Oni lukavo grade svoju nedodirljivost. Među njima napose divljaju antikršćani, prvenstvno antikatolici, a među takvima su smrtonosni antikroati.

Lingvističke pogreške znaju biti smrtonosne. Kod nas su jezikoslovci prilično opasni ljudi. Zahvaljujući jezičnim vratolomijama počinjeni su masovni zločini, a tome dugujemo i nevjerojatnu pojavu da komunisti još uvijek nastupaju kao bijesni psi. Beskrajno su bahati, drski, bezobrazni, i pokušavaju diktirati tko će vladati, tko će imati zaposlenje, koje su knjige dopuštene, i tko će koji pozdrav koristiti.

Zahvaljujući postavkama demokracije, i sramotnoj činjenici da zakonski u tome nisu onemogućeni, oni su u svim saborskim odborima i različitim nadzornim sustavima i kada nisu na vlasti, a ime najvećeg zločinca Josipa Broza Tita i dalje ostaje na trgovima Lijepe naše. Na zlo vuku i mlade komunjare poput Mate Kapovića i Dragana Markovine. Da vas podsjetim, kada je Kapović u polemici ostao bez argumenata, jednostavno se balkanski istovario ispred Filozofskog fakulteta u Zagrebu. „Serem vam se na Bleiburg!“ – izjavio je Kapović.

Konsternirani prolaznici dodali su mu vrećicu, da antifašistička psina sam pokupi svoj drek, ali je Kapović nastavio zapišavati svu Lijepu našu. U Jasenovcu, pored spomen ploče HOS-ovcima poginulim u obrani Spomen područja od antifašističke agresije, Kapovićeva „Radnička fronta“ postavila je plakat „Kada trune kapitalizam, smrdi na fašizam“. Zar truli kapitalizam nije izrodio komunizam? Pa se nacizam pojavio kao varijanta komunizma, kao nacionalni socijalizam. Kada takvi kao Kapović i Markovina mogu predavati na nekom fakultetu, to smrdi na komunizam. Kapović i ekipa dodali su još jednu krilaticu: „Fašisti – branitelji tajkuna“. Možemo to u određenom smislu prihvatiti, jer su fašisti zapravo komunisti, a oni su proveli privatizacijsku pljačku. Najprije su proveli nacionalizaciju, a onda su naše i nacionalno pospremili u svoje džepove. Padaju prijedlozi da se natpis „Ruka na srcu, govno u glavi“ nekakve „Građanske akcije“ doda uz spomenik HOS-ovcima. I još je Vesna Pusić, profesorica na istom fakultetu, potegla šarafciger, što je neukus svoje vrste, jer su antifašisti jednom HOS-ovcu šarafcigerom iskopali oči. Njegovo je ime na „spornoj“ ploči.

Smrtonosne lingvističke pogreške

Komunističko oslobađanje radnog čovjeka završilo je komunističkim porobljavanjem. Prava slika komunizma morali su ostati njegovi sabirni logori, pa bi se teže pojavili oni nacistički. Najveće civilizacijsko zlo koncentracijskih kampova nije stiglo kao izum talijanskog fašizma, niti njemačkog nacizma, nego sovjetskog komunizma. Nije kreacija onog zastrašujućeg nacionalnog socijalizma (nacizma) nego je prava suština onog opakijeg internacionalnog, koji je izvozio oružanu revoluciju, oružje i novo porobljavanje. Hitler je svoje sabirne logore izgradio na temelju sovjetskih nacrta. Britanci su nastojali da se njemački komunizam zasebno specificira, novi svjetski rat donio je svoje saveze s vragom, pa su zapadne sile sebično dopustile da se pojam antikomunizma potisne i da se u tom smislu koristi antifašizam, i to je donijelo smrt i nesreću nacijama iza komunističke Željezne zavjese. Tako se komunizam presvukao u najgorem trenutku za nas, kao da je uzgajan samo zato da počini genocid nad Hrvatima, Židovima i Ukrajincima.

Da bi civilizacija krenula naprijed, da bi se čovjek izvukao iz ove depresije, potrebito je ispraviti terminološka zastranjivanja. Fašisti i nacisti zapravo su određena vrsta komunista, pa nema potrebe da se uže specificiraju kada je zastranjivanje šire, komunističko. Bilo bi dobro svesti kemijske otrove na sarin, ali je to ipak kemijski otrov. Nakon što se komunizam pojavio kao fašizam i nacizam, nije se smanjio, nego je narastao. Famozna nacistička svastika zapravo je njemačka verzija petokrake. Kada govorimo u smislu antifašizma, onako kako je to danas uobičajeno u kulturnim zemljama, trebamo koristiti raniji pojam antikomunizma, koji ukazuje na cjelinu problema: lažno oslobađanje, potpuno porobljavanje, masovni zločini i logori. Zapad je u jednom trenutku povijesti ušao u pakt sa Staljinom protiv Hitlera, ali se nije smjelo dogoditi da se komunisti presvuku u antifašiste, zapravo u antikomuniste, i da cijelu tu inverziju komunizam iskoristi za nove masovne zločine. Tako imamo nesreću da je nacizam u svojih desetak godina poubijao milijune ljudi, a komunizam je unesrećio i smaknuo milijarde ljudi, i održao se deseterostruko dulje. Nedopustivo je da se komunisti predstavljaju kao antifašisti na temelju razilaženja Hitlera i Staljina, da bi se dodatno ukrašavao jugoslavenski komunizam na temelju razilaženja Staljina i Tita.

