Hrvatski filmaši nakon Hribara poručuju da ne žele da im se politika petlja u filmove, što im politika nije nikad ni radila, na žalost, inače ti filmovi ne bi bili kakvi jesu, antipropaganda za Hrvatsku i po svojim umjetničkim dometima i po sadržaju, pa je stoga zapravo dobro da ih nitko vani ne gleda. Ali ako to žele, onda neka se maknu od državne blagajne!

Hrvoje Hribar je u NU2 pokazao pravo lice. Na optužbe svojih kritičara o nenamjenskom trošenju novca, napuhavanju troškova, nepotističkom i kronističkom financiranju poznatih, prijatelja i rodbine, njegovi odgovori su uvijek bili isti:

– I drugi to rade, naročito HRT.

– Napadaju me ustaše, psihički bolesne osobe, kriminalci.

– Sustav financiranja je dobar iako naše filmove nitko ne gleda, a na festivalima dobivaju utješne nagrade – i to namještene.

– Revizori su obični računovođe koji ne razumiju umjetnost, pa su zato našli nepravilnosti u poslovnim knjigama.

Dno je dotaknuo kad je svoju kritičarku Ivonu Juku proglasio psihički bolesnom osobom koja je u Irskoj završila u zatvoru jer je srpskoj kolegici pokušala iskopati oči nazivajući je četnikušom i kurvom; on joj je pomogao da izađe, a ona mu tako vraća! Ona je, naravno, smjesta demantirala cijelu priču, i najavila tužbu protiv Hribara.

Za Hasanbegovića je pak Hribar rekao kako je konstatirao da su svi ljudi s neke liste koju je izvukao, a koje financira HAVC, Srbi. Pa je on navodno odgovorio kako on, eto, nema pojma tko su, jer ne pitaju za nacionalnost. I Hasanbegović ga je odmah demantirao, rekavši da vulgarni šovinizam nije njegov način komunikacije.

E sad, je li vulgarni šovinizam kad primijetim da HAVC za novac hrvatskih poreznih obveznika nerijetko financira filmove u kojima su svi glumci Srbi – ne, nisam ih ni ja pitao za nacionalnost, nego se radi o srpskim glumcima iz Srbije? Dok takvih filmova s Mađarima i Česima, recimo, nema. Ili filmove koji se svode uglavnom na srbovanje i srpske istine, poput “Masakra u Dvoru” ili “Chriss the Swiss?” Ja razumijem zašto je Miloševićeva propagandna mašinerija osamdesetih snimala takve filmove. Ne razumijem zašto mi snimamo antipropagandu Hrvatske za novac hrvatskih poreznih obveznika!

Ili ako primijetim da su prije nekoliko godina od četiri debitantska filma tri dobili autori koje nećemo pitati za nacionalnost, od čega je jedan imao 44 godine, a u 20 godina bavljenja filmom snimao je uglavnom cajka-spotove i jednu kriminalno lošu “humorističku” seriju koja je nakon samo dvije emitirane epizode skinuta s programa HRT-a jer je čak i za njihove standarde bila više nego loša? Dotični je dobio novac za film naziva “Posljednji Srbin u Hrvatskoj”, što je malo licemjerno dok mi u stvarnosti gledamo reality program “posljednji Hrvat u Hrvatskoj”: ako demoralizirana se nacija – koju domaća filmska produkcija dodatno demoralizira prikazujući je uglavnom u lošem svjetlu – nastavi iseljavati ovim tempom, za 30 godina će zadnji koji ode za “katolibansku” Irsku ugasiti svjetlo za sobom.

Svojevremeno sam, pišući o tome, rekao da nemam ništa protiv da svi koji će režirati filmove u Hrvatskoj biti Srbi, pod uvjetom da ti filmovi budu u bilo kom pogledu uspješni. Bilo komercijalno, bilo da uspješno promoviraju Hrvatsku na ovaj ili onaj način – molim, ne mora to biti propagandni, “ratni”, ili “domoljubni” film, slažem se s Hribarom da domoljubni film kao žanr ne postoji, jer se podrazumijeva da je svaki takav. Kad ste vidjeli američki film koji zastupa proiransko ili prorusko gledište? A tamo filmove čak ni ne financira država, ali suradnja vojske ovisi o tome je li ona prikazana u pozitivnom svjetlu. Ili da su bar vrhunska umjetnička djela “made in Croatia” koja će nas tako onda promovirati! Uostalom, Austrija svoju propagandu zasniva na Mozartu i Straussu, i ostalim umjetnicima, umjetnost je uvijek najbolja reklama za državu. Samo da je Hrvat skladao “Na lijepom plavom Dunavu” vjerojatno bi se to zvalo “Na odvratnom sivom Dunavu”.

