ŠOLA: Što da je Lalovca zlostavljala supruga?
Nakon što je supruga bivšeg ministra Lalovca u javnost izišla s teškim optužbama o obiteljskom nasilju, mediji su opravdano počeli sa senzibiliziranjem javnosti za problem nasilja prema ženama. Razuman čovjek o nasilju prema ženama nema što reći, osim zgražanja, osude i poziva na kažnjavanje zlostavljača i zaštitu žrtve.
“Slučaj Lalovac” ovdje ipak nije tema, on je povod za govor o obiteljskom nasilju o kojem vlada totalna šutnja, a to je obrnuta situacija, kada žena zlostavlja muškarca. Za razliku od Europe gdje, kada se govori o nasilju u obitelji automatski se misli na muškarca nasilnika, u SAD-u postoje relevantna istraživanja (Strauss i Gelles) koja kažu kako su žene jednako nasilne kao i muškarci.
Šute zbog srama
Prema podacima za 2011. godinu, koje je donio Center for Disease Control, 2,9 milijuna muškaraca bile su žrtve obiteljskog nasilja, nasuprot 4,8 milijuna žena. U istraživanju se napominje kako su ovi podaci nekompletni jer značajan broj muškaraca zbog srama ili društvenih stereotipa ne želi priznati da ga je žena fizički ili psihički zlostavljala. Ovome u prilog ide i podatak kako je od ukupnog broja zlostavljanih muškaraca samo jedan posto prijavilo zlostavljanje od strane “slabijeg spola”, ili zatražilo pomoć u “sigurnim kućama” za muškarce žrtve zlostavljanja.
Za Europu o ovom problemu jedno od boljih istraživanja napravilo je Sveučilište u Sieni 2012. godine, koje je donijelo zastrašujući podatak kako su pet milijuna Talijana svake godine povremeno ili sustavno bili žrtve ženskog nasilja. Prema istom istraživanju, najčešći oblik fizičkog nasilja nad muškarcem je čupanje kose i grebanje (60 posto), bacanje i gađanje posuđem i drugim predmetima (51 posto), te udaranje ekstremitetima (58 posto). Većina muških žrtava se fizički ne brani jer su svjesni da će biti isključivi krivci za obiteljsko nasilje.
Isto istraživanje donosi jednako odvratno žensko psihičko nasilje, manipulacije djecom, emocionalno i pravosudno reketarenje, seksualno ponižavanje, uspoređivanje sa drugim muškarcima dokazujući mu da je jado jadni, a veoma često je i ekonomsko zlostavljanje u smislu nerazumne potrošnje od strane žene koja obitelj dovede na rub propasti.
Rodna recipročnost
U SAD-u, zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i statistici, došlo se, dakle, do zaključka da žene nisu ništa manje nasilne u obitelji od muškaraca, a Strauss i Gelles na temelju tih činjenica razvili su tzv. “teoriju rodne recipročnosti”.
Drastičan porast ženskog nasilja zadnjih desetljeća stručnjaci objašnjavaju na različite načine: od teorije koja tu eksploziju proglašava lošim nusproizvodom ekonomske i spolne emancipacije žene, do pogubljenosti same žene u svom identitetu uslijed sve više uloga koje razaraju njenu ženstvenost i pretvaraju u muškarca s vaginom.
S druge pak strane, muškarac se sve više feminizira. Tako je Èric Zemmour prije desetak godina objavio knjigu “Prvi spol” u kojoj tvrdi: “Ako muškarac želi uspjeti, mora postati žena. U moru stereotipa o potlačenoj i diskriminiranoj ženi u zadnjih pedesetak godina dogodio se sasvim suprotan proces. Dok feministice kriče mašući statistikama o prevlasti muškarca, društvo se feminiziralo, ženske vrijednosti postale su dominantne: intuicija ispred razuma, konsenzus nasuprot autoritetu, konzumerizam ispred proizvodnje, emocije ispred razbora, izgledanje i pokazivanje ispred bivstvovanja, tolerancija ispred konflikta,” pri čemu se pod konfliktom ne misli na oružani sukob, na fizičko nasilje.
Žena, tvrdi on, nije više spol već društveni ideal, a depilirani iskvarcani muškarac sa silikonom u usnama koji sate provodi u kupaonici i salonima za ljepotu nije više nikakva novost.
Kada govorimo o ženskom nasilju, ne treba smetnuti s uma niti sljedeće dvije činjenice. Prva, također tabu kao i nasilje žene nad muškarcem, a to je nasilje koje žene čine nad ženama, od obitelji do radnog mjesta i javnog života. Tko nije svjedočio strahoti i izljevima zlobe kada se dvije žene zakrve?
Nasilje prema djeci
Druga činjenica je nasilje prema djeci u obitelji. Prema podacima Odjela za javno zdravstvo u SAD-u, objavljenom u prosincu 2013. godine, zlostavljanje djece u 53,5 posto slučajeva čine žene, a u 45,3 posto muškarci.
Ovim tekstom se nipošto ne želi relativizirati muško, pa ni eventualno obiteljsko nasilje Borisa Lalovca koje mu supruga stavlja na teret. No prošla su vremena kada se o nasilju u obitelji ili vezi može govoriti na temelju uhodanih shema pa u strahu od razbijanja tabua ne primijetiti da je muškarac sve više izložen ženskom nasilju.
U tom smislu, zamislimo situaciju u obrnutom smjeru: Što bi se dogodilo da je nekog Lalovca psihički i fizički zlostavljala njegova supruga? Ništa, on bi šutio, ne bi se obratio ni medijima niti bilo kojoj instituciji. Jer tko će, pogotovo ovdje na brdovitom Balkanu, povjerovati muškarcu da ga žena sustavno zlostavlja i tuče? Zato, jezik za zube, šuti i trpi kao pravi “jači spol”.
Autor: Ivica Šola/slobodnadalmacija.hr
