Hrvatska je uvučena u hibridni rat koji traje već godinama: Konačni cilj – Velika Srbija u najširoj formi!
Foto Reuters
Milorad Dodik poveo je hibridni rat protiv Bosne i Hercegovine – zaključio je Srđan Šušnica, kulturolog iz Banje Luke u razgovoru za jednu TV postaju:
“Dodikov režim obavio je sve pripreme za hibridni rat. Stvorio je paralelne strukture, paradiplomatsku mrežu, paraobavještajnu mrežu, parapolicijsku mrežu i samo nedostaje vojska koja bi trebala biti jedinstvena, ali uskoro bi se moglo očekivati stvaranje nekakvog zaštitnog vojnog korpusa u Republici Srpskoj.”
Šušnica je procijenio da je Dodik vojnom paradom za 9. siječnja, datum koji simbolizira odcjepljenje od BiH i stvaranje genocidne paradržave, uputio najotvoreniju provokaciji Sarajevu i NATO savezu. Procjenjuje da nastavak tek slijedi.
Cilj rata – velika Srbija
Tako je, eto, novovjeka složenica hibridni rat zaživjela i u neposrednom hrvatskom susjedstvu. Cilj tog rata je odcjepljenje Republike Srpske od BiH i spajanje sa Srbijom. Ali, to nije sve. Krajnji je cilj ujedinjenje svih srpskih krajeva u jednu državu.
Nije to još jasno izgovorio Milorad Dodik, nego jedno puno zvučnije ime, ruski filozof mistik, politolog i geostrateg, po mnogima idejni vođa Vladimira Putina, Aleksandar Dugin: “Vrijeme je za veliku Srbiju, početak srpskog carskog proljeća”, napisao je Dugin u svom posljednjem tekstu posvećenom Balkanu.
“Velika Srbija treba biti stvorena i bit će stvorena. Hrvati iz Hercegovine mogu se udružiti s Hrvatskom ako to žele. Ako ne žele, ne moraju”, dotaknuo se Dugin i Hrvatske i težnji za ujedinjenjem.
Scenarij ujedinjenja svih srpskih krajeva u najširoj formi, osim dakako Republike Srpske, Kosova, obuhvaća i dijelove Makedonije i Crne Gore, dakle ujedinjenje cjelokupnog pravoslavnog življa na Balkanu.
No, nisu ruski stratezi jedini koji zagovaraju raspadanje postojećih i stvaranje novih država velike Srbije i velike Hrvatske. Nedavno objavljeni tekst bivšeg britanskog konzula iz Banje Luke u uglednom Foreign Policy na temu stvaranja balkanskih velikih država svojom nepodnošljivom lakoćom prekrajanja granica već je podigao dosta prašine i dosta brojnoj zajednici ispravljača povijesnih nepravdi legao kao budali šamar.
Peace of cake – rekli bi Amerikanci. Podijeli Bosnu na tri, Makedoniju na dva i Crnu Goru na dva dijela i dobit će se tri velike države, Srbija, Hrvatska i Albanija, nakon čega će svi živjeti dugo i sretno u miru i sreći sve do svoje smrti.
Steven Meyer, bivši šef CIA-e, objavio je poduži savjetodavni članak za Srbiju na temu čega se odreći na Kosovu kako bi se dobilo na drugim stranama. Sve skupa miriše na visoku kuhinju, u kojoj tradicionalno Europska unija najmanje odlučuje, a lokalne cjeline po stoljetnoj tradiciji služe kako topovsko meso.
Što je hidridni rat i čemu služi? To su prikrivene operacije uz korištenje neoznačenih snaga na teritoriju ciljane države kako bi se ta država gurnula u nefunkcionalno stanje, čime bi se postigli željeni geostrateški efekti uz potporu jake medijske kampanje.
Proklamirani cilj je sloboda i demokracija, dakako. Primjer je Ukrajina koja se našla usred hibridnog rata Amerike i NATO-a s jedne strane i s druge strane Rusije. Rat je hibridni jer ni jedna od spomenutih strana ne priznaje da ima svoje specijalne postrojbe na crtama frontovskog razgraničenja.