Holokaust su započeli sovjeti. Židove su pospremili kao klasne neprijatelje, koji su uglavnom bili dobrostojeći ljudi, pa im komunistička nacionalizacija nije pasala. Znate, fućkalo se Nijemcima za čistoću rase – oni su zapravo bogate Židove opljačkali. Fašizam je komunizam, a komunizam je lopovluk. Komunisti su prvi postali sakupljači rabljenog zubnog zlata. Njemački nacionalni socijalizam iliti nacizam proizveden je u okvirima njemačkog prekarijata, onoga koji se pojavio u ekonomskoj krizi i društvenoj depresiji nakon Velikog rata, iz kojega su Nijemci izašli poraženi i poniženi. Nacizam je bio njemački nacionalni komunizam. Hitler i Staljin blisko su surađivali, a onda je Hitler napravio novu glupost i napao Staljina, pa je pojam antifašizma potisnuo antikomunizam, otvarajući vrata Staljinu da se prikloni Saveznicima. Ovako izvitoperen pojam antifašizma koji obuhvaća i komuniste zapravo je drveno željezo. Time je slobodi nabačena luđačka košulja.

Komunistička obilježja ne mogu biti antifašistička, odnosno antikomunistička, to je kontradiktorno. Kada Arsen Bauk kaže kako je petokraka nužna na antifašističkim obljetnicama, netko mu treba napomenuti da su antifašisti u Vukovaru pod „antifašističkom petokrakom“ pjevali „Mila majko, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate“. Svi smo to vidjeli, u izravnom prijenosu, kako se pratilo i samo antifašističko razaranje Vukovara i Sarajeva. Lako za antifašističke šarafcigere i klasično antifašističko kopanje očiju, neke su Hrvate u srbijanskim logorima antifašisti s petokrakom žive bušili s električnom bušilicom. Markuševljani su u proljeće 1945. zaobilazili zagrebačku Dotršćinu jer su takozvani partizani hrvatske mladiće žive okretali na ražnju. Fašizam je zapravo blaži oblik komunizma. U usporedbi sa sovjetskim i jugoslavenskim komunizmom, njemački fašizam bio je dječji vrtić.

Markovina ilegalca Marka

Izvjesni Dragan Markovina osnovao je novu srpsko-jugoslavensku stranku, koja nije specificirana kao komunistička, nego se u tome smislu šlepa kao deklarirana ljevica. Markovina se doima kao Mate Kapović. Elementarna nepogoda! Sirovo do bola. Pa onda povremeno nabaci i psovku. Koliko čujem, Markovina je „znanstvenik“ koji ne može trefiti istinu niti slučajno. Osobno novog Marka gledam kao ustaškog ilegalca među četnicima i orjunašima, jer prividno napada Hrvate a zapravo ugodno živi od toga da „komunjare i antifašiste“ sramoti. Nekakva srpska udruga pozove hrvatskog povjesničara Igora Vukića na tribinu, a onda mu ne dopuste govoriti, a Dragan i Drago to šutke odobravaju. Onaj drugi Drago poznat je po više imena i više putovnica, kao da pripada Udbi i/ili nekoj stranoj agenturi. Kada napada Crkvu u Hrvata kaže da je odrastao s hrvatskim svećenicima i da je papa Franjo njegov osobni prijatelj. Kada napada Ustaški pokret, veli da je odrastao među ustašama i da je iznad glave imao Pavelićevu sliku. Kada napada hrvatske branitelje naglasi da je bio branitelj i Tuđmanov obožavatelj. Kada je solidaran s antifašistima, okači petokraku i „slučajno“ se nacrta ispod Titove slike. Kada će konačno progovoriti o četnicima, vjerojatno će reći da je odrastao među njima i da mu je rod sam Drago Draža.

