Ona strašna “U” riječ
U Hrvatskoj, kao i drugim (većinom zapadnim) zemalja, vodi se živahna debata o pobačaju. U demokratskim društvima s razvijenim civilnim društvom, imamo one koje su za (pro-life) i one koji su protiv (pro-choice) te se slobodno iznose različiti stavovi.
Oni koji su za život, tj. koji se protive pobačaju smatraju, u skladu sa znanstvenim dokazima, da život počinje od začeća i da je pobačaj u bilo kojim uvjetima ubojstvo nerođenog djeteta.
O debati o pobačaju, eto odlučila se uključiti i braniteljica političke korektnosti, odnosno Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, gđa Višnja Ljubičić. U svojem godišnjem izvješću za 2014. god. digla je svoj glas protiv jedne klinike za pobačaje, tj. internetskog portala koji se zove „Klinika za pobačaje“. Stranica koja služi i kao online savjetovalište je pro-life inicijativa mnogih volontera, a podržava je i Vigilare (vidite službeno priopćenje). Stranica sadrži sve moguće informacije o tome što je stvarno pobačaj i koje su posljedice za nerođenu djecu, ubijenu u tom tragičnom činu, i žene koje se na nj odluče. Mnogo je nerođenih života već spašeno, a ta je stranica važna karika u javnoj debati o pobačaju.
Politička korektnost koja skriva istinu
Aauu, jesam li rekao onu „u“ riječ, da su nerođena djeca ubijena u procesu namjernog pobačaja?!? Smijem li to uopće reći u Hrvatskoj, hoću li nekoga uvrijediti radi toga, je li to politički korektno, što će netko reći, što će reći feminističke i druge liberalne – lijeve grupacije, što će reći ili misliti velebne državne institucije kao pravobraniteljica ili ministarstvo zdravlja ili uprave na to moje građansko i ljudsko pravo da kažem što mislim? Je li to protiv „pozitivnog“ i važećeg zakona u Hrvatskoj?
Što si tiče zakona, ako je nešto ozakonjeno, ne znači automatski da je i pravedno, a posebno ne neki zakon koji izravno utječe na ljudski život; to SVAKAKO ne znači da ne smijem kritizirati zakon niti mu se suprotstaviti, to je najnormalnije demokratsko ponašanje.
Da odmah budemo na čisto. Ja mislim da je namjerni pobačaj ubojstvo ljudskog bića. To jesu teške riječi, ali su istinite. Ako se netko ne slaže neka mi dokaže suprotno. Ne želim umanjivati ni pokrivati što taj čin jest. Imam razumijevanje i ne osuđujem žene koje su posegle za činom pobačaja, što iz neznanja, što iz straha, pritiska okoline, što iz društvene indoktrinacije da je to prihvatljivo. Na kraju krajeva, i radi zakona u Hrvatskoj koji pobačaj ne smatra ubojstvom do 12 tjedna trudnoće, a onda drugi dan nakon 12 tjedna to ne dozvoljava… i valjda smatra ubojstvom.
U Hrvatskoj se jasno i glasno trebaju čuti argumenti. I to puno puta ne će biti lijepi ni ugodni razgovori. Ali idemo u natrag nekoliko koraka, idemo se usredotočiti na ono što je bitno. O kome se radi ovdje? Radi se ponajprije o nerođenom djetetu i njegovu/ njezinu (prirodnom) pravu da se… rodi.
Svemoćna država koja zastrašuje
No, ne ću sada o cijeloj debati o pobačaju. U ovom slučaju s pravobraniteljicom, radi se o nečemu puno dubljem i opasnijem, a to je da državna tijela u ovoj javnoj debati civilnog društva prekomjerno „zabadaju nos“ i zastrašuju (one za život – pro-lifere).
Stvara se politička korektnost o tome kako se treba ophoditi s temom pobačaja, a uz tu političku korektnost uvijek ide neka nevidljiva, ali opipljiva moć državnih agencija i institucija. Sveznajuća država i njezine institucije najbolje znaju kako bi mi trebali misliti i ponašati se.
Pravobraniteljica bi svima odredila da pobačaj nije ubojstvo
Pravobraniteljica jedva prikriva svoje prijetnje (i prezir) prema onima koji bi se usudili razmišljati drukčije o pobačaju, nego kako je to uvriježeno kod finih, politički korektnih, ljudi. Dvije stvari iz izvješća posebno su zabrinjavajuće:
Prva odgovarajući na različita pitanja o pobačaju veli:„…tekstovima kojima se poziva na znanost, biologiju i medicinu, premda je jasno da se radi isključivo o religijskom ideološkom svjetonazoru…“ (str. 44 Dodatka Izvješća).
Ponovit ću opet ovu formulaciju „religijskom ideološkom svjetonazoru…“ Kada ljudski život počinje, to nije stvar religije, nego znanosti koja je to nedvosmisleno utvrdila. Možda bi gđa pravobraniteljica voljela za sve nas propisati kada počinje život ljudskog bića. To bi mogla u svojem sljedećem izvješću! Očito je dobra u igranju uloge pro-choice ideologinje. Ovo je njezina stigmatizacija ljudi koji su vjernici. I što ako i jesu vjernici i imaju pro-life stavove. Dopušta li to pravobraniteljica ili moramo tražiti pisanu dozvolu od nje? Smije li se biti vjernik i podržavati znanstvene dokaze? Pravobraniteljica se ovom rečenicom i sama opasno približava diskriminaciji na vjerskoj osnovi… a o kleveti da i ne govorim.
Drugi je citat čisti biser: „Nabrojane organizacije civilnog društva koje stoje iza internetskog portala čine radnje koje su u suprotnosti s pozitivnim zakonima Republike Hrvatske.“(str. 45 Dodatka Izvješća).
E, sad, ako ovo nije prijetnja, onda ne znam što je. Sada bi se nakon ovoga svi trebali sakriti u mišje rupe i dati časnu pionirsku da se više nikada ne ćemo baviti ovakvim antidržavnim stvarima. Read my lips…: neka država samo digne optužbe za verbalni delikt protiv svih pro-life organizacija u Hrvatskoj (posebno oko ove Klinike za pobačaj), te svih hrvatskih građana koji smatraju pobačaj ubojstvom nerođenog djeteta i jer se javno suprotstavljaju zakonu iz 1978. godine! To će jako lijepo odjeknuti. A već imamo tim pravnika koji JEDVA čekaju djelovati u zaštiti života protiv ovakve državne intervencije i petljanja.
Izvor: ovdje