Hrvatski filmaši nakon Hribara poručuju da ne žele da im se politika petlja u filmove, što im politika nije nikad ni radila, na žalost, inače ti filmovi ne bi bili kakvi jesu, antipropaganda za Hrvatsku i po svojim umjetničkim dometima i po sadržaju, pa je stoga zapravo dobro da ih nitko vani ne gleda. Ali ako to žele, onda neka se maknu od državne blagajne! Ako uzimaju godišnje iz proračuna i TV pretplate 70 milijuna kuna, onda se moraju pomiriti s tim da onaj tko to plaća, ministarstvo, ima pravo pitati ne samo kako se troši novac, nego i je li ono što se radi u interesu RH, ili samo “umjetnika” koji to rade. U filmskom svijetu, producent je taj koji određuje što će se i kako snimati. Producent jasno određuje režiseru granice njegovih umjetničkih sloboda. Stvar je isključivo njegove dobre volje gdje će i kako postaviti te granice. Jer on je onaj tko osigurava financiranje. Ovdje bi filmaši sami sebi određivali što i kako će snimati za tuđi novac, i uvrijede se kad ih se pita kako ga troše. Taman posla.

A da stvar bude ciničnija – oni koji traže depolitizaciju filma, snimaju uglavnom izrazito politizirane filmove, pretežno s fiksacijom na Srbe, homoseksualce, i Srbe homoseksualce u Hrvatskoj. Dajte se više maknite od “urbanih drama” i snimite nešto pošteno, ili neka se taj novac jednostavno preusmjeri Hollywoodu da nam snime povijesni spektakl o Hrvatskoj tipa “Braveharta!” Jer taj film je više uradio za Škote, i njihovo samopouzdanje i moral nacije, nego cijela škotska kinematografija. Da ne govorim o propagandnom učinku.

Zadržite Frljića!

Frljić je u Poljskoj, i tamo radi ono što je radio i u Hrvatskoj: vrijeđa stanovnicima vjeru i naciju. Samo Poljaci nisu Hrvati, pa su podigli kaznenu prijavu protiv njega zbog vrijeđanja vjerskih osjećaja, što je tamo kažnjivo. Kažnjivo je i kod nas, ali zavisi od toga čiju vjeru i uvjerenja te ostale osjećaje vrijeđate. Pa je mokrenje po Kuranu čin mržnje (što i jest), a mokrenje po Bibliji ili zastavi najčešće tek umjetnički performans. Vrijeđanje homoseksualaca je kažnjivo, vrijeđanje katolika ili Hrvata je uglavnom umjetnički izričaj i prikazuje se u HNK-u.

E sad, da je Frljić žestoka seljačina koja ni pametno i suptilno provocirati ne zna, dokazuje opis njegove predstave “Kletva” zbog koje je dobio nogu iz Poljske. Jedna od glumica simulira oralni seks s kipom sv. Ivana Pavla II., čovjeka koji je svetinja Poljacima, a na taj kip se onda stavlja ploča s natpisom “Zaštitnik pedofila”. Jedna glumica stavlja križ među noge, a kasnije glumci motornom pilom režu veliki križ na sredini pozornice i deru zastavu Vatikana. Jedna druga pokazuje ultrazvuk nerođenog djeteta i objašnjava publici kako će abortirati svaka tri mjeseca, jer to može. Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi Frljić reagirao na predstavu u kojoj bi netko objašnjavao da će ubiti Frljića. Čisto zato jer to može.

Jasno je i ovako a da se ne gleda predstava da to s umjetnošću veze nema, kako god je široko tumačili, ali ima s onim odakle je Frljić. Poljski biskupi su mu odgovorili citirajući Jerzyja Popieluszka, svećenika kojeg je ubila komunistička tajna policija i čije je ubojstvo pokrenulo pobunu u Poljskoj, a kasnije i cijelom komunističkom bloku država, koja je odvela socijalizam na smetlište povijesti: “Odgovor na ovu predstavu koja iskrivljuje pojmove umjetnosti i estetike neka bude molitva kao zadovoljština za blasfemiju te promocija vrijednosti izraženih mišlju: Na zlo dobrim uzvratite”. Inače, protiv Frljića se već vodi jedna istraga u Poljskoj zbog vrijeđanja vjerskih osjećaja.

