Ekumenska molitva u pravoslavnoj crkvi u Dubrovniku
Sudionici ekumenske molitve u Dubrovniku
Ekumenska molitva koju su predvodili vladika Grigorije Durić, episkop zahumsko-hercegovački i primorski, i mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, upriličena je u pravoslavnoj crkvi sv. Blagovještenja u Dubrovniku. Tema ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja se održava diljem svijeta, a koje je dio i ovo dubrovačko ekumensko slavlje, je: „Pomirenje – ljubav nas Kristova obuzima (usp. 2 Kor 5, 14-20).
Na slavlju u pravoslavnoj crkvu, kako je to već uobičajeno, propovijedao je katolički biskup, a kada se molitva održava u katoličkoj crkvi onda propovijeda pravoslavni episkop.
Biskup Uzinić je kazao kako je ovo okupljanje na molitvu za jedinstvo kršćana u Dubrovniku „maleni korak u sveukupnom ekumenskom pokretu ali je, uvjeren sam, veliki korak u našem osobnom izvršavanju Kristove zapovijedi i želje, sažete u njegovoj velikosvećeničkoj molitvi: ‘Da svi budu jedno’ (Iv 17, 21). Izražavajući radost zbog susreta naglasio je kako je sve ponovno okupila ista vjera, nada i ljubav koje se želi dijeliti, svjedočiti i po njima živjeti.
Osvrnuvši se na geslo susreta „ Pomirenje – ljubav nas Kristova obuzima (usp. 2 Kor 5, 14-20).“, biskup je kazao kako se njime željelo „u središte pomirenja staviti osobu Isusa Krista i njegovu ujedinjujuću ljubav koja je jedina sposobna učiniti nas novim ljudima, onima koji su sposobni nadići razlike koje su se slijedom nesretnih povijesnih okolnosti, ali i doprinosom članova naših zajednica, dogodile među nama i koje nas i dalje dijele.“
S obzirom na to da su geslo izabrali kršćani iz Njemačke, biskup Uzinić je podsjetio na obilježavanje 500-te obljetnice Reformacije kao i 50. obljetnice međunarodnoga katoličko-protestantskog dijaloga, iz kojega su proizišli značajni ekumenski rezultati. Dodao je kako nadu da se stvari razvijaju u dobrom smjeru daju neke izjave i susreti pape Franje, koji se osobno uključio u obilježavanje obljetnice Reformacije.
Spomenuo je i tzv. Istočni raskol koji se dogodio 500 godina prije onoga na zapadu i posljedice kojeg baštine i vjernici okupljeni na ovoj molitvi u dubrovačkoj pravoslavnoj crkvi sv. Blagovještenja. Podsjetio je na povijesne osobe tog događaja iz 1054. godine koje su donijele ukaze o međusobnoj anatemi i ekskomunikaciji te istaknuo da su oba ova ukaza poništena 1965. od strane pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore I. Carigradskog, ali i da „nažalost to nije prekinulo i crkveni raskol koji u praksi još uvijek traje“.
Ono što ipak budi nadu da se stvari mogu promijeniti su srdačni susreti pape Franje i carigradskog patrijarha Bartolomeja I. i osobito susret pape Franje i ruskog patrijarha Kirila i njihova zajednička deklaracija u 30 točaka kojom su se dotaknuli mnogih važnih tema koje nas ujedinjuju, kazao je dubrovački biskup. Dodao je da su oni u toj deklaraciji izrazili bol „zbog gubitka jedinstva, rezultata ljudskih slabosti i grijeha“ i nadu da će njihov „susret pridonijeti ponovnoj uspostavi jedinstva koje je Bog htio, za koje je Krist molio.“
Dubrovački biskup osvrnuo se zatim na stanje i na međusobne odnose na ovim prostorima ocijenivši da su na veoma niskoj razini te da se ta nada o ponovnom jedinstvu često ne dijeli, a ponekad se i zloupotrebljava. „Naši su odnosi, uz one zajedničke razloge podijeljenosti, opterećeni povijesnim sukobima među našim narodima. Danas su ti odnosi, ne znam kome je to u interesu, na veoma niskoj razini. To se događa zato što dopuštamo sredini u kojoj živimo da ona oblikuje nas, umjesto da mi, u duhu dijaloga i Kristove ljubavi, oblikujemo nju. Zato se bojimo dijaloga. Bojimo se okrenuti stranicu. Zato među našim Crkvama godinama ne postoje, ili su prigodni i iznimni kao ovaj naš molitveni susret, susreti u duhu dijaloga, međusobnog poštovanja i iskrene želje da se približimo jedni drugima.
Umjesto da nadilazimo i smanjujemo razlike koje postoje, mi stvaramo nove. Umjesto da se jedni prema drugima odnosimo priznajući svoje pogreške i primjećujući tuđe vrline, mi činimo obrnuto, hvaleći se svojim umišljenim vrlinama i ističući tuđe pogreške. Ne budimo neprijatelji! Budimo braća i sestre u Kristu, što doista jesmo ako smo kršćani! Budemo bliži i bližnji! Dopustimo ljubavi Kristovoj da nas obuzme i međusobno pomiri, na što nas poziva geslo ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana i Pavlova poruka Korinćanima, ali i svima nama kao kršćanima, bez obzira na sve naše podijele i razlike ili, usuđujem se to reći, baš zbog naših podjela i razlika“.
