i Castrovo vrijeme. Ali društvene mreže su eksplodirale. Jugonostalgičari, dalmatinski orijunaši, potomci izbjeglih jugo oficira, lijeva crvena falanga, članovi nevladinih udruga, Mirovne studije tj. oni koji će studirati do mirovine, Beli i crni orlovi oglasiše se kao da ih je 130% a ne 30%, svi puni nade. Zadnji put je ta nada eskalirala nakon pada Vukovara. S vremenom, kako je rat odmicao, nadu je zamijenila zla slutnja. A sada, evo ih opet. Klinički mrtvaci opet marširaju. Dinu za predsjednika!!! Dino legendo! Dino je najveći košarkaš! I ja bi se s tim složio da nije bilo Kreše Ćosića i Dražena Petrovića. Koji je na Petoj aveniji s hrvatskom zastavom protestirao protiv agresora koji su također odlazili na poklon u ”Kuću cveća” prije nego su krenuli na Vukovar. Poslije su bacali ”cveće” na tenkove. Rađa ima i previše posla s Acom Petrovićem kojem sapuna dasku s Tvrtkom Puljićem da bi gledao film Huda jama kad su “narodni borci“ žive zazidali 3.000 muškaraca, žena i djece. Potom su poslali depešu budućem stanovniku ”Kuće cveća”: ”Druže Tito, zadatak je izvršen. Smrt fašizmu-sloboda narodu!” Tko ne bi volio Tita? Barem kao uzor. Jedan od vodećih diktatora 20.stoljeća koji je znao uživati u luksuzu. Još kao sindikalni povjerenik nosio je zlatni sat i prsten s povećim briljantom. Briljantna karijera nazirala se na obzoru. Uvijek u skupocjenim odijelima u teškoj borbi za radnike, garave rudare i sirotinju. U SAD je izašla knjiga“ Dictator Style“ u kojoj se nabrajaju sva omiljena imena koja nose na duši preko 50 milijuna ubijenih i nestalih. U tom časnom društvu su Porfirio Diaz, Vladimir Lenjin, Josif Staljin, Benito Musolini, Adolf Hitler, Francisco Franko, Juan Peron, Nicilae Ceausescu, Joseph-Desire Mobutu, Idi Amin, Jean-Bedel Bokassa, Sadam Husein, Manuel Noriega, Slobodan Milošević i Rađin drug Tito. Hrvati su kao i obično zakinuti. Reći ćete pa Tito je Hrvat. Po službenoj biografiji pola Slovenac, a pola Hrvat. A što je stvarno po narodnosti to samo dragi Bog zna. Velimir Visković već poslao protestno pismo izdavaču. Gdje je Ante Pavelić koji je od 530.000 tisuća Srba u NDH pobio samo u Jasenovcu više od 700.000 tisuća? Ni prekovremeni rad nije mu pomogao da se probije među prvih deset. Tito se sa 570.000 tisuća likvidiranih redovno pojavljuje u engleskim i njemačkim medijima. Puno se češće događaju autogolovi u nogometu od autokoševa u košarci. Ali se dešavaju…
10. prosinca mnogima je u Hrvatskoj pala magla na oči, pa im se pričinio Stjepan Radić kako govori: “Nemojte se, guske moje, opet prenagliti, iz balkanske je magle najteže odmagliti.“
Ljevičarski mediji cvile i stenju. Fašizacija RH je opet na djelu. Ustaše svuda oko nas. Desničarska kontrarevolucija. Smetaju im HOS, Tigrovi, Gromovi, Pume, Vukovi, Crne mambe, 4.Gardijska brigada, grb sa prvim bijelim poljem i sama RH im smeta. Jedino mogu, ali ne znaju do kada, tolerirati ustaške kune. Kontrarevolucija je počela 30. svibnja 1991.g. Viđeniji primjerci lijevog “plovećeg kazališta“ dnevno nas upozoravaju da se koncentriramo dok ne bude kasno. Vjerojatno misle – njima. Javio se “lični“ snimatelj Ratka Mladića Zoran Erceg koji je kao dragovoljac Domovinskog rata čitav rat proveo sa svojim generalom. Oštro upozorava ministra branitelja Tomu Medveda kako govori o uglednom umjetniku Radi Šerbedžiji i njegovoj familiji. Čudi se, zajedno sa Radom, kako to da su gadovi koji su uništili “divnu Jugoslaviju“ još živi. Oni živi, a njegov Ratko je pred doživotnom robijom. Bože, pravde!
U Večernjaku rubriku “strjelica dolje“ u subotnjem broju nije ovaj put uredila Silvana Perica. Na žalost. Potpisala se Nataša Vlašić Smrekar. Vjerojatno gost urednik iz Novog lista ili Pupovčevih Novosti. Strelicu dolje prva je dobila Predsjednici RH, Kolinda. Ljuti Natašu što Kolindi smeta da je dijelila srpske čokoladice djeci u Dubrovniku. Kao da djeca osjećaju razliku. Bistra Nataša zaključuje, nakon dugotrajnog razmišljanja, da “izgleda kao da se ne može odlučiti želi li biti diktator koji voli dječicu ili Selene Gomez“. Inače Selene Marija Gomez je američka pjevačica i glumica, pa Nataša misli da je dio opće kulture da čitatelji Večernjaka znaju s kim se uspoređuje Kolinda. Ali Nataša zna… Nataša je solidarno dala strelicu dolje i Vladimiru Brnadiću, uredniku TV kalendara, jer on navodno tvrdi da je Aleksandra Zec kriva za smrt 402 djeteta u Domovinskom ratu. Ili tako nekako. To gošći urednici nije do kraja jasno. Ali je jasno da je za Natašu već davno prekasno… Zagorci bi rekli ”zelo ju je”. Stier je dobio Natašinu strjelicu jer je izlanuo nebulozu da je pozdrav ZDS odobrio pokojni Ivica Račan. Ako je Račan pogriješio, to nije izlika za odricanje od simbola… nastavlja naša Nataša sa svojim nepročešljanim mislima. Preporučujem joj Same Old Love od Selene Gomez. I neka se nje drži što dulje i što čvršće. A nama vratite Silvanu Pericu…
Renata Rašović je srećom tu. Otkrila nam je da je “konzervativna revolucija“ među nama. Zamislite, i to nakon što ljevica nije uspjela dobit sedam izbora za redom u RH. Nakon što hametice trpi poraze u Europi pa i u svijetu… kaže Renata: “Pozicije civilnog društva, koje je donedavno bilo vezano za lijevu opciju i monopolista na termin “borci za građanska i ljudska prava“, sve više zauzimaju “borci protiv militantnog sekularizma“. Prvaci konzervativne scene – mahom politolozi, liječnici, glazbenici, sociolozi i odvjetnici – korak po korak osvajaju resore obrazovanja i zdravstva, kulturu i medije..“ O, draga Renata! Od kuda ti uljezi kad je vjernika u RH, i to svih vjera, oko 96%. A vjernici su oduvijek bili fanatični sekularisti. Kao na primjer sada u Turskoj. Tamo nema adventskih vijenaca kod turskih katolika. Zapravo ima puno vijenaca, ali one druge vrste…
U Kumrovcu se otvara novi restoran ”Tito“. Zbog velikog interesa budućih gostiju na otvaranje restorana čeka se u četveroredu!
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