Rusi tvrde da je riječ o pobuni proruskog stanovništva protiv profašističkih struktura u Ukrajini, dok Amerikanci priznaju jedino da u Ukrajini imaju vojne instruktore koji pomažu regularnoj vojsci zemlje.
Rusko odvajanje Krima smatra se najboljim primjerom hibridnog rata u novije vrijeme, s „ljubaznim, zelenim ljudima” u glavnoj ulozi. Na Krimu, ključnoj strateškoj točki za kontrolu nad Crnim morem, ruski stožer je rasporedio specijalne snage koje su zauzele lokalni parlament i ključne strateške točne. Te snage koje će poslije nazvati malim zelenim nisu imale nikakve oznake, ali se po vrhunskoj opremi i gardu odmah moglo zaključiti da nisu ni pobunjenici ni rezervisti.
Rat u Ukrajini
Putin je za vikend 22. – 23. veljače 2014. u hibridnoj operaciji odcijepio Krim, a potom na brzinu organizirao referendum stanovništva o pripajanju Rusiji. Zapad je odgovorio sankcijama. Bila je to reakcija na hibridne operacije NATO-a, SAD-a, uz aktivno sudjelovanje Njemačke i Poljske koje se završile pučem i istjerivanjem legalnog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča iz zemlje.
Victoria Nuland, američka državna podtajnica za Europu, to je i potvrdila izjavom da je u prevrat uloženo oko pet milijardi dolara.
Glavni strateški cilj operacije poduzete dok je ruski vrh pratio Zimske olimpijske igre u Sočiju bio je istjerati ruske snage s Krima, gdje su po ugovoru imale pravo ostati još 30 godina. Taj cilj nije postignut.
Hibridne operacije ne moraju nužno barem u ranijoj fazi uključivati prikrivene vojne specijalne snage. Proteklih desetljeća od pada SSSR-a, američki stratezi su se specijalizirali u takozvanim obojenim revolucijama s ciljem obaranja nepoćudnih režima i postavljanja vazalnih u svim dijelovima svijeta. Primarni cilj su sve zemlje iz sastava bivšeg sovjetskog sastava, te zemlje na Bliskom i Srednjem istoku i Balkanu.
Kazahstan, Tadžikistan, Kirgistan, Armenija, Azerbajdžan na meti su kao bivši sateliti Rusije. Sirija, Libija, Irak, Iran, pa i Turska u posljednje vrijeme od pomirenja s Rusijom cilj su kombiniranih ratnih i hibridnih operacija na istoku, Makedonija, Srbija i Republika Srpska na Balkanu. Krunski cilj je dakako Moskva.
Izazivanje prevrata u metropoli Rusije i postavljanje vazalne, prozapadne vlasti bio bi kapitalni geostrateški uspjeh u vječitom hladnom ratovanju. Nakon Rusije ostao bi još jedan kapitalac, a to je Kina. No, ruski je režim izgleda dobro proučio lekciju i pod Putinom poduzeo kontramjere. Za sve nevladine udruge (NGO) donijeli su propis da se moraju registrirati kao strane agenture i točno prijaviti svoje izvore prihoda, ili napustiti Rusiju.
Kad je Washington prigovorio Moskvi da time krši demokratska prava, Putin je kratko odgovorio: Mi smo prepisali vaš zakon o stranim NGO organizacijama.
Iz ruskih medija poručuju ne pokušavajte s obojenim revolucijama, jer naši studenti izučavaju tu tehnologiju na fakultetima. Drugim riječima, znamo kako to ide. Rusija pod Putinom počela je primjenjivati tajne operacije u zemljama od strateškog interesa, Srbiji, Makedoniji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori.
