ZDS ILI KAKO SE IZJEDNAČAVA AGRESOR I ŽRTVA
Koliko je bilo veliko junaštvo HOS-ovaca i koliki je strah i otuda tolika današnja mržnja prema njima svih onih koji ne vole ni hrvatski narod ni hrvatsku državu ponajbolje opisuje priča iz Dubrovnika kada su iz opkoljenog grada tražili oznake HOS-a, ako im već ne mogu poslati HOSovce, jer se agresorski vojnici panično boje tih oznaka. Oznaka na kojima stoji ZDS. Zato je logično da su se na Vulinov poziv sve srpske sluge u RH digle na noge zbog spomen ploče u Jasenovcu.
Novinar Večernjeg lista poslao je Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata upit i o ploči u Jasenovcu i pozdravu Za dom spremni, ali su objavili samo manji dio odgovora dr. sc. Anta Nazora.
Dr. Ante Nazor govori i o junaštvu HOS-ovaca:
Broj pripadnika HOS-a nije bio velik u odnosu na ukupan broj hrvatskih branitelja, no razlog zašto ih poštujem leži u činjenici da su u Domovinskom ratu 1991. bili na najtežim djelovima svih bojišta u Hrvatskoj – na istočnoslavonskom, posebice na Sajmištu u Vukovaru i Bogdanovcima, Vinkovcima, Osijeku, na zapadnoslavonskom – upravo u Jasenovcu, na dalmatinskom bojištu – npr. u Dubrovniku tijekom najtežih napada na grad, na ličkom bojištu oko Gospića, pa 1993. u Škabrnji u iznimno teškim okolnostima nakon operacije Maslenica, pa u operaciji „Zima 94“ kad je trebalo krenuti u napad, itd. Upravo ta činjenica da su dragovoljno odlazili tamo gdje su borbe bile najteže, tamo gdje mnogi koji moraliziraju o njihovim motivima i oznakama nisu imali hrabrosti biti, čini mi se važnijom od kontroverzi vezanih uz nazive pojedinih postrojbi HOS-a i sam natpis na njihovom amblemu.
Moram priznati da je nastavak njegovog odgovora potpuno nerazumljiv:
Općenito gledajući, žalosno je što neki još uvijek ne razumiju da moderno hrvatsko društvo ne može biti stabilno ako se gradi na ruševinama ideologija iz Drugog svjetskog rata koje su podijelile hrvatski narod, i ne žele prihvatiti činjenicu da je Domovinski rat najvažniji i najčvršći temelj suvremene hrvatske države, na kojem treba graditi budućnost Republike Hrvatske. Zato je potrebno isticati važnost Domovinskog rata, kao i simbole i pozdrav Domovini iz toga razdoblja hrvatske povijesti, na koje smo posebno ponosni, a simbole totalitarnih režima pospremimo u muzeje.
Tko ne razumije? Ne možeš biti ponosan na HOS-ovce, a smatrati da je njihov pozdrav simbol totalitarnog režima. Ne možeš tvrditi da je Domovinski rat najvažniji i najčvršći temelj suvremene hrvatske države i tvrditi kako je pozdrav najboljih naših sinova koji su izborili slobodu na način na koji dr. Nazor i opisuje u simbole totalitarnih režima. Jer tako i sam pokazuješ da zapravo misliš kako je Drugi svjetski rat važniji od Domovinskog rata. A to rade i srpske sluge koje napadaju ZDS, zar ne?
Ako je hrvatska država nastala na Domovinskom ratu onda se ne može reći:
Zato, ako se inzistira na zabrani pozdrava “Za dom spremni”, uz objašnjenje da je kompromitiran jer su za vrijeme Drugog svjetskog rata “ustaše pod tim pozdravom ubijale nevine ljude”, što je nažalost točno, onda se ne može zažmiriti pred činjenicom da su mnogi nevini ljudi ubijeni pod parolom “Smrt fašizmu – sloboda narodu”. Dakle, važnije od zabrana je edukacija i suočavanje s karakterom vlasti u pojedinim razdobljima hrvatske povijesti.