Ja bih ipak ovim putem zamolio našu katoličku i slavensku braću Poljake da ne izbacuju Frljića. Jer ako ga izbace, vratit će se nama u Hrvatsku. A odavde ga, na žalost, nema tko izbaciti. I vratiti na rodnu planinu.

Kako Pupovac Pupovcu dodjeluje sredstva?

Da Hrvatska nije Poljska, zato nam valjda tako i ide, pokazalo je i odbacivanje prijave protiv glasila srpske manjine “Novosti”. 10. veljače doneseno je rješenje u kojem se kaže da u tekstu “Lijepa naša haubico” nema elemenata kaznenog djela. Sad, kad bi hrvatska manjina u Srbiji tako ismijavala srpsku himnu, vjerojatno bi svi njeni članovi završili u zatvoru, a svakako im u Srbiji više ne bi bilo života. A Pupovac će onda opet pričati kako bi volio da Srbi u Hrvatskoj imaju ista prava kakva imaju Hrvati u Srbiji! Pa, i mi bismo to voljeli!

No mi, očito, za razliku od Poljaka, ne znamo razlikovati humor od vrijeđanja pa nam zato Pupovac može određivati što nam treba biti duhovito, i na što se nemamo pravo uvrijediti. To proizlazi iz toga što je Savjet za nacionalne manjine – čiji je inače Pupovac član – u srijedu poručio kako bi ukidanje državne potpore tjedniku “Novosti”, glasilu srpske nacionalne manjine, “imalo dalekosežne implikacije i otvorilo sve moguće kritike o gašenju prava na slobodu govora i izričaja najveće nacionalne manjine u Hrvatskoj”. Pitanje državnih potpora tom tjedniku pokrenula je udruga “U ime obitelji”.

Ona je sastavila izvješće koje ukazuje na brojne eksplicitne primjere netolerancije i govora mržnje u tom tjedniku. No Pupovac, koji je inače raketni znanstvenik za naše političare kad se radi o spretnosti u štićenju interesa svog naroda, i s te strane svakako primjer za uzor, je uspio ponovo zaštititi svoje pravo da preko Novosti vrijeđa Hrvate, govoreći pritom neprestano o tome kako Hrvati vrijeđaju njega, pa time i sve Srbe, a da mu pritom sve to plaćaju – Hrvati.

Kako? Tako što Milorad Pupovac iz saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kontrolira dodjelu državnog novca Miloradu Pupovcu u Savjetu za nacionalne manjine, i Miloradu Pupovcu u Srpskom narodnom vijeću koje izdaje “Novosti”, a potom Milorad Pupovac iz rečenog Savjeta za nacionalne manjine dodjeljuje novac Miloradu Pupovcu iz SNV-a. Upravo genijalno! Kad bismo to htjeli mijenjati to bi, kaže Pupovac, bio fašizam i ustaštvo. Za njega je i Hribar – običan amater!

U Hrvatskoj nema dovoljno – četnika!

Ostanimo i dalje kod tema filma, HAVC-a, i Srba, jer se te teme uvijek nekako isprepliću. Antun Vrdoljak, režiser-veteran kojeg u HAVC-u baš ne vole, ali koji za razliku od većine ostalih domaćih ipak zna suvislo i artikulirano nešto izrežirati, tako da to bar ima glavu i rep, je počeo snimati film “Gotovina”, o ikoni Domovinskog rata.

I požalio se u intervjuu za Novu TV da mu je problem pronaći statiste za uloge četnika. Antune, a jeste li se raspitali malo po uredništvima novina, u antifašističkim udrugama i Savezu antifašističkih boraca, Hrvatskom novinarskom društvu? Samom HAVC-u? U Pupovčevom Srpskom narodnom vijeću? Vijeću za nacionalne manjine? Nije vrag da ih baš nigdje nema! Bar je njih u Hrvatskoj uvijek bilo na izvoz! Da meni trebaju četnici, znam gdje bih ih našao.

