SREĆOM PLANOVI IM NISU USPJELI: Slovenska Udba minirala je arbitražu kako bi Milanovića zadržala na vlasti!
Sekolec i stara jugoslavenska Udba su u ljeto 2015. Zoranu Milanoviću dali materijal kojim je zapalio međususjedske sporove. Hrvatska se – s pravom – povukla iz arbitražnog sporazuma
Republika Slovenija je na najvažnije vanjskopolitičko mjesto, a to je veleposlanik u SAD-u, imenovala Stanislava Vidoviča, glavnog tajnika Ministarstva vanjskih poslova. Bio je član bivše partije, a nakon pobjede vladajuće stranke Mira Cerara postao je njezin član. Stanislav Vidovič je bio – kako saznajemo iz arhiva – registrirani suradnik Službe državne varnosti – SDV-a (Službe državne sigurnosti, nap. ur.) službe u prethodnom režimu. U vezi s tim SAD je pokrenuo diplomatsku aferu, ali to je tema za buduće kolumne.
Postavlja se pitanje, koje je mjesto bivših političkih i obavještajnih struktura u suvremenoj slovenskoj državi. Odgovor je vrlo važan. Jernej Sekolec, koji je slovenskoj i hrvatskoj javnosti poznat kao sudac haaškog Stalnog arbitražnog suda, je kao i sam Vidović bio suradnik SDV-a. Njegov identitet razotkriva arhivska građa.
Sekolec je posao odradio po zadatku
Jernej Sekolec je osoba koja je putem telefona iz Beča objašnjavala ključne detalje arbitražnog sporazuma. I naglašavala navodnu slovensku prednost. Godinu i pol dana nakon događaja ostaje pitanje zašto je Sekolec to učinio, odnosno zašto je zanemario oprez i odlučio progovoriti o osjetljivim stvarima na međunarodnoj liniji. To je učinio ili namjerno ili slučajno.
Slučajno to nije mogao učiniti. Kao agent Titove obavještajne službe prvi je znao da su telefoni sredstva, mediji, koji se mogu prisluškivati. U obavještajnom je smislu telefon zapravo tomu i namijenjen, služi prisluškivanju. Nije tajna da su međunarodni pozivi za fiksne i mobilne telefone automatski bilježeni. Iznimke su alternativni načini komunikacije, kao, recimo, Viber.
Sadržaj onoga što je prenio Simoni Drenik, službenici Ministarstva vanjskih poslova Republike Slovenije, je nešto što agent SDV-a nikada ne bi učinio nenamjerno. Što znači da je djelo počinio namjerno. Kao pisac ovih redaka napominjem da Simonu Drenik poznajem već dvadeset godina i spreman sam pred svakim sudom izjaviti da je ona biće koje ne zna koliko je sati na planetu.
Po svaku cijenu spriječiti povratak HDZ-a na vlast
Postavlja se, dakle, pitanje zašto je osjetljive detalje arbitražnog sporazuma – koji su bili na štetu Hrvatske – Jernej Sokolec otkrio putem telefonskog razgovora. Odgovor je samo jedan. Nekadašnje strukture, koje su se iz Titovog režima u cijelosti inkorporirale u sadašnji politički sustav, su imale vitalan interes da svoj položaj i dalje zadrže. Konkretno, u Hrvatskoj bi im naštetila promjena vlasti, tj. da je u studenome 2015. godine HDZ došao na vlast.
Sekolec i stara jugoslavenska Udba su u ljeto 2015. godine Zoranu Milanoviću dali materijal kojim je zapalio međususjedske sporove. Hrvatska se – s pravom – povukla iz arbitražnog sporazuma. Prisjetimo se: ni slovenska demokratska opcija (npr. autor ovog članka), niti hrvatska Katolička crkva nisu bili za arbitražu. Zoran Milanović je time dobio vjetar u jedra. Što je sukob sa Slovenijom više rastao, to je bilo bolje za SDP. A u pozadini je bio nacrt stare Udbe, uz čiju pomoć su dobiveni još jedni izbori. To im je tada uspjelo. HDZ je, naime, izgubio većinu s kojom je mogao preuzeti vlast. Od tada nam je poznat konflikt s Mostom i novi izbori. No, čini se da ni današnje stanje neće dugo trajati.
Borba između starih i novih političkih snaga bit će sve žešća
Sljedeće je pitanje Piranskog zaljeva. Arbitražnu odluku, kakva god bila, hrvatska strana neće uzeti u obzir. Vratit ćemo se na status quo ante i čekati. Prema odredbama međunarodnog prava, utvrđivanje državne granice (državnog posjeda) može potrajati pedeset godina. To će vjerojatno dovesti do toga da će Slovenija i Hrvatska Zaljev podijeliti, a Slovenija će ostati bez pristupa međunarodnim vodama. Baš kao i danas. Ali tada neće biti nikoga tko će ove retke čitati i ove se prognoze sjetiti.
No, u međuvremenu, će se – a to nas zanima! – održati nasilna borba između starih i novih političkih snaga. Europa od 2017. godine ulazi u potpuno novu eru punu neizvjesnosti, kakvih nije bilo od pada Berlinskog zida.
U SAD-u Trump gradi frontu protiv islamista, nešto slično radi i Putin. Ali on to čini samo pro forma: Gari Kasparov razotkriva da su sukobi s muslimanima u Čečeniji bili samo u funkciji jačanja Putinove vlasti. No, Putin je visoki agent nekadašnjeg KGB-a, pandana Udbe. Time se lopta vraća na isti dio terena. Putin ima interes za Sloveniju: ima ga i za Hrvatsku.
U 2017. godini, a i u onima koje slijede, moramo se doslovno naviknuti na sve.
Autor: Boštjan Turk/dnevno.hr