Educirati doista treba sve koji izjednačuju ZDS s ovim pozdravima koje spominje dr. Nazor. Morao bi nam on uz takovo izjednačavanje reći barem neke jedinice iz Domovinskog rata koje su se s tim pozdravima koristile u borbi za slobodu. A sigurno zna da su ih koristili fašistički agresori!
Zar nije tako nešto uvredljivo za HOS-ovce?
Moje iskustvo, s obzirom da sam puno pisao o ovome a i prvi sam potpisnik Peticije ZDS, jeste da se mnogi drugi branitelji ljute što se izdvajajaju samo HOS-ovci uz ZDS jer su mnogi drugi branitelji koristili i umirali sa ZDS na usnama. I tada je bio napad na Domovinski rat („Bojna Čavoglave“ i Thompson).
Tako je tadašnji predsjednik Vlade RH Zoran Milanović rekao:
Potpisnicima peticije za uvođenje usklika “Za dom spremni” kao službenog pozdrava u Oružane snage RH poručio je neka pogledaju što je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, na skupovima kada se osnivao HDZ, govorio o ulozi Hrvata u partizanskom pokretu i što je taj pokret značio za hrvatsko nacionalno biće. Ista poruka, naglasio je, vrijedi i za HDZ, “ali i sve one koji žele vratiti Hrvatsku u mrak”, istaknuvši kako nekima u državi očito smeta što stvari u Hrvatskoj idu naprijed i na bolje.
A dan prije Thompsonovog koncerta ispred njega i Predsjednice države promarširali su HOS-ovci na paradi sa zastavom na kojoj je pisalo ZDS! Dakle, službeno je ZDS pozdravljao iz svečane lože, a nije mu palo na pamet da iz poštovanja hrabrih HOS-ovaca predloži da neka jedinica HV-a njeguje tradicije HOS-a i da im službeni pozdrav bude ZDS. Kako je i mogao kada mu je ministar bio Jovanović!
S druge strane treba istaknuti i one koji itekako razumiju kako je hrvatska država nastala na Domovinskom ratu i kako doista treba iskazivati poštovanje, a ne educirati, naše branitelje i sve one koji ih istinski poštuju.
Zato pogledajte tekst Krešimira Kartela:
Viteštvo HOS-ova ratnog puta neokaljano je ratnim zločinima
Iako je dobro pročitati cijeli tekst izdvojit ću samo dio o ZDS:
Držim, naime, da je svaka Jugoslavija u nekoj od svojih faza, pripremne, izvršne, zaključne ili svake navedene imala obilježja velikosrpstva te da je stoga dovoljno okupaciju nazvati jugoslavenskom. Činjenicu da su jedanaest mladića svoje živote, svoje ovosvjetovno postojanje žrtvovali za ideal već utemeljene demokratske Hrvatske i njezinu neovisnost implicitno spomenute organizacije i pojedinci čak spominju, ali to ne konzumiraju u punom značenju njihove žrtve. Naime, nema nikakve sumnje u to da su bojovnici HOS-a bili potpuno podređeni obrani demokratske, ne nikakve drukčije, Hrvatske te da se podređenost tom cilju očitala u sporazumnim ili spontanim podređenostima zapovjedništvima Hrvatske vojske. Ono što se svakako mora naglasiti jest to da su od prvog do zadnjeg, svi bojovnici HOS-a bili dragovoljci u obrani i oslobođenju Hrvatske i da je viteštvo njihova ratnog puta potpuno i neokaljano, odnosno da nisu sudjelovali ni u kakvom ratnom zločinu. To se drugim riječima može nazvati i velikim doprinosom ugledu Republike Hrvatske.