Istina, originalni, koji su se borili 91.-95. su danas malo stariji ljudi, ali moglo bi se i njih angažirati, iako bi oni vjerojatno pristali tek da im se obećaju pravi meci umjesto filmskih ‘ćoraka’.

Uglavnom, nestašica četnika u Hrvatskoj na prvi pogled zvuči kao dobra vijest. Mene ipak brine mogućnost da je nestašica tek prividna, možda je ljudima jednostavno neugodno otvoreno se deklarirati, “outati”? Odnosno, da su poput policije, nikad ih nema kad ih trebaš, ali se najednom stvore niotkud kad ih ne želiš vidjeti

Vjerodostojno!

Za Plenkovića se zna: “Vjerodostojni” mu je srednje ime. Tako je u ponedjeljak, kad su ga novinari pitali hoće li struja i plin poskupjeti i koliko, odgovorio birokratski neodređeno kako sutra imaju konzultacije s kolegama iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike na temu plina. “Znate da je zakon usvojen u Hrvatskom saboru prije nekoliko dana i razgovarat ćemo o svim tim temama. Nakon toga, kada se pripreme odluke, obavijestit ćemo javnost”, rekao je Plenković u Varaždinu.

Na dodatno novinarsko pitanje zna li se hoće li rasti cijena plina, Plenković je ponovio da će se o tome razgovarati sutra i da će se svakako ići za tim da se zaštite hrvatski građani, to jest potrošači. Potom je još cinično dodao, “u svakom slučaju, ne želimo ništa na teret naših građana i korisnika”.

Koje ruganje građanima! Kad političar kaže “ne želimo ništa na teret građana”, to obično treba čitati kao, “eto nismo mi to željeli, ali znate, odsad ćete plaćati više”.

A to se i potvrdilo nakon konzultacija. Računi za plin će od 1. travnja – dobar vic! – biti, kažu u Saboru, u prosjeku za 15 do 20% veći. Plin je, inače, od 2008. već do sad poskupio za 68%! Prosječno kućanstvo u Zagrebu će, kažu kalkulacije iz redova saborske oporbe, plaćati između 433 i 578 kuna na godinu. Bivši ministar Ivan Vrdoljak govorio je i o 25% poskupljenja, što bi iznosilo vrlo vjerodostojnih sto eura.

Koliko točno teško je reći, jer su računi za plin tako napisani da ih samo znanstvenici mogu razumjeti, pa vjerodostojnih podataka nema. Ne razumiju ih baš ni bivši ministri energetike, ne toliko da mogu sa sigurnošću reći koliko će plin po novom zakonu poskupjeti. Ali sigurno je da će uz plin poskupjeti i struja, jer će se u cijeni struje plaćati i naknada za obnovljive izvore energije. Pitanje za čitatelje: Biste li im radije pustili plin – mislim na hrvatske političare – ili ih sve skupa posjeli na električnu stolicu?

Imigranti su jedino rješenje!

“Europi i Hrvatskoj imigranti su jedino rješenje”, viče naslov članka u Jutarnjem kojeg potpisuje Viktor Vresnik. To je zapravo poziv na kolektivno samoubojstvo.

“Ne postoji način da se populacija EU do 2020. organski poveća za 42 milijuna ljudi, a kamoli za 257 milijuna do 2060. godine. Jedini spas pred fiskalnom katastrofom je povećano useljavanje”, kaže on citirajući procjene Eurostata po kojima će se broj ljudi u radnoj dobi između 15 i 64 godine smanjiti za otprilike 40 milijuna do sredine stoljeća, onih mlađih od 15 godina za pet milijuna, dok će broj starijih od 65 godina porasti za 61 milijun. “Njemački odgovor na tu dijagnozu vidimo u politici Angele Merkel, koja je otvorila je vrata useljenicima”, kaže on.

A vidimo i dijagnozu Njemačke, vidimo i da je Pariz postao ratna zona! Vidimo da su mediji ismijali Donalda Trumpa kad se osvrnuo na nerede u Švedskoj “kojih nema”, da bi idućeg dana izbio praktički građanski rat u Stockholmu!

