Foto Arhiva / HANZA MEDIA

I da nije došlo do onoga nogometnog obračuna u Zagrebu kad je Zvonimir Boban ušao u povijest, nogomet i jugoslavenska nogometna liga su bili i ostali puna i prava metafora Jugoslavije i njezina krvavog kraja. Srbima je na najvažnijoj, onoj populističkoj razini, ta liga bildala ego jer joj je i nogometna liga tvrdila da su oni i njihova Zvezda najbolji.

Hrvatima je pak ta liga bila krunski dokaz da Jugoslavija krade i potkrada i toj hrvatskoj himni nije bilo boljeg refrena od jugoslavenske nogometne lige. Niti prezentnijeg dokaza!

Dinamo je tu bio kraljevski dokaz ne samo zbog sudačkih krađa koliko zbog činjenice da njegovi najbolji igrači nikad u reprezentanciji nisu imali doličan status. Hajduk je nekako slovio kao dopuštena mjera hrvatstva, pod uvjetom da se izglancana petokraka sjaji sa klupskog grba, a svi drugi su uglavnom bili statisti. Osim Partizana dakako, koji je još onda sugerirao da je JNA snaga „out of low“.

Arkanov desant

Naravno, iskočio bi uvijek neki talent u Sarajevu, Mostaru ili Skoplju, našao bi se neki vrsni Popivoda ili Oblak u Ljubljani, ali jugoslavenska nogometna liga je bila i ostala neka vrsta političke burze, primarno za Hrvate i Srbe. I naravno da na toj nogometno – političkoj burzi Dinamo 24 godine nije mogao biti prvak Jugoslavije!

Uostalom Vladimir Bakarić je otvoreno rekao da je najbolje kad je Dinamo šesti ili sedmi!

I jer je tome bilo tako, nije nikakvo čudo da su „kad je kucnuo čas“ labradorovci zajedno s Arkanom organizirali onaj desant na Maksimir čim su završili prvi izbori. I onda je slijedio rat pri čemu je međunarodna zajednica čak i u vrijeme najvećih srpskih pokolja stajala na pozicijama Beograda i Jugoslavije.

Hrvatska je u tom smislu kao država zapravo nastala kao neželjeno dijete, i koje li doslovne metafore, jedino je Vatikan imao srca i ljubavi za to neželjeno dijete. Da i Njemačka kad je shvatila da su dva i dva četiri.

Od tada do danas postoje trajna nastojanja iste te međunarodne zajednice koja je s brojnim planovima od SECI-a, do pakta o stabilnosti, pa nadalje do zapadnog Balkana, imala gotovo fiksaciju obnove stare zajednice. Dakako s novom matricom, dakako s novim imenom, ali, povezivanje zemalja po uzoru na kartu vremenske prognoze N1 televizije!

Bivša Jugoslavija minus Slovenija. Sada se ova nogometna mantra planira kao bivša Jugoslavija plus Mađarska. Ali, bit ostaje ista. Zapadni Balkan, jugosfera, regija, region, nema kako se nije tepalo novoj Jugoslaviji, ali uvijek je prva ješka tog plana za onu običnu publiku bila: obnova nogometne lige! Bio je to odziv i lozinka kojem nije trebalo objašnjenja.

Probat ćemo, zapinje s Hrvatima, obično bi slijedili odgovori u četvrt stoljeća žestoke borbe za obnovu nogometne lige. Nije išlo jer su Dinamo i Hajduk od početka bili protiv toga! Od kad je nastala hrvatska država postoje međunarodne inicijative, najčešće britanske, koje su se razlijegale po hrvatskim medijima kao po vlastitima, teoretizirajući kako bi bilo sjajno da se opet povežemo. Pa sjećate se jugosfere!

Pri tom nitko nije htio čuti da su nam Srbi u agresiji ubili petnaest tisuća ljudi, invalidima napravili 30 tisuća ljudi, da nam skrivaju istinu o tisuću nestalih, da su nam oteli vukovarske ade, da nam nikada nisu htjeli dati karte miniranih područja, da su nam u ratu napravili gotovo 400 milijardi dolara ratne štete. I da je pitanje kad će svaki od ovih argumenata, plus tisuće lokalnih ratnih argumenata dopustiti da se zaliječe te krvave rane.

Znate zašto? Zato jer to nije bio „običan“ rat. Te se krvave rane nikad neće zaboraviti jer je ovdje susjed zaklao susjeda, jer bi iz gradova brojni Srbi vikendima odlazili „preko“ da bi pucali po svojim susjedima!

Jer je nedavno jedan Vukovarac na lokalnoj televiziji pričao kako je u podrumu vlastite kuće u Vukovaru cijelo vrijeme rata kuhao ručak sebi i svojim prvim susjedima Srbima koji su ga idući dan nakon pada grada, kad su obukli uniformu vojske koja je u grad ušla prokazali kao ustašu što je koštalo metka u glavu za pola obitelji i krvave batine za preživjelog svjedoka! Kako to zaboraviti?

Hvala, ne pomažite nam

Takvih masovnih podmuklih zločina i zvjerske dvoličnosti ratovi rijetko pamte. I zato će trebati nova desetljeća da se potisnu sjećanja na ta zvjerstva. Nogometna liga nam stiže zapravo kao sponzorirana sugestija iste one međunarodne zajednice koja je Jugu obnavljala i kad je sve gorjelo.