Kad sve to ipak nije dovoljno, želi se secirati sastavne dijelove njihova ratnog djelovanja i vojnog identiteta te naknadnom pameću i moralom amputirati tri riječi, riječi koje su se koristile i u nekim zloćudnim dokumentima Nezavisne Države Hrvatske. Doista nisam prepoznao korištenje kovanice „za dom spremni“ u tom obliku prije uspostave NDH. Kao što nikad prije uspostave NDH nije postojala kuna kao naziv valute ili kao što nikad prije NDH Lijepa naša domovino nije imala priliku postati službenom himnom. Za vrijeme NDH tiskano je više od tri tisuće stranica Hrvatske enciklopedije, hrvatski je jezik zakratko, ali svejedno vrlo značajno, oslobođen tuđica te oplemenjen Šulekovim i Parčićevim novotvorenicama, snimljen je prvi zvučni slikopis… Sve te discipline, unatoč naporima, nisu uspješno prikazane kao ustaške jer su od iznimnog značaja za hrvatski identitet i kulturu.
(…)
Usklik „za dom spremni“, stoga, svoju je plebiscitarnu legitimaciju dobio devedestih godina u obrani moderne Hrvatske. Kažem plebiscitarnu, jer, kao što je briljantno ustvrdio dr. Tomislav Jonjić, u situaciji ugroze od političkog i biološkog uništenja, hrvatski je narod potražio, prepoznao i odabrao između ostalih upravo taj usklik. Zašto ujedinjeni sinovi ustaša i partizana nisu odabrali usklike „bez Boga, bez gospodara“, „za domovinu s Titom naprijed“ ili „smrt fašizmu – sloboda narodu“, to je ujedno i pitanje i odgovor.
Naposljetku, ako se ostrašćeni Jugoslaveni vode logikom da se zvijezda petokraka i savezništvo Jugoslavenske armije i četnika iz četrdesetih ne mogu nikako dovoditi u izravnu vezu sa zvijezdom petokrakom i istim savezništvom iz devedesetih, zašto im je toliko teško tu logiku primijeniti na taj usklik? Zato što se ne osjećaju dijelom hrvatskog nacionalnog kolektiva i zato što ne osjećaju ono što većina osjeća. I to je njihovo pravo u demokraciji kakvu su za njih izborili između ostalih i HOS-ovci. Problem nastaje kad oni, često iz zadržanih položaja ili pera bivših članova CK SKH, većini žele nametnuti svoj sentiment kao društvenu normu. Tada posežu i za neozbiljnim argumentima – presudama, poput one Josipu Šimuniću kojemu je suđeno po Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Njihovo ponašanje tada izaziva društveno ogorčenje, a to je instanca koja u njhovoj doktrini predstavlja temelje revolucije. Ironično, zar ne?
*
A nema dvojbe da su oni koji napadaju HOS-ovce i njihove simbole koje su odobrile hrvatske vlasti protiv hrvatske države ili misle samo na svoje osobne interese. Jer istina je: jako je profitabilno danas biti srpski sluga u RH. Ogavno jest jer su HOS-ovci i drugi branitelji od srpske vojske u „Oluji“ napravili zečeve, ali profitabilno jest!
Vlast nudi „cjelovito rješenje“ o simbolima iz totalitarnih režima. Što nam zapravo nudi? Izjednačavanje odnosa prema simbolima koje su koristili branitelji i agresori u Domovinskom ratu!
Tako mi jedan dragi kolega i prijatelj kaže:
Mislim da je Plenkovićeva fraza o reguliranju odličan „ulaz“ u zakon koji bi zabranio zvijezdu i Tita!
Činjenica jeste da svi govore kako se pokušava izjednačiti žrtva i agresor. A u stvarnosti u RH je krivac žrtva, a slavi se agresor. Orepić sam kaže da zakonski nije reguliran odnos prema ZDS. To tvrdi i Plenković. Ali napadaju one koji koriste ZDS, a ne i one koji nose simbole agresora na Hrvatsku.
Dakle vlast, kako i kaže moj prijatelj tek pokušava izjednačiti žrtvu i agresorsa. A nije im ni u snu da se stvari postave na svoje mjesto: Da se fašističkim agresorima to i kaže i počne se u skladu s tim ponašati.
Josip Pečarić / Kamenjar.com