“Hrvatski problem s demografijom najmanje je problem nataliteta. Nije pitanje kako nagovoriti ljude da imaju više djece, oni će to sami htjeti kada se osjete dovoljno sigurnima i zadovoljnima”, mudruje Vresnik. Ne, problem s demografijom jest najviše problem nataliteta! U Japanu se ljudi osjećaju sigurnima i zadovoljnima, pa nemaju djece. U razvijenim državama ljudi imaju jedno dijete, u pravilu. U nerazvijenima, gdje nisu zadovoljni ni sigurni, po desetero, upravo zato! Niski natalitet je oduvijek, usto, bio osobina bogatijih društvenih slojeva, dok je sirotinja uvijek imala puno djece.

No poruka je jasna, a nju ne šalje Vresnik, već EU i Bruxelles, a nema sumnje da će je hrvatski političari slijediti. Moramo prihvatiti imigrante, jer će inače stradati BDP! BDP je važniji od ljudi! Jer ako on padne, bogati više neće biti tako jako bogati. Industrija će trpjeti, profit će se smanjiti!

Imbecilnost i kratkovidnost takve politike nije samo u tome što posve ignorira neminovnost stvaranja geta, „no go“ zona, porast kriminala i silovanja, gubitak sigurnosti za građane, i prave ratove na ulicama kakve gledamo već dulje vremena u Malmöu i drugim imigrantima napučenim gradovima, pa ni etničko čišćenje cijelih gradova od bijelaca poput nekih gradova u Britaniji, u kojima se mogu nabrojiti na prste jedne ruke, i gdje se provodi sličan recept kao na Kosovu – starosjedioci su prisiljeni prodati imanja, pod pritiskom i zastrašivanjem.

Najveća kratkovidnost te politike je što doseljenici u najvećem dijelu nisu spremni ni voljni raditi niti školovati se, a pitanje je i koliko za to u većem broju uopće imaju kapaciteta, naročito za zahtjevnije poslove. Da ne govorim da se s jedne strane priča o tome da će zbog automatizacije velik dio radne snage ionako ostati bez posla do 2050., a s druge dovlači nikom potrebna “radna snaga” koja ionako niti ne želi raditi. Tko tu od koga pravi budalu, i uostalom, vrijeme je da se zapitamo, koji je konačni cilj takve politike? Fašistička diktatura je jedan smjer u koji to vodi, a građanski rat drugi. Sve ostalo su bajke za djecu.

Kako se riješiti unutarstranačke oporbe

Uz vječnog i nepotivog Bandića, kandidat za gradonačelnika bi mogla biti i Bruna Esih. HDZ je, navodno, podržava u tome da se kandidira. A i Bandić je hvali kao kvalitetnog kandidata. Koliko je informacija o kandidaturi točna? “Da sam se odlučila za kandidaturu i kampanju sigurno je ne bih ovako najavila”, rekla je ona za Maxportal, osvrćući se na napis Hanžekovićevog Globusa koji tvrdi da je njena kandidatura gotova stvar. No ne odbija tu mogućnost.

Ako je Bruna Esih pametna, neće se kandidirati. Iz jednostavnog razloga. Ako je HDZ gura u to, i ako joj predlažu da se kandidira, to može značiti samo jednu stvar – žele je se riješiti, politički je “ubiti”. Guranje nekoga u unaprijed izgubljene izbore je stara i poznata metoda kad se u stranci želi oslabiti nečiji utjecaj. A poznato je da je Bruna dio “desne frakcije” HDZ-a, zajedno s Hasanbegovićem, Kovačem i još nekima. I da ta frakcija nipošto nije u milosti eurokrata koji su preuzeli HDZ nakon rušenja Karamarka.

A Bruna Esih u Zagrebu nema nikakvih šansi. Prvo, jer je Zagreb grad u kojem HDZ ni inače, u svom europskom izdanju, ne dobiva većinu. Drugo, jer kandidat autentične desnice u Zagrebu ne može dobiti više od 20-25% glasova da uradi ne znam što. Zagreb je tzv. “urbana sredina”, duboko indoktrinirana lijevo-liberalnim načinom razmišljanja, kakve veće urbane sredine u pravilu jesu, već po prirodi života u velikom gradu.

A i sama činjenica da je Bandić hvali bi joj trebala zazvoniti na uzbunu. Jer da u njoj stvarno vidi opasnost, ne bi je hvalio. Bilo bi šteta da Bruna izgori u bitci za gradonačelničko mjesto koju ne može ni teoretski dobiti, jer bi time umanjila svoje izglede za budućnost. Nadajmo se da je dovoljno inteligentna da prepozna zašto je guraju u to. A ako nije, onda je nije ni šteta.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save