DON MARINKO MLAKIĆ: Isus – Jaganjac Božji
U odlomku iz Ivanova evanđelja, kojeg čitamo ove nedjelje na sv. misi, Ivan Krstitelj predstavlja Isusa kao Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta. U različitim i često vrlo oprečnim vizijama spasenja koje su od Boga članovi Izabranog naroda očekivali, Ivan se svrstava među one koji iščekuju spasenje od grijeha i svih njegovim pogibnih posljedica. Korištenjem simbola Jaganjca on ujedno nagovještava način na koji će se spasenje svijeta dogoditi. Bit će to otkupiteljska žrtva u kojoj će Pomazanik biti žrtveno janje.
Spominjanje Jaganjca pobožnog Izraelca podsjećalo je najprije na pashalno janje čijom krvlju je Božji narod, pritisnut teškim jarmom ropstva u Egiptu, izbavljen iz ropstva. U kasnijoj bogoslužnoj praksi Izabranog naroda prinosile su se mnoge žrtve. Posebno značenje imala je ona kada se na Dan pomirenja prinosilo janje kao žrtva pomirnica za grijehe naroda. Po Isusu Kristu događa se novi Exodus, novi izlazak koji nas iz ropstva grijeha vodi k punini milosnog života u zajedništvu s Bogom. I kao što je krv na dovratnicima izraelskih domova bila znak pripadnosti Božjem narodu, tako je i nama ime Isus, u koje se krštavamo, znak pripadnosti novom Božjem narodu, narodu spašenika.
Slika Jaganjca dozova također u pamet Izaijina proroštva o Sluzi Jahvinom. U njemu će se Bog proslaviti, piše Izaija (prvo čitanje). On će biti postavljen za svjetlost narodima, da spasenje Božje donese do na kraj zemlje. Izaija je u proročkom zanosu gledao Slugu Jahvina na kojeg je Gospodin svalio bezakonje nas sviju. Kao janje na klanje odvedoše ga, silom ga se i sudom riješiše… Zbog naših grijeha bi proboden, radi našega mira ubrojen među zločince… A on je naše grijehe ponio, njegove nas rane izliječiše.
Konačno, žrtveno janje nas podsjeća na Abrahama i njegovu žrtvu. Sin Izak, kojeg je Abraham kanio žrtvovati Bogu na brdu Moriji, pita oca: „Evo kremena, evo drva… Gdje je janje?“ „Bog će providjeti“, odgovorio je Abraham sinu Izaku. Ivan najavljuje da Bog, evo, proviđa svoga Sina da bude janje za žrtvu. On je žrtva čijom se krvlju posvećuju pragovi nas vjernika (Uskrsni hvalospjev) te mi bivamo oslobođeni od grijeha svijeta i svih naših osobnih grijeha.
Predstavljanjem Isusa kao Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta Ivan, naravno, upućuje na neizmjernu Božju ljubav prema čovjeku, ali i na silnu pogubnost i prokletstvo grijeha. Cijena grijeha je tolika da Bog svoga Sina Jedinorođenca predaje da bude žrtveno janje za spas grješnog ljudskog roda. Danas, kada se grijeh zanemaruje, olako opravdava, relativizira, negira ili čak predstavlja kao nešto normalno i poželjno, posebno je važno upozoriti na to. Grijeh svijeta i svi naši osobni grijesi s njime najveće su prokletstvo za ljudski rod, najveći izvor nemira i nesreće. Bez obračuna s grijesima nije moguće zadobiti mir, upoznati istinu i uspostaviti pravdu niti sada u svijetu, a pogotovo ne u vječnom životu. Potrebno je zato obratiti se k Bogu, prihvatiti njegova Sina da bude naš i moj Spasitelji, naš i moj Otkupitelj. I zato je važno iskreno zazivati, kako to činimo na svakoj sv. misi, Jaganjca Božjeg koji jedini može oduzeti grijehe svijeta da se i nama smiluje, da i nama podari svoj mir.
Ivan dva puta naglašava da Isusa nije poznavao. Time, vjerujem, ne želi kazati kako ga do tada nije susretao ili upoznao. To ne znamo sa sigurnošću. Ipak, njih dvojica bili su bliski rođaci i vršnjaci. Vrlo vjerojatno su se kao takvi poznavali. Vjerujemo da su im barem njihove majke, Marija i Elizabeta, pripovijedale o čudesnim događajima njihova začeća i rođenja. No, ovdje Ivan misli na spoznaju o Isusu kao Jaganjcu, kao Spasitelju koji nam od Boga dolazi. Do takve spoznaje ne možemo sami doći svojim ljudskim spoznajnim sposobnostima. To je spoznaja koja nam dolazi od Boga. Za nju je potrebno otvoriti se djelovanju Duha Božjega. Potrebno je moliti, osluškivati Boga, razmatrati božansku Objavu i, konačno, krstiti se – tj. odricati se od grijeha i truditi se živjeti pravedno i sveto pred Bogom. Onima koji ga čista srca traže i slušaju, Bog otkriva svoje naume. Ivan Krstitelj ovdje nam je stavljen kao uzor kako i mi u svom životu možemo prepoznati Isusa kao Jaganjca Božjeg, kao onoga koji i naše grijehe uzima te nas oslobađa za Božje sinovstvo.
Don Marinko Mlakić