Biskup Uzinić podsjetio je na Pavlovu misao da ako je tko u Kristu, on je novi stvor te objasnio značenje tog pojma osobito s obzirom na situaciju među razdijeljenim kršćanima: „Trebamo u Kristu postati novi ljudi. Ili uopće nismo kršćani. Onaj tko je pridružen Kristu krštenjem, treba postati i životom, pameću, voljom… On je novi stvor, nova osoba. Nova osoba u Kristu stvari vidi na drugačiji način. Ne znači to da onaj koji je u Kristu nova osoba nema problema. Ne možemo izbrisati 1054., ni 1204., ni 1517., kao što ne možemo izbrisati sve ono loše što se događalo među našim narodima, a posredno i Crkvama, u povijesti dvadesetog stoljeća obilježenoj dvama svjetskim ratovima, ‘našim’ ratom i zločinima počinjenim s obje strane.
Biti u Kristu novi stvor, novi čovjek znači nešto drugo. Znači suočiti se sa svim tim balastom prošlosti na nov, drukčiji, na Kristov način. Ako je netko u Kristu, sposoban je otvorenim očima pogledati povijest i prihvatiti je onakvu kakva ona jest, a ne uljepšanu, ali niti sasvim crnu, osobito ne pretvorenu u mit koji ruši mostove. Onaj tko je u Kristu novi stvor, sposoban je za premošćivanje svih prepreka, rješavanje svakog problema. Krist je u njemu onaj koji premošćuje prepreke i rješava probleme. To je to! To znači: ‘Ljubav nas Kristova obuzima’. Krist u nama rješava probleme. Krist u nama gradi jedinstvo.“
Dubrovački biskup je na kraju naveo apel iz Pisma Korinćanima sv. Klementa Rimskoga, koji je sa Slavenima povezan preko svete braće Ćirila i Metoda, u kojem on piše ondašnjim razdijeljenim kršćanima, ali i „današnjim razdijeljenim i posvađenim kršćanima…osobito nama kršćanima na ovim našim složenim prostorima“, kazao je biskup Uzinić te citirao: „Zašto među vama ima svađa, srdžbe, nesloge, razdora i borbe? Zar nam nije isti Bog i isti Krist, zar na nas nije izliven isti milosni Duh i nemamo li isti poziv u Kristu? Zašto trgamo i komadamo Kristove udove i protiv vlastitoga tijela dižemo bunu te tako bezumljem obuzeti zaboravljamo da smo udovi jedni drugima?“
Potom slijedi hvalospjev Kristovoj ljubavi, „onoj koja jedina, ako nas obuzme, drži nas zajedno i sili na pomirenje i jedinstvo među nama i našim Crkvama“, ustvrdio je dubrovački biskup te nastavio citirati: „Ljubav nas povezuje s Bogom, ljubav pokriva mnoštvo grijeha, ljubav sve podnosi, sve strpljivo trpi, u ljubavi nema ništa podlo, ništa oholo; gdje je ljubav nema raskola, ljubav ne diže pobunu; ljubav sve čini u slozi; po ljubavi svi su Božji izabranici savršeni… Po ljubavi Gospodin nas je posvojio; zbog ljubavi koju je naš Gospodin Isus Krist gajio prema nama po Božjoj volji je dao svoju krv za nas, svoje tijelo za naše tijelo i dušu za naše duše.“
Na kraju susreta okupljene katoličke i pravoslavne vjernike, svećenike, redovnike, redovnice, biskupa i episkopa pozdravio je episkop Grigorije. Rekao je i kako su im srca ispunjena radošću i zahvalnošću jer se možda nije očekivalo kako će na ovom mjestu biti toliki izraz kršćanske ljubavi. „Ali istovremeno smo neobično tužni zato što smo ipak biskup Mate i ja umnogome u ovome usamljeni. Želimo da i na drugim mjestima, gdje god se dodiruju hrišćani, da jedan drugoga zagrlimo“. Dodao je i kako su riječi biskupa Uzinića veliki podstreh za naš kršćanski život, zato što su njegove riječi iskrene, istinite, utemeljene na Evanđelju, i riječi koje ne gledaju hoće li se dopasti kojoj instituciji, nego riječi koje su u suglasju s Kristom. „I to je zadatak nas biskupa, svećenika, đakona i vas vjernika, da gledamo, da budemo u suglasju s Kristom.“
Uz poziv da se vraćajući Ocu vratimo i jedni drugima, episkop zahumsko-hercegovački i primorski na kraju je poručio okupljenima da „samo sa jednom željom pođete iz ove crkve, a ta želja je da u vašim srcima osjetite ono što ja osjećam, a to je da smo braća i sestre i da nismo stranci jedni drugima.“
Večer prepuna emocija koja se vidila na licima okupljenih nije zaobišla ni biskupa Uzinića i episkopa Durića, koji su se zagrlili na kraju susreta. U pjevanju u ekumenskoj molitvi sudjelovali su i pjevači iz Trebinja.
MISIJA / DUBROVAČKA BISKUPIJA
