MARKO JURIČ: Civilizacijsko ludilo koje pretvara ljude u pametne idiote
Najglasniji zagovaratelji ideologije antifašizma su najbolje informirani o svim strahotama te ideje.
Najbolji je primjer video snimka Stipe Mesića iz 1992. godine, koja razotkriva njegovu odličnu informiranost kada su posrijedi antifašistički zločini, ali i antifašističke povijesne krivotvorine o Jasenovcu, Andriji Artukoviću i svim ostalim spornim epizodama naše povijesti.
Hrvatska je razbila i pobijedila Jugoslaviju, a danas je posljednja od nekadašnjih republika u kojoj ta Jugoslavija još uvijek živi. U međunarodnim institucijama od UN-a pa nadalje, zbog pritiska Grčke, Makedonija se službeno naziva Bivša jugoslavenska republika Makedonija.
Za Hrvatsku bi naziv mogao biti isti, jedina razlika je što se po mnogo čemu vidi da nije bivša.
Krenimo od diplomacije. U glavnim veleposlanstvima stoluju diplomati koji drže Titovu sliku, a na dan Oluje spuštaju zastavu na pola koplja.
U Kumrovcu se svake godine na Titov rođendan održava masovni dernek okićen jugoslavenskim zastavama. Tzv. ‘Dan ustanka naroda Hrvatske u Srbu’ i dalje je važan praznik koji se obilato financira iz državne blagajne.
Što se medija tiče sve važnije pozicije drže ‘provjereni drugovi’ Saveza komunista Jugoslavije, a ona dva, tri oporbena portala imaju status ‘neprijateljske štampe’.
Uostalom i ovaj se portal uređuje u dalekoj Australiji u nekoj garaži ‘neprijateljske emigracije’. U državnim se službama, osobito policiji i vojsci ljudi zapošljavaju po nacionalnom ključu pa tako tri posto manjinaca zauzima pedeset posto dobro plaćenih rukovodećih funkcija.
Postavljanje pitanja o nacionalnoj pripadnosti je i danas jednako zabranjeno i kažnjivo zloslutnim rasističkim etiketama prebrojavanja krvnih zrnaca.
SUBNOR je i dalje najmoćnija veteranska udruga s nasljednim pravima čiji se predsjednik rodio petnaest godina nakon tog rata. ‘Smrt fašizmu’ je službeni pozdrav saborskih zastupnika, a za one koji odvale ‘Za dom spremni’ slijedi doživotna kazna.
Suđenje Stepincu ulazi u osmo desetljeće trajanja i nema nikakvih naznaka da će ikada biti gotovo, a Jasenovac bolje da ne spominjemo.
Hrvati su i dalje u statusu ‘sumnjivih lica’. Kada govore o ovim temama, o tome tko je postavljen na mjesto direktora ili ravnatelja firme u kojoj rade, spuštaju glas jer se posao učas izgubi.
Privatizacija je imala isti rezultat kao i ona pljačkaška nacionalizacija iz 1945. godine Sva su poduzeća, SOUR-i, OUR-i, banke i ostalo završili u vlasništvu provjerenih partijskih drugova koji se u Domovinskom ratu nisu ogriješili o jugoslavensku domovinu, nego su solidarnim dezerterstvom zaslužili menađerske kredite.
I dok je komunističku aristokraciju dopao sav gospodarski potencijal, običnom hrvatskom puku namijenjeno je dužničko ropstvo, ovrhe, kontejneri i iseljavanje. Hrvatskim generalima sudnice i zatvori, a JNA oficirima obilne, očito zaslužene mirovine.
Ne snimaju se više epopeje o ‘herojskoj’ partizanskoj borbi, ali se snimaju filmovi koji Domovinski rat prikazuju zločinačkim. Sve isto kao što je bilo i u Jugoslaviji, a da ne spominjemo još i DORH, sudove, akademsku zajednicu, znanstvene institucije, strukovne udruge… ma mogli bi do preksutra.
I onda su odnedavno na Pantovčak i u Banske dvore zasjeli neki novi ljudi. Čini se da neki novi vjetrovi okreću, ali i kod Predsjednice i kod predsjednika vlade vidljiva je kontaminacija ideološkim antifašizmom ili je u pitanju neka taktička? Kako bilo antifašizam je postao nova ideologija.
Pomalo i religija povlaštene elite nekadašnje Jugoslavije te takav u nas poprima sasvim drugačije značenje. Jer govoriti o onom antifašizmu iz vremena Drugog sv. rata, sedamdeset i nešto godina nakon što je poražen i uništen je deplasirano. Govoriti o antifašizmu kao civilizacijskoj vrijednosti nakon što je isti pobio par stotina tisuća Hrvata jest bezobrazno ruganje.
