Foto: Hina

Siže Hribarovog gostovanja kod Stankovića: kontrola kako mi trošimo novac poreznih obveznika je cenzura, svi koji me napadaju su psihički bolesnici, ustaše i lopovi, a ja sam tek skroman čovjek koji vozi 20 godina star auto, i jedina mi je briga hrvatski film. A javno iznošenja nečijeg zdravstvenog kartona u svrhu obračuna s kritičarem, čak i nakon Stankovićevog upozorenja da to ne radi, je apsolutno dno dna i Stanković je možda tu trebao prekinuti emisiju.

Stara indijanska poslovica kaže, “Tko nahrani kojota, ubio ga je”. Kojot onda prestane loviti, i očekuje da ga uvijek netko hrani. Na žalost, Stanković je propustio dotaknuti se najvećeg problema HAVC-a – socijalističkog sustava dotiranja filmova, koji time nemaju obavezu biti uspješni na tržištu. Američka filmska industrija, daleko najuspješnija na svijetu, ne poznaje dotacije – tko je uspješan u borbi za gledatelje, taj će snimati i dalje, tko nije, neće. Tako se stvara filter. Oslobođeni imperativa da budu uspješni, hrvatski filmovi, unatoč Hribarovom busanju u prsa, ne predstavljaju nikom ništa, pa ni propagandu za Hrvatsku – jer da bi film makar propagandno, ako ne već komercijalno, bio uspješan, ljudi ga prije svega moraju pogledati. Hrvatski film ovako, uz sustave državnih dotacija, služe tek onom čemu su služile i socijalističke tvornice: tome da bi filmski radnici imali gdje zaraditi plaću, dok god država ima novca za pokrivanje njihovih gubitaka. Oslobođeni potrebe da se bore za gledatelje, hrvatski redatelji snimaju kvaziintelektualne papazjanije kao što su socijalističke tvornice proizvodile jugiće i Trabante, znajući da ionako nije bitno unaprijediti proizvod – bitno je tek izboriti se za državni novac. HAVC je zapravo, suprotno tvrdnjama Hribara, ubio hrvatsku filmsku industriju: da, ona snima gomile filmova. Beznačajnih i posve nezanimljivih. Hrvatski film je tako postao kojot, ovisan o državnim dotacijama i nesposoban opstati bez njih. On živi u svom privatnom socijalizmu, plaćen krvavo zarađenim novcem hrvatskih radnika koji rade u kapitalizmu.

“Mrzitelji me mrze, revizija poslovanja je cenzura”

U uvodu smo mogli čuti prononsiranog jugoslavena Markovinu, koji naravno stoji na strani Hribara, i koji je “jednu neuobičajenu odluku revizije” proglasio “pokušajem uvođenja kulturne konzervativne revolucije”. Čuli smo s druge strane Ivonu Juku, koja je govorila o tome kako su se u HAVC-u događale grozne stvari, kako su članovi Upravnog Odbora (u kom je sjedila i sadašnja ministrica kulture!) sami sebi dodjeljivali novac, za svoje projekte, čak 17 milijuna kuna. I kako su članovi vijeća HAVC-a novac dijelili svojim udrugama i poduzećima.

Prvo pitanje Stankovića je bilo – postoji li kaznena odgovornost, računate li vi s tim da bi se moglo dogoditi da završite kao Saucha?

“Nalaz revizije je tendenciozan, neprincipijelan, zastrašujući, ideologiziran”, bojim se da će mi netko podmetnuti nešto u moj auto, kuka siroti Hribar koji nema ni za noviji auto od Mazde iz 1998. “Nisam provodio mjere cenzure”, kaže on.

