ZORAN VUKMAN: Novo poganstvo je odavno već tu
Razgovor sa Zoranom Vukmanom povodom izlaska knjige “Bogoubojstvo Zapada” prenosimo s portala hkv.hr
Poštovani gosp. Vukman, nedavno je iz tiska izišla Vaša knjiga pod naslovom „Bogoubojstvo Zapada“. O čemu pišete u novoj knjizi?
O posljedicama „metafizičke pobune“ na Zapadu, o tome dokle nas je dovela metafizička praznina, svrgavanje Boga u ljudskoj svakodnevici i način življenja kao da Boga nema i kao da nam nije potreban. Ako nam nije potreban, onda smo preuzeli sami odgovornost za vlastitu povijest, onda ga nemamo više pravo ni okrivljavati za zla koja čovjek čini. Htio sam pokazati konzekvence „smrti Boga“ u našoj zapadnoj civilizaciji, a jedna od njih je i rodna ideologija, promjena antropologije modernoga čovjeka, potpuna izmjena njegove svijesti iz tradicijske u anti-tradicijsku.
Možete li nam ukratko iznijeti argumente za tezu da je Zapad izvršio Bogoubojstvo? I koje su posljedice toga čina?
Teško je ukratko iznijeti te argumente koje razrađujem u samoj knjizi. Mislim da je bolje da onaj koga zanima pročita “Bogoubojstvo Zapada“ jer trag kojim idem je spoznajno i intelektualno vrlo uzbudljiv i intrigantan. Rekao bih da je moj pristup pomalo i „subverzivan“ za LGBT ideologiju. Namjerno uporabljujem riječ subverzija koju krajnje lijeva kultura obožava kao izraz vlastite metodologije. Pa sad, ja nudim jedan subverzivan pogled s druge strane rijeke, s drugih obala.
Izravno rečeno, jedna od posljedica bogoubojstva je upravo gender ideologija koja nije ideologija nečijih prava nego otvoreni rat za promjenu čovjekove mentalne, društvene i biološke strukture, rat protiv braka i obitelji. Problem je što se radi o ideologiji koja postaje pseudoreligija i koja na mjesto Boga stavlja redizajniranog čovjeka, dvospolno, multispolno biće koje svoj identitet mijenja po potrebi. Radi se već o novom kultu i to kršćani moraju shvatiti. Taj kult ne samo da prezire kršćanstvo nego njegovi ideolozi vjeruju da je ono povijesno poraženo i da je judeokršćanski Bog doslovno nestao, da je doslovno nepostojeći ili mrtav u dušama ljudi.
Zanimljivo je da o Bogoubojstvu pišete komparirajući književno-filozofsku misao Nietzschea i Dostojevskog?
Analogija između njih dvojice mi je polazište. Zašto i kako, bolje je pročitati u knjizi nego da otkrivam svoju filozofsku „fabulu“. Jedan prijatelj mi je u šali rekao da se knjiga može čitati i kao esejističko-duhovni triler. Ima nešto u tome. Rijetko sam kad zadovoljan onim što napišem no ovdje mogu reći da sam svoju argumentaciju i ideju iznio i strukturirao onako kako sam zamislio, ni manje ni više. Od početka do kraja. Našao sam nit kojom sam pokušao dokazati da je Nietzscheov „nadčovjek“ svoju krajnju karikaturu doživio upravo u našim vremenima i da je jedna od posljedica europskog nihilizma udar na samo Stvaranje, na samu Knjigu Postanka.
Dostojevski je u tom kontekstu bio poput kršćanskog proroka koji je kroz svoj roman „Braća Karamazovi“ na neki način anticipirao posljedice bogoubojstva. Nietzsche i Dostojevski kreću s različitih polazišta, ali se njihova misao na nekim mjestima dodiruje – kod prvog kao najava novog poganstva i samonadilaženja čovjeka kao diviniziranog nadčovjeka u postmortem dobu, a kod drugoga kroz vjeru da će nakon svega toga ipak pobijediti Krist. Jer ono što je Nietzsche vidio kao izlaz iz zatamnjenja jedne epohe, Dostojevski je vidio kao zatamnjenje nakon kojega tek dolazi izlaz i svjetlo.
U knjizi je velika pozornost dana gay ideologiji i različitim oblicima transrodnih ideologija. Rekli ste da su one simptomatične za Bogoubojstvo Zapada?
Knjiga je dijelom i kritika gay ideologije koja se nameće kao opći standard življenja i mišljenja. Nešto manjinsko se prezentira kao većinsko i prožimlje sve više cijelu zapadnu kulturu. Gay ideja kao ideja nove antropologije, kulture i vjerovanja, nameće nam se medijskom, političkom i zakonskom latentnom prisilom, a čim se jedan svjetonazor nameće na takav način, na pragu smo totalitarnih tendencija. Travestija je na Zapadu krajnji simptom njegove dekadencije i krize, koja će se tek očitovati u čitavoj svojoj dramatičnosti.
Ozakonjenje gender ideologije na Zapadu je znak vremena, rekao bih, čak jedan od apokaliptičkih znakova civilizacije koja vjeruje da je na svom vrhuncu a zapravo je na izdisaju. Ne kažem da će sve propasti, no svakako će se naša civilizacija bolno transformirati. U kom pravcu, to samo Bog zna, no da nas čekaju velike kušnje, ne treba se zavaravati pa reći da nas ne čekaju, i da je sve divno i krasno. Istinsko kršćanstvo i gender-religija ne mogu dugo biti u nekoj prisilnoj koegzistenciji, a da potonje ne napadne prvo s ciljem da zada smrtni udarac. No varaju se oni koji misle da mogu ili da su ubili Boga u ljudskim dušama.
Ovih dana izašlo je i novo izdanje Vaše knjige „Propast svijeta ili novo doba poganstva“?
Da, Verbum je upravo tiskao četvrto izmjenjeno i dopunjeno izdanje te moje knjige koja je prvi put izdana 1997. godine i koja je tada bila uspješnica. „Bogoubojstvo“ je na neki način nastavak „Poganstva“, a novi nastavci tek slijede, ne kao u holivudskim „blockbusterima“, nego kao razvoj moje misli i poziva na budnost ljudima u jednom vrlo kaotičnom i opsjenarskom vremenu.
Novo poganstvo je odavno već tu, preuzelo je velik dio kršćanskog prostora, i sasvim sigurno je gender ideologija jedan od oblika neopoganstva. Tako se te dvije moje knjige naslanjaju jedna na drugu, nadopunjuju se, bogoubojstvo i poganstvo kao naličje naše epohe. Naravno, ne želim biti apokaliptičar koji bi se zadržao na tome, kao zadnji dio moje trilogije bit će knjiga o svjetlu, o Kristu.
Davor Dijanović/hkv.hr