Preostaje stoga, antifašizam promatrati kao političku formulu, kao ideološki alibi nečiste svijesti bivšeg komunističkog miljea, ali i kao učinkovito oružje u obračunu s političkom konkurencijom.
Stoga je neprepoznavanje ovakve zloupotrebe pojma antifašizma imanentno političkim natrušcima, koji svoju političku naivnost grade na premisi premošćivanja podjela uspostavom dijaloga.
Kao da postoje neke informacije, podaci, činjenice koje možebitno nekoj od strana nisu poznate. Najnovija ideja za osnivanje Povjerenstva za suočavanje s prošlošću koje bi trebalo osuditi ustaški režim i analizirati što se događalo nakon 1945. upućuje na to.
Ako bi to doista bilo Povjerenstvo za osude i istraživanje, koje bi jedan režim osudilo, a drugi istražilo, onda bolje da ni ne počinje s radom. Pravorijek tako postavljenog Povjerenstva bi samo generirao nove podjele.
Smisao upoznavanja s istinom je promašen, budući tzv. antifašistička strana koja zagovara jugoslavenski režim vrlo dobro poznaje sve njegove strahote pa samim time i svoje zablude. Ako je to cilj Povjerenstva teško je oteti se dojmu kako je takva premisa temeljena na velikoj političkoj naivnosti.
Naime, upravo najglasniji zagovaratelji ideologije antifašizma su najbolje informirani o svim strahotama te ideje. Najbolji je primjer video snimka Stipe Mesića iz 1992. godine koja razotkriva njegovu odličnu informiranost kada su posrijedi antifašistički zločini, ali i antifašističke povijesne krivotvorine o Jasenovcu, Andriji Artukoviću i svim ostalim spornim epizodama naše povijesti.
Postoji mogućnost i da je ideja takvog Povjerenstva taktički manevar s obzirom na odnose snaga kako u Hrvatskoj tako i u europskoj pa i svjetskoj politici. Dolazak Trumpa u Bijelu kuću zorno pokazuje koliko je u svijetu moćna ideologija liberalnog globalizma, oružje političke korektnosti i međunarodni nadnacionalni i naddržavni financijski sustav koji sve to sponzorira.
Za popravak, ozdravljenje od jednog društvenog, civilizacijskog ludila koje pretvara ljude u pametne idiote potpuno izručene manipulaciji i koje desetljećima sustavno ubrizgava otrov u javni prostor, trebati će vremena.
Možda isto toliko koliko je trajalo trovanje. Politika jest umijeće mogućega, dakle taktiziranje jest sastavnica iste. Nažalost povijesna iskustva raznih taktiziranja u Hrvatskoj ne ostavljaju previše prostora za optimizam.
Marko Jurič / Projekt Velebit/kamenjar.com
1 comment
U kojoj to zemlji netko moze postavljati izlozbe i postavljati ih po skolama bez ikakovih kriterija.Postoji u ovoj zemlji valjda neka vlast,min.kulture i druge sluzbe zaduzene za takve stvari.Ovdje je i ne jako ostroumnim osobama jasno da se kroz izlozbu Anne Frank ,propagira komunizam i uljepsavaju sva ona zvijerstva i strahote koje je cinio i jos uvije cini.Jasno je i tko stoji iza ove i takovih “izlozba”,ali neokomunisti i komunisti bi polako trebali svacati da ce takove stvari sve teze prolaziti u Hrvatskoj.Dok su sve moguce i nemoguce udruge slijepe i gluhe na danasnje cetnikovanje,zlocine iz nedavne proslosti iz domovinskog rata,nanovo huskanje na nasilje iz regiona,one stalno izvlace selektivno dogadjaje iz drugog svj.rata i inputiraju Hrvatskoj fasizaciju.Zasto se ne spominju metode i zvjerstva koje su cinili komunisti za vrijeme rata i poslije rata,Huda Jama i druge jame,pedeset godisnji obracun komunista s neistomisljenicima te genocid njihovih sljedbenika nad Hrvatima u domovinskom ratu.
Nasa djeca imaju pravo na istinu ,a ne da nam “istinu” prodaju neke udruge kao sto su to radili komunisti posljednjih sedamdest godina,valja je toga dosta.Komunisti su u svijetu ubili vise od sto dvadeset milijuna ljudi,sto je zastrasujuce.Nacizam i fasizam su iskorijenjeni ,ali nazalost komunizam je jos ziv.