U jednom svome napadu inteligencije, „povjesničar i zanstvenik Markovina“ lupnuo je kako su Hrvati skloni životu u vlastitoj kući ili vlastitom stanu, jer su u komunizmu dobili stanove. Mislio sam da se zafrkava, a on to ozbiljno. A inicijatori nove „stranke“ su Zoran Pusić, Vesna Teršelić i Nadežda Čačinović. Među kumovima i kumama viđen je i Milorad Pupovac. Viđena je i Danijela Trbović, spominjana i kao „prijateljica Olivera Frljića“. Isuse, kako se u tome društvu našla naša kulturna Nadežda? Je li jadnica oteta i prebačena u čamcu na Kupi? Da primitivcima pridoda privid intelektualnosti. Novi predsjednik stare orjunaške ljevice ponovio je svoje teze. „U Jugoslaviji se živjelo bolje, a NDH i komunizam nisu isto“. Cijela dvorana smijala se do suza, uključujući Labrador, a onda su zaprepašteni petokolonaši shvatili da tako ilegalac Marko zaista misli. A ono, Hrvate su antifašisti i Jugoslaveni najprije ubijali, na stotine tisuća, a onda preostale opljačkali i još im oduzeli njihove posjede. Naravno da NDH i komunizam nisu isto. „Ne bavim se prošlošću!“ – izjavio je „povjesničar“.

Lopine iz naftalina

Zašto su seka i braco Pusić toliko gorljivi antifašisti? Suprug Vesne Pusić je američki Židov litavskog podrijetla, financijaš i lobist na tržištu energetike. Vesna je po ocu Pavelićeva Židovka, a po majci hrvatska orjunašica, pa se uz pravu preporuku mogla udati i u Duvno, ali se ipak priključila energetici. I još je preuzela klijentelistički HNS od mame svoje prijateljice, najpoznatije Savke, koja je svog zeta Tomislava Dragičevića pogurnula na poziciju direktora Ine. U isto crpilište ubacio se i gromoglasni antifašist Stipe Mesić, tajnovito uvezan na antifašiste Gaddafija i Assada. Stipin prijatelj Hrvoje, neokrunjeni kralj hrvatskog podzemlja, sklonio se u Izrael, izbjegavajući pravosudni progon u Hrvatskoj. Otmica sina Vladimira Zagorca poslužila je kao zabava za Javnost, a otraga je mafija sudila Ivi Smradaneru, koji se drznuo za sebe zadržati dio MOL-ove provizije. Bila su to ona tužna i sramotna vremena kada su zamračene bogate koncesije Ine u Rusiji i Siriji. Kada se u svezi Ine kao premijer pokušao okoristiti Tomislav Karamarko, hitno je detroniziran. A zgrabio je samo 60 tisuća eura, i još je to njegova supruga morala odraditi. Nedavno su procurile zgodne informacije o Branku Hrvatinu, predsjedniku Vrhovnog suda i pretplaćenom predsjedniku Izbornog povjerenstva. I u toj priči pojavljuje se neizbježno ime Stipe Mesića. Ustavni sud vraća Vrhovnom sudu predmet poštenja valutne kaluzule, pa će i o tome odlučiti Mesić, koji ovih dana antifašistički bjesni, jer ostaje bez ureda koji smo svi mi financirali. Antifašizam kod nas naprosto izvire, iz podzemlja. Neki je dan ministar Vlaho Orepić prozvao suce Ustavnog suda kao kriminalce, pa su i oni drugi dan svi redom postali žestoki antifašisti. Napeto čekam da se premijer Andrej Plenković zaplete u slovenskoj bodljikavoj žici, bježeći ispred antifašista iz Ininih naftnih polja.

Nakon Oluje, cisterne su prašile preko granice u crnoj trgovini naftom, kao da dolaze iz Kalifata. Možete li zamisliti koliko je tada bjesnio smijenjeni Mesić. Možda je u tom poslu ipak sudjelovao? Naime, za zapovjednika zbornog mjesta Knin imenovan je Ivan Čermak, poznat i kao vlasnik tvrtke koja se bavi distribucijom naftnih proizvoda. Čermak je smijenjen u MORH-u zbog afere „Omicroncommerce“, kada su označene novčanice biblijskim čudom otplivale u „susjedstvo“ Čermaka, Josipa Perkovića i Mesića, odnosno do Mesićevog šurjaka. Mesićeva kćer nije uspjela privatizirati našičku cementaru, a Manolićevu zetu izmakla je zubna poliklinika u zagrebačkoj Perkovčevoj ulici, pa su žestoki pobornici podjele BiH prozvali Tuđmana za agresiju na BiH, zajedno s Vesnom Pusić, koja niti danas ne zna na koju je stranu Bosna u odnosu na Hrvatsku. Tijekom 1993. Čermak je bio ministar trgovine, brodogradnje i energetike. Mišljenja sam da je završio u Haagu zato što nekom Stipi nije isplatio proviziju. Tržište narkotika? Dragi Bože, mi zapravo nemamo pojma koliko se antifašizam proširio. Najgori kriminalci i pokvarenjaci nastupaju kao antifašisti i borci protiv diskriminacije, gradeći tako svoju nedodirljivost.

Autor: Tvrtko Dolić / 7Dnevno

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save