Naravno da je Jugoslavija nemoguća, to paranoju šire desničari, mi samo držimo da bi bilo dobro zbog vas, naravno, sve zbog vas, da napravite neku carinsku uniju, da recimo imate za početak po Africi i Aziji zajednička veleposlanstva, da štedite, da formirate međudržavne tvrtke zbog zajedničkog izlaska na tržišta, opet sve zbog vas i da tako napredujete, prosperirate, idete naprijed. Mi?

Mi, međunarodna zajednica, mi smo tu samo da pomognemo! To je refren koji slušamo godinama. I svaki put kad se rađala nova inicijativa, uvijek je kao ješka koja će u priprostom puku sigurno proći bila – nogometna liga.
Dakle, osim svega ovoga što predlažemo kako bi vam buknuo standard, držimo da bi bilo sjajno da obnovite i nogometnu ligu.

Sjećate se: Dragan Đajić tamo, a Šuker i Boban ovamo? I oči bi uvijek zablistale u priprostom puku, baš kao širom Afrike kad su tamošnjim domorocima uglavnom isti ti Britanci mijenjali zrcalo za šaku dijamanata. Dok je Tuđman bio živ nitko se nije usudio to izgovoriti na glas, ali sa zadnjim zvonom za njime na Mirogoju, ideja je ponovo bila na stolu.

Onda su stigli Račan i Sanader koji su se racionalno bojali ići s jugo- ligom. BojažljiviIvo Josipović je odveo profesora Zakošeka u Beograd da ispred zagrebačkog FPZ-a potpiše ugovor o tijesnoj suradnji s istoimenim beogradskim fakultetom političkih znanosti, ali za taj model u nogometu nije imao snage.

Kod Milanovića su se pojavljivale stanovite probliske, ne toliko nacionalnih koliko racionalnih relacija pa je i njemu bilo jasno da mu ta svinjarija ne treba.

A onda su se po svoj prilici tog posla prihvatili naši i strani menadžeri i sad u sklopu reforme UEFE gdje će za četiri godine liga prvaka okupljati samo najbolje, čini se da se stara balkanska klapa tu ugurala. Može li nam u zaustavljanju ove sulude ideje pomoći Zvone Boban i njegov autoritet kako piše ovih dana sjajni Tomislav Židak? Boban najbolje zna o čemu se radi!

Za sada smo dobili za početak juniorsku jugoslavensku nogometnu ligu koja kreće od iduće godine. No, prije prve razbijene glave valja upozoriti na cijenu ove akcije. Da, formirane su jugo-lige u nekoliko športova, od košarke do vaterpola, ali nema godine da nema teških i krvavih incidenata koji samo igrom slučaja nemaju ljudskih žrtava.

Vaterpolo jugo-liga traje godinama, a prije tri mjeseca su usred Zagreba napadnuti vaterpolisti Partizana. Da bi prije mjesec i pol dana u Baru bio kamenovan autobus s nogometašima Jelse! I sad u to grotlo nesnošljivosti dovesti jednu Zvezdu koja se ponosi što su joj najveći navijači četnici!

Tu samo lud i glup ne vidi prostor za manipuliranje. Jer to da će Srbi sami šivati zastave sa slovom „U“ i izvjesiti ih nasred stadiona kad bude igrao Dinamo, pa da će onda uzvraćati s provokacijama u Zagrebu, a sve kako bi se Hrvatska prikazala kao leglo ustaštva, to se već danas može jasno predvidjeti. Jer, sve smo to već naime vidjeli!

Udbaška posla

Prošle godine je jedna naša kazališna družina bila u Vojvodini, nota bene pitomoj Vojvodini, sjeli su u restoran, dolazi konobar i teče konverzacija. „Oprostite je li onaj kombi vani sa zagrebačkim registracijama vaš?“. „Je, je naš je“, „ Pa daj budite tako dobri pa skinite tablice, da ni vi ni ja nemamo problema, je l’ može?“.

I sad u taj milje, i sad u te meandere prošlosti, i sad u tu nerazjašnjenu prošlost gdje sve vrvi od povijesne mržnje, organizirati nogometnu ligu zaraćenih kao da je sve bilo idilično, kao da smo sve probleme riješili, kao da smo taman na novom početku, pa eto kao za nadgradnju nije loše da se lopta ubaci u igru!

Uopće neću govoriti o tome da Zvezda i Partizan nisu sjena njihovim nekadašnjim momčadima, uopće neću govoriti o tome da ti klubovi nisu baš nikakav nogometni magnet, da se ovdje licitira samo i jedino s niskim strastima.

To je realni poziv Srbima i Hrvatima da obnove stare strasti kako bi lešinari koji od toga žive nešto uprihodili i kako bi međunarodna zajednica rekla „vidite kako se može“. Ako govorimo o nogometu, s obzirom na to da na Balkanu velikog nogometa nema, bilo bi puno pametnije organizrati ligu srednje Europe. Govorimo li o nogometu na tom terenu od Beča do Varšave i Budimpešte se igra bitno kvalitetniji nogomet negoli na Balkanu, o čemu svjedoči statistika.

Na tom prostoru bismo dobili kvalitetniji nogomet od balkanskog, tako bismo dobili nogomet zbog nogometa. Ovako,formiranje nogometne jugo lige realno ne služi nikome osim Srbiji da si da na važnosti, da ukazuju na ustaške incidente od kojih će najveći broj sami izmisliti. „Ma klasična udbaška posla“ čujem neki dan ozlojeđenog Zagrepčanina kako se žesti na tu temu u jednom zagrebačkom lokalu. Griješi li?

Autor: Tihomir Dujmović/slobodnadalmacija.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save