U Bugarskoj je lustracija fomalno počela 1992., no nije se odnosila na politički rad. Zbog lustracije veliki broj državnih zaposlenika izgubio je posao, u nekim sektorima – pravosuđe, tajne službe i policija – i do 90 posto.

U prvoj polovici 90-ih to je postalo pitanje ogorčene političke borbe i lustracija se počela koristiti u te svrhe. Arhivi nisu ni danas otvoreni, a značajan dio ranije nomenklature preživio je demokratske promjene.

Zanimljivo je, međutim, da je Narodno sobranje Republike Bugarske 26. travnja 2000. godine usvojilo zakon kojim je Komunistička partija Bugarske proglašena zločinačkom organizacijom.

Zakon o proglašenju komunističkog režima zločinačkim
Objavljeno u Državnim novinama (Državni vjesnik), broju 37 od 5. svibnja 2000. godine
(http://lex.bg/laws/ldoc/2134920192)

Čl. 1. (1) Bugarska komunistička partija (tada zvana Bugarska radnička stranka/komunisti) došla je na vlast 9. rujna 1944. godine, kršeći postojeći Trnovski Ustav (Konstitucija), uz pomoć strane sile, koja je objavila rat Bugarskoj.

(2) Bugarska komunistička partija, odgovorna za upravljanje državom u vremenu od 9. rujna 1944. do 10. studenog 1989. godine, dovela je zemlju do nacionalne katastrofe.

Čl. 2. (1) Vodstva i vodeće osobe Bugarske komunističke partije odgovorne su za:

1. ciljano i namjerno uništavanje tradicionalnih europskih civilizacijskih vrijednosti;

2. namjerno kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda;

3. strogo kažnjavanje bez presedana saborskih zastupnika iz XXV. saziva Državnog sabora i svih nevino osuđeni od takozvanih „Narodnih sudova“;

4. moralni i ekonomski slom države;

5. uspostavljanje centraliziranog upravljanja gospodarstvom na temelju direktiva, što ga je dovelo do propasti;

6. kršenje i poništenje tradicionalnih načela prava vlasništva;

7. rušenje moralnih vrijednosti naroda i posezanja za njegovim vjerskim slobodama;

8. provođenje kontinuiranog terora prema onima koji se ne slažu sa sustavom upravljanja i prema ciljanim skupinama stanovništva;

9. zlouporaba odgoja, obrazovanja, znanosti i kulture u političke i ideološke svrhe, uključujući motivaciju i opravdanost navedenih radnji;

10. uništavanje prirode bez presedana.

(2) Komunistički režim je odgovoran za to što je:

1. građanima oduzimao svaku mogućnost slobodnog izražavanja političke volje, prisiljavajući ih da skrivaju svoju procjenu situacije u zemlji i da javno izražavaju slaganje s činjenicama i okolnostima, potpuno svjesni njihove neistinitost, pa čak i kada predstavljaju kaznena djela; režim je sve to ostvarivao progonom i zastrašivanjem pojedinca, njegove obitelji i rodbine;

2. sustavno kršio temeljna ljudska prava, potiskujući cijele skupine stanovništva, različite po svojoj političkoj, društvenoj, vjerskoj ili etničkoj pripadnosti, iako se još 1970. g. Narodna Republika Bugarska pridružila međunarodnim aktima o ljudskim pravima;

3. kršio temeljna načela demokracije i vladavine prava, zakona i međunarodnih ugovora, čime je stavljao interese komunističke Partije i njenih predstavnika iznad zakona;

4. za progon građana koristio je sve mogućnosti vlasti kao što su:
a) smaknuća, nehumani zatvorski režim, prisilni rad u logorima, mučenja, podvrgavanje okrutnom nasilju;
b) dijagnosticiranje ili prisilno pritvaranje u psihijatrijskim ustanovama kao sredstvo političke represije;
c) oduzimanje prava vlasništva;
d) sprječavanje i zabranivanje prava na obrazovanje i prakticiranje zanimanja;
e) sprječavanje slobodnog kretanja unutar i izvan zemlje;
f) oduzimanje državljanstva;

5. nekažnjeno su činjena kaznena djela te pružane nezakonite pogodnosti pojedincima koji su sudjelovali u kaznenim djelima i progonima drugih;

6. interesi države su se podčinjavali stranoj zemlji do mjere obezvređivanja nacionalnog dostojanstva i praktičkog gubitka suvereniteta.

Čl. 3. (1) Okolnosti navedene u čl. 1 i 2 daju razloga da se komunistički režim u Bugarskoj od 9. rujna 1944. do 10. studenog 1989. godine proglasi zločinačkim.

(2) Bugarska komunistička partija bila je zločinačka organizacija, kao i druge organizacije, koje imaju za temelj njenu ideologiju, čije su aktivnosti bile usmjerene na kršenje ljudskih prava i rušenje demokratskog sustava.

Čl. 4. Sve aktivnosti pojedinaca koji su u navedenom razdoblju bile usmjerene na otpor i odbacivanje komunističkog režima i njegovu ideologiju su poštene, moralno opravdane i vrijedni poštovanja.

Zakon je 26. travnja 2000. g. usvojio XXXVIII. saziv Narodnog sobranja Republike Bugarske, a vjerodostojnost akta potvrđena je službenim pečatom Sobranja.

Izvor: maxportal.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save