“Zašto mislite da možete raspolagati novcem iznad 200.000 kuna a ministarstvo kaže da ne smijete bez odobrenja ministarstva?”, upitao je Stanković. Mi potpisujemo ugovore, kaže Hribar, postoje kontrolni mehanizam unutar centra. Po njemu je revizija pobrkala lončiće i zato je nastala “uznemirenost u Europi”. Možete misliti! Istina, Hribar je pokušao sve u Europi predstaviti kao politički progon sebe samog. “Zahtijeva se uvođenje političkog nadzora i cenzure”, kaže on, kao da država nema pravo nadzirati što se radi njenim novcem, novcem poreznih obveznika! Naravno da onaj tko plaća i odlučuje što će se snimati: to nije cenzura, već selekcija. Za svoje novce, Hribar smije raditi što ga volja, za državne, što Vlada odobri!

Zašto je to po vama cenzura, upitao je Stanković, ne financira se samo film, nego i filmski festivali?

“Koji ministar potpisuje ugovore HRT-a”, odgovorio je Hribar protunapadom. Ja se slažem, to jest problem, ministarstvo mora kontrolirati što HRT radi! A složio se i Stanković. Na Hribarova pravdanja kako je to i prije bila praksa u HAVC-u pitao je je li to nezakonito, iako je bila praksa i do sad? “Državna revizija se bavi knjigovodstvenom ispravnošću”, pojasnio je Hribar, oni nisu pravnici nego računovođe. To je točno! Samo, kad se ustanove nepravilnosti u računovodstvu, šalju se pravnici da provjere tko je tu što krao! Jer, kad računovodstveno nešto ne štima, to je znak da je nestao novac! Hribar, očito, smatra da nije problem ako knjige ne štimaju.

“Nije normalno imati ovu količinu mržnje u zraku”, kaže on. Jer, kad netko pita gdje je novac, onda to znači da ga mrzitelji mrze! I ne daju mu krasti jer mrze hrvatski film!

Filmovi naši, novac vaš

“Izdali ste 17 milijuna kuna bez ugovora?”, upitao je Stanković. “Neki se poslovni projekti nisu ni pokrenuli, u limbu su”. Ono što je bitno je da HAVC nikad u svojem djelovanju nije isplatio lipu bez zaključenog ugovora, kaže Hribar. “Taj iznos nije stigao na naplatu”. Javnost, po njemu, ne razumije model odlučivanja sistema koji je kompleksan, a stvoren je da bi radio pritisak na korisnike “da rade najbolje”, sve u interesu poreznog obveznika koji sve to plaća! To je prava pravcata nepravda!

Radili smo na temelju najbolje filmske strategije iz 2010., mi smo odlučili razviti novi model financiranja “s nagaskom na poticaje”, rekao Hribar. Upravo taj “naglasaka na poticaje” i jest ono što brine, i na što sam se osvrnuo u uvodu! Dakle: uzet ćemo od poreznih obveznika koliko nama treba, a onda ćemo nešto za te novce snimiti. Hoće li to tko gledati ili ne, nama je svejedno, jer se oslanjamo na poticaje!

Hribar je napao žestoko HRT, nakon što ga je Stanković, koji je očito napravio domaću zadaću, upozorio da je ta genijalna strategija kojom se hvalio istekla 2014., ponavaljajući “mi imamo strategiju razvoja! Ima li HRT strategiju razvoja?” i da od onda nema nove. Hribar je rekao kako je strategija na internetu i dostupna, na što je Stanković ustvrdio kako nije prihvaćena. Na Hribarov protunapad zašto nitko ne pita HRT za strategiju, Stanković je odgovorio kako “HTV može bit na tapetu”. “Zašto nije”, uporan je bio Hribar. “Ako ravnatelj HRT sjedne ovdje ja ću ga to pitati”, ispravno je reagirao Stanković, podsjetivši Hribara da je tema HAVC, ne HRT. “Formalno nema strategije, istekla je prije dvije godine”, rekao je Hribaru. “Kad nemate novi zakon radite po starom”, uporan je ostao Hribar.

