Hrvatska bi za 10-15 godina mogla izgubiti 800 tisuća ljudi!

Negativno naslijeđe komunizma i ratnih razaranja, društvene podjele, loša ekonomska situacija, nezaposlenost, sveprisutna korupcija, nepotizam i organizirani kriminal, negativna društvena i politička selekcija, zavisno i korumpirano pravosuđe, glomazna i neracionalna uprava, nesposobna diplomacija… Sve nabrojano nedvojbeno čini vitalne probleme današnjega hrvatskog društva i države. No, jedan je problem važniji od svega nabrojanog. To je demografija.

Negativan prirodni prirast praćen iseljavanjem radno aktivnog i reproduktivnog stanovništva dovodi u pitanje sam opstanak hrvatskog naroda i hrvatske države.

Zašto je tome tako?

Demografsko pitanje je ekonomsko i sigurnosno pitanje

Prije svega, demografsko pitanje je ekonomsko pitanje. Bez mladog radno aktivnog stanovništva Hrvatska neće moći puniti prvi mirovinski stup međugeneracijske solidarnosti, tako da će doći u pitanje isplata mirovina. Prema istraživanjima do 2060. godine broj osoba starijih od 65 godina povećat će se s 18, 2 % na gotovo 30 %, a broj stanovnika će se smanjiti za jedan milijun, ako tu ne računamo iseljavanje u inozemstvo. Prema onim najcrnjim prognozama za 10-15 godina Hrvatska bi mogla izgubiti 800 000 ljudi! Misle li političari da će s takvom dobnom strukturom i takvim gubitkom stanovništva hrvatski BDP rasti? Bez mladih i obrazovnih ljudi nemoguće je očekivati izlazak iz gospodarske krize s obzirom na to da su upravo oni glavni nosioc ekonomskog razvoja. Bez ljudi i bez novih života nemoguće je očekivati bilo kakav napredak.

Negativan prirodni prirast praćen iseljavanjem stanovništva rezultira depopulacijom čitavih krajeva Hrvatske, posebno ruralnih krajeva, otoka i zaleđa. Kad se tome doda da je gotovo 1/3 stanovništva koncentrirana u Zagrebu, demografska slika Hrvatske dovodi u pitanje nacionalnu sigurnost, posebno u kontekstu mogućih novih migracijskih udara. S ovakvim prirodnim prirastom Hrvatska će teško u budućnosti moći kontrolirati sadašnji teritorij Republike Hrvatske.

Demografsko pitanje je ključno strateško pitanje

Razumnim ljudima jasno je da su svi ekonomski i društveni programi odnosno strategije posve nebitni ako nam je budućnost takva da će izumrijeti kao narod. Čemu, primjerice, graditi Pelješki most ako će hrvatsko stanovništvo Dubrovnika u budućnosti izumrijeti? Kome mi taj most gradimo? Niti jedna hrvatska županija nema pozitivan prirodni prirast i ta je činjenica neumoljiva. Matematika je egzaktna znanost i ona nam vrlo jasno govori da nam prijeti nestanak ako se žurno ne donesu i ne počnu provoditi urgentne mjere demografske revitalizacije.

Dr. sc. Stjepan Šterc posve je u pravu kad govori o parazitskim udrugama koje sišu milijune i milijune kuna iz državnog proračuna. A tu je svakako i uprava koja je postala glavno „uhljebilište“ partitokratskih „elita“ koje izmišljanjem radnih mjesta stvaraju stranačke baze za glasovanje. Kad bi se ti novci usmjerili u demografiju vrlo bi brzo vidjeli prve efekte demografske obnove. U Ukrajini – od koje je Hrvatska ekonomski razvijenija – 2004. totalna stopa fertiliteta iznosila je 1, 21 dijete po ženi. Kako bi se riješila takve katastrofalne demografske slike Ukrajina je počela dodijeljivati pomoć za prvo dijete u iznosu od 22.000 kuna, za drugo dijeto 43.500 kuna, a za treće dijete 88.5000 kn. Financijska pomoć za prvo dijete, kako vidimo, za skoro je deset puta veća nego u Hrvatskoj! Pored ovih mjera koristile su se i neke druge (besplatan stan nakon rođenja petog djeteta, jeftiniji računi za plin i struju itd.) koje su u nekoliko godina rapidno počele popravljati demografsku sliku Ukrajine. Slične se mjere koriste i u Bjelorusiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i nekim drugim zemljma.

Potreban je konsenzus i promjena svijesti ljudi

Ministarstvo demografije što hitnije treba donijeti adekvatnu i provedivu strategiju demografske revitalizacije Hrvatske. Ulaganje u demografiju najvažnije je ulaganje budući da se tiče hrvatske budućnosti i stoga je glede tog pitanja potreban konsenzus svih stranaka, institucija, medija, civilnog sektora i Crkve. Tko je protiv ulaganja u demografiju taj je protiv hrvatske budućnosti.

Pored toga, u Hrvatskoj kao i općenito na Zapadu potrebno je vraćanje svijesti o važnosti žrtve. Djeca jesu žrtva, no u konačnici iskustvo pokazuje nije težak život u obitelji – težak je život bez obitelji. Kulturu smrti treba pobijediti vraćanjem afirmativnog odnosa prema životu što će se očitovati ne samo stimuiranjem odluka za ulaskom u brak i rađanjem djece, nego i kriminalizacijom abortusa kao zločina koji vapi do Neba. Tamo gdje se ne poštuje život, tamo posve sigurno nema mjesta bilo kakvom napretku. Tamo budućnosti nema.

Autor: Davor Dijanović/direktno.hr

Odgovori

Skip to content