BOŠTJAN MARKO TURK: Titov trg u Zagrebu dobiva ime dr. Marka Veselice?!

Petak, 24 veljača 2017 21:00
Written by: milanN
1 Reply

Hrvatski Mandela otišao je ka vječnoj Riječi. Marko je jedno od najupečatljivijih lica 20. stoljeća u Hrvatskoj. Njegova riječ i njegov život ostaju kao svjedočanstvo ljudske čestitosti, snage i vjere u budućnost hrvatskog

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše od Boga i Riječ bijaše Bog. A u Hrvatskoj Riječ bijaše zločin.“ Ovo je uvod u jednu od najcjenjenijih knjiga hrvatske moderne – „Zov savjesti iz hrvatskog Sibira“, koju je u vrijeme raspada komunističkog sustava 1990. godine izdao dr. Marko Veselica, hrvatski Nelson Mandela, kako su ga prozvali.

Dr. Marko Veselica je 17. veljače otišao ka vječnoj Riječi. Njegova riječ i njegov život ostaju kao svjedočanstvo ljudske čestitosti, snage i vjere u budućnost hrvatskog i drugih naroda. Usprkos tome što su njegove posmrtne ostatke 21. veljače na zagrebačkom Mirogoju, uz počasnu stražu nekadašnjih političkih zatvorenika iz Hrvatske, položili u zemlju, koju je toliko ljubio, njegovo su bivanje učinili sveprisutnim, a njega još više živim. Zašto?

Život među zidinama s Udbinim ubojicama

Dr. Marko Veselica jedno je od najupečatljivijih lica 20. stoljeća u Hrvatskoj. Tijekom Hrvatskog proljeća je zastupao Grad Zagreb u društveno-političkom Vijeću Savezne skupštine, a 1972. godine bio je član Uprave Matice hrvatske. Protiv njega i još 10 članova Matice bila je podignuta optužnica zbog „kontrarevolucionarnog napada na državno i društveno uređenje Jugoslavije“. Nakon toga uslijedili su suđenje i dugogodišnje zatvorske kazne.

Dr. Veselica doživio je stvarnu prirodu staljinističkog titoizma. Staljin je „po obrazovanju“ bio kriminalac. Kada je izbačen iz sjemeništa, jer nije položio ispite, postao je vođa ulične bande. Unaprijeđen je na mjesto najmoćnijeg mafijaškog šefa u Bakuu – i nadzirao je niz ubojstava. U biografiji „Mladi Staljin“ čitamo: „Staljinovi razbojnici napadali su Kozake, pljačkali banke i ubijali doušnike i policajce, dok sve pokrajine nisu bile u njihovim rukama. Staljin je isplativost umjetnosti ucjene naučio od svojih kriminalnih suradnika. Nudio je sigurnost za novac. Ako poduzetnici ne bi platili, prijetili su im da će netko raznijeti njihovu tvrtku i ubiti njihove menadžere. Život mu je bio divlji. Gotovo je svaki dan došlo do političkog napada ili ubojstva. Zemljoposjednici, policajci, službenici, Kozaci… su jednostavno bili ubijani usred bijela dana.“ (Simon Sebag Montefiore, Mladi Staljin, 2007., str. 193). Tito je učio od njega: na savjesti je imao nekoliko stotina ubojstava kada je postao glavni tajnik Saveza komunista Jugoslavije (izvor: Silvin Eiletz, u skladu s moskovskim arhivima, 1935.-1940.). Njegova je politička policija u SFRJ kriminalce upotrebljavala za obračunavanje s političkim protivnicima, disidentima. Željko Ražnatović Arkan je tako bio jedan od glavnih Udbinih likvidatora u inozemstvu.

Dr. Marka Veselicu bi trebao u zatvoru ubiti ubojica Vinko Pintarić. Budući da je pušten na uvjetnu slobodu i počinio novo ubojstvo, do toga nije došlo. No, u nizu su bili ostali. Dr. Marko Veselica je deset godina proveo okružen ljudima koji su u dosjeu imali barem po jedno ubojstvo i koji su čekali priliku za izvršenje Udbine direktive. Ali to se nije dogodilo, jer je dr. Veselica uživao veliki ugled u Hrvatskoj i inozemstvu. Često je dolazio u Sloveniju: krajem osamdesetih godina družio se s ljudima iz Nove revije, pogotovo s piscem Rudijem Šeligom.

Uspravan na svjedočenju protiv totalitarnog sustava

Dr. Marko Veselica je svijetlo lice 20. stoljeća. Njegov život i njegova bit je bila suprotstavljena željeznim zakonima totalitarizma, kao što ih je donio titoistički staljinizam. On si je sam dao ovlasti za provođenje terora, rekavši da se nasilje ne koristi samovoljno i bez dublje logike kao pri uobičajenoj tiraniji (npr. u diktaturama Južne Amerike ili Afrike), nego kao mehanizam povijesne realizacije, i kao takvo ne samo da je „opravdano“ i „oprostivo“, nego i logično. Uz njega je stajala željezna dijalektika historijskog materijalizma. Ove su spoznaje i danas, kada mnogi obožavaju titoizam i oživljavaju kult Jugoslavije, i te kako na mjestu.

U ubrani na suđenju u Okružnom sudu u Zagrebu, 8. rujna 1981. godine, dr. Veselica je dao svoje viđenje povijesti, marksizma i „avangarde“ – Komunističke partije, na način da je sve ovo u suštini poricao.

Njegova je obrana jedna od najhrabrijih svjedočanstava čovjeka protiv totalitarizma. U srži stoji sljedeća spoznaja: „Na bilo kojoj osnovi nije moguće da se bilo kakva pomisao ili model društveno-političke organizacije može smatrati apsolutnom istinom i dogmom“. Kako je to još uvijek aktualno, iako živimo u vremenu koje – barem izvana – ukazuje na pluralističke stavove i uvjerenja.

Život dr. Marka Veselice je tako otvorena i vječno aktualna knjiga. Pri svom osnivanju HDZ je bio prvi, ali su ga sporednim kolosijekom pretekli oni koji su mu zatvorili život. Udba, konkretno Josip Perković. Ovaj kriminalčić bio je mišljenja da je dr. Veselica neprimjeren za predsjednika HDZ-a. Četvrt stoljeća je moralo proći kako bi Josip Perković završio na mjestu gdje je trebao biti odavno. U zatvoru, jer je bio, baš kao i njegovi idoli Tito i Staljin, ubojica.

U Hrvatskoj će dr. Veselica živjeti u vječnom sjećanju: njegov će rad uvijek biti aktualan, kada se u pitanje dovede uklanjanje komunističkog naslijeđa. To će biti izazov za buduće naraštaje. Za sadašnji je sljedeći: hoće li neki trg u Zagrebu i u drugim hrvatskim gradovima uskoro nositi njegovo ime?