Sukob civilizacija na Balkanu
Jačanje imperijalnih silnica, one s ruskim kao i one s neoosmanskim predzankom, ne bi samo urušilo sigurnosnu arhitekturu balkanskoga područja, nego bi moglo dovesti u pitanje i znatno šire prostore, na koja bi se u sklopu vlastite uvjerenosti o civilizacijskoj nadmoći mogla proširiti jedna od pobjednica upravo na račun zapadnoga kršćanstva i uljudbe koju je Zapad stvorio sa svim prednostima i nedostatcima
Pisanje američkoga časopisa Foreign Affairs, u kojem je objavljen tekst bivšega britanskog diplomata Timothyja Lessa o nefunkcionalnom Balkanu, ne bi trebalo doslovce shvaćati kako to čine bošnjački političari i njihovi lobisti u inozemstvu.
Riječ je o tekstu koji, uza sve svoje nedostatke, upozorava zapadnu javnost i njihove politike na nemoguću održivost sadašnjega stanja na Balkanu.
Naime, skretanje Turske u islamističke vode i njezina balkanska strategija, zajedno s pokušajem Moskve da svojim operativnim planovima na Bliskom istoku osigura prostor balkanskoga zaleđa nije samo poremetilo ravnotežu snaga, nego je ponajprije otvorilo put novoj ruskoj strategiji da na rafiniran način s bliskoistočnoga prostora potpuno istisne Sjedinjene Države.
Potiskivanjem pak SAD-a s tog područja dugoročno bi bio ugrožen i opstanak države Izrael, što se zorno može pratiti u sadašnjem grozničavu djelovanju izraelske diplomacije.
Višegodišnjom financijskom krizom uzdrmana Grčka i njezine pravoslavne susjede ne će biti teško Rusiji pridobiti na stranu vodeće pravoslavne sile, koja već sad svojom promičbom i solidarnim odnosom prema Srbiji drži poluge za ucjenjivanje Europske unije.
Njemački pritisak na hrvatskoga predsjednika vlade Andreja Plenkovića i ministra vanjskih poslova Ivu Stiera da uklone blokadu s otvaranja pregovaračkih poglavlja između EU i Srbije, premda se po ciljevima znatno razlikuju, imaju istovjetan predložak kao i pokušaji NATO saveza da Srbiju izvuku iz Putinovih pandža.
Liberalistička politika, koju je, između ostalih, prema unitarističkoj EU vodila i njemačka kancelarka Angela Merkel, uništila je duh europskoga zajedništva, a onda na kraju potaknula britanske birače da glasuju za izlazak iz te njima stješnjene tvorevine.
Slična je liberalistička politika omogućila jačanje današnjih islamističkih i džihadističkih pokreta, čiji su spavači već odavno ušli čak i u sigurnosne sustave zapadnih zemalja, a mjesto vodeće uloge u svijetu očito je pozorno pripremala za američko potiskivanje s pozornice, što je sve vidljivije u sjevernoj Africi, Bliskom istoku, ali i u t. zv. pacifičkoj regiji.
Umjesto teritorijalnoga proširenje sadašnje velike Srbije, što ga nudi Timothy Less, Zapad je svojedobno trebao ozbiljno razmisliti o Holbrookovu prijedlogu za izdvajanjem Vojvodine ispod nadzora Beograda, čime bi bilo jednostavno riješeno pitanje jednakopravnosti mnogih manjinskih zajednica, a tri povijesne pokrajine Bačka, Banat i Srijem napokon bi se vratile u svoje prirodno i kulturnopovijesno okruženje.
Lessov prijedlog nosi niz međusobnih sukoba na razini pojedinih političkih načela. Naime, kad se već zalaže za precizniju raspodjelu balkanskoga prostora, nije razumljivo zašto, stabilnosti radi, u prijedlogu nije ugradio i pripajanje dijelova srbijanskoga Sandžaka bošnjačkoj džamahiriji, kad danas gotovo jedino bošnjačka politička elita u BiH teži islamističkoj velikodržavnoj politici.
Po jednakom etničkom načelu, onda je i skupinu albanskih naselja u južnoj Srbiji trebao prepustiti Kosovu, odnosno velikoj Albaniji. Makedonsko pak pitanje znatno je složenije od Lessova pojednostavljena prijedloga, a ako ga, kao dosad, ne bude rješavao Zapad, u njega bi se na kraju mogla umiješati Rusija.
Nepotrebno je pak razarati državnost Crne Gore, koja ni po svom jeziku, ni po svojoj kulturi, a niti po svojoj crkvenosti ne pripada Srbiji. Uza sve to, Crna Gora svojim položajem priječi prodor Rusiji na pojas jadranske obale, s kojeg bi se nadzirao ulazak u Jadran i put prema Bliskom istoku.
Ono s čeme bi se načelno moglo i trebalo složiti s Lessom jest prijedlog federalnoga uređenje BiH, na koji je pozivala i jedna od Rezolucija Europskoga parlamenta.
Naime, realizacijom suverenih prava svakoga od konstitutivnih naroda kroz svoje federalne jedinice suzbile bi se pojedine iredentističke težnje, ali i bošnjačko unitarističko velikodržavlje, uz pomoć kojeg su na primjer ranije etnički očišćene dijelove središnje Bosne od Hrvata tako održavali više od 20 godina poslije završetka ratova u BiH.
U sklopu takvoga federalnog rješenja bilo bi moguće regulirati i pitanja manjinskih prava, ali i pitanje sustavne kolonizacije arapaskih doseljenika, kojom se sad već cjelokupna BiH pretvara u većinski islamsku zemlju, čime prijetnja od islamskoga ekstremizma počinje nadilaziti lokalne i prelazi u europske probleme.
Tek tako uređena BiH mogla bi se oduprijeti snažnom ruskom, ali i neosomanskom Erdoganovu utjecaju.
U protivnom jačanje tih dviju imperijalnih silnica ne će samo srušiti sigurnosnu arhitekturu balkanskoga područja nego bi mogla dovesti u pitanja i znatno šira područja, na koja bi se u sklopu vlastite uvjerenosti o civilizacijskoj nadmoći mogla proširiti upravo na račun zapadnoga kršćanstva i uljudbe koju je sa svim prednostima i nedostatcima stvorio.
Kako se svatko primarno priprema za ostvarenja vlastitih strategija i hrvatska država će morati napokon razviti svoju vlastitu učinkovitu strategiju prema najavljenim i mogućim budućim balkanskim događajima.
Ivan Svićušić/hrsvijet.net