Nakon što je Hribar rekao da nisu imali ministra koji bi ih htio primiti, Stanković je podsjetio Hribara da je bio na sastanku s Hasanbegovićem. “Bio je rigidan”, kaže Hribar. Zašto toliko dajete važnosti gosp. Hasanebegoviću”, pitao je Hribar Stankovića. Valjda zato što je on sam potegnuo pitanje Hasanbegovića u javnosti! O samom razgovoru, rekao je da je Hasanbegović izvadio neku listu suradnika HAVC-a i rekao “To su sve Srbi”. “Mi ne znamo da su ovi ljudi Srbi, nemamo nacionalno izjašnjavanje”, uzvratio je navodno Hribar Hasanbegoviću (ali je propustio spomenuti da su u brojnim korodukcijama HAVC-a financiranim hrvatskim novcem uglavnom sudjelovali glumci i suradnici listom iz Srbije, što ih i bez nacionalnog izjašnjavanja čini Srbima). Ukratko: Hasanbegović mrzi Srbe, eto, to je problem, a ne neka tamo revizija i novac. Šalju nam reviziju jer mrze Srbe, tako bi se dao protumačiti Hribarov odgovor.

“Havc je uspio napraviti puno i stvaralački financijski za RH”, kaže Hribar “Digle su se neke energije u hrvatskom društvu, izašli smo iz područja racionalnog i iracionalnog, tu se radi o borbi za realnost, radi se o tome da netko shvati da je jedan i jedan dva”, rekao je. “Jedan i jedan su dva, je li ZAMP dobio 42 milijuna kuna na ime društva hrvatskih redatelja?” upitao je Stanković .

“Ja bih da pričamo o HAVC-u ne o društvu redatelja”, kaže on, “autori surađuju sa Zampom da bi dobili neku težinu na svjetskoj sceni, radi se o besmislenom balonu”. Ukratko, opet ništa konkretno! “Građani su potpuno izluđeni spinovima koji putuju okolo”, kaće Hribar. Havc, po njemu, nema apsolutno ništa sa Zampom.

Zastrašivanje kritičara

No najzanimljiviji je bio dio kad ga je Stanković pitao o Ivoni Juki, jednoj od njegovih najglsanijih kritičarki: “Juka govori o mom bahatom mandatu, a bila je vrlo uspješna korisnica havcovih sredstava”, rekao je Hribar ali nije odgovorio na pitanje. Stanković ga je pitao je li istina da je kao ravnatelj HAVC-a pisao filmskom centru Srbije da razmisle dobro prije nego joj daju novce i da je neruačunljiva. “Kolegica Ivona je postala problem naše zajednice dok HAVC nije bio osnovan, imala je problem u Irskoj, pomogao sam joj… kolegica je završila u zatvoru, problem se riješio”, rekao je Hribar no inzistirao da ona treba primati terapiju, kako su napadi agresije zdravstveni problem, ukratko: rekao je da je ona luda. “Naravno da nisam pisao centru Srbije”, rekao je, no u nastavku de facto potvrdio da – je.

“Nije to nekorektno govoriti javno”, pitao je Stanković. Hribar je međutim inzistirao da je Ivona Juka u Irskoj napala srpsku redateljicu govoreći joj da je četnikuša i kurva i spomenuo nekakvo kopanje očiju, da li u kontekstu stvarnog kopanja očiju ili uvrede, ostalo je nejasno. “radi se o zdravstvenom problemu”, ustvrdio je. Zapravo, Hribar je time ne samo prešao sve granice ukusa, već je to način zastrašivanja kritičara. Ako ga netko bude kritizirao, Hribar neće prezati niti od najnižih udaraca – proglasit će ga ludim, bolesnim, kriminalcem. Otkrit će o njima sve što zna, a vjerojatno i izmisliti ako već nema što drugo.

“Nije pristojno spominjati ničiji zdravstveni karton”, rekao je Stanković, no to Hribara nije omelo da nastaviti blatiti svoje kritičare, što je zapravo