Aleksandar Dugin, novovjeki ruski Raspućin, zalažući se za novo veliko srpsko carstvo, ili veliku Srbiju, spomenuo je dva preduvjeta koji se već ostvaruju i omogućavaju novu veliku podjelu karata. Prvi je raspad Europske unije. Dugin procjenjuje da je priča o ujedinjenom europskom carstvu gotova i da je pravi trenutak za ujedinjenje srpskih zemalja na Balkanu.
Drugi uvjet je smjena na čelu Sjedinjenih Američkih Država, odlazak Baracka Obame i dolazak Donalda Trumpa. Je li u pravu?
Teško je povjerovati da će Moskva napraviti kardinalne strateške previde. U priči o hidridnom ratovanju aktualnoj danas, iako postoji otkad je civilizacije i ratovanja jedna od ključnih poluga je islamski terorizam. Je li Europa pod udarom terorizma gurnuta u hibridni rat?
Je li Europa u hibridnom ratu u kojem se uz terorizam koriste i migracije s istoka kao sredstvo mijenjanja starih, razvijenih, demokratskih društava? Ako ćemo pitati mađarskog premijera Viktora Orbana, ili češkog predsjednika Zemana – to je to.
Mađarski stav je već poznat, ali kad je riječ o mirnim Česima, novost je da se razmišlja o zakonu koji bi građanima omogućio nošenje oružja i pucanje na teroriste na način na koji to rade građani Izraela.
Dodik – ledolomac
Već sama inicijativa pokazuje da je dio struktura uvjeren da slijedi hibridni napad korištenjem islamskog terorizma.
U svakom slučaju, zemlje sa samostalnom i razvijenom diplomatskom obavještajnom strukturom terorizam ne uzimaju kao spontanu akciju odmetnutih vjerskih fanatika, nezadovoljnih društvenom raspodjelom.
Po jednoj od definicija terorizam se koristi kao sredstvo upravljanja globalnim procesima. Na udaru nije samo EU, nego i Rusija sa svojih 20 milijuna građana islamske vjeroispovijesti i Kina sa svojom ujgurskom manjinom. Obje zemlje s terorizmom se zasad puno uspješnije nose u odnosu na Njemačku, ili Francusku.
Dok se hrvatska javnost utopljena u svoje svakodnevne banalanosti poput prepisivanja doktorske disertacije jednog ministra, ili novogodišnjeg putovanja predsjednice Kolinde Grabar u Sjedinjene Države, tek sporadično bavi najbližim susjedstvom, hibridni rat na Balkanu traje već godinama i polako eskalira.
O novoj rundi sukoba progovorila je svojevremeno i Angela Merkel procjenom da bi migrantski val mogao dovesti do rata na Balkanu, dok je sad već odlazeći američki šef diplomacije John Kerry ustvrdio da postoji tanka crvena linija koja dijeli interese sila u području.
Dva su očita mehanizma koji se u najbližem susjedstvu mogu aktivirati i međusobno sukobiti. Prvi je islamski fundamentalizam s već postavljenom strukturom islamističkih enklava bez kontrole središnje vlasti. Drugi je srpski nacionalizam pod kapom zaštitnika Rusije.
U slučaju sukoba Hrvatska kao granična NATO članica neće se moći izvući. Bit će u najmanju ruku logistička baza, ali s nepopravljivim štetama za gospodarstvo. Samo pogled na kartu pokazuje da će turizam poginuti prvi. Kad je riječ o Republici Srpskoj svi se slažu da je Dodik pod izravnim utjecajem Moskve. Bit će onako kako odredi Vladimir Putin i njegovi generali. Pritom je Dodik u ulozi ledolomca.
Sve ono što srbijanski državni vrh ne smije i neće otvoreno reći, izreći će prvi čovjek Republike Srpske. Među ostalim, i da želi još specijalnije odnose sa Srbijom od postojećih. Tako se korak po korak uz aktivno sudjelovanje ruskih medija na srpskom polako napuhuje balon.
Hoće li eksplodirati ili će nova američka administracija utjecati na smirivanje tenzija, tek treba vidjeti.
Autor: Antun Masle/slobodnadalmacija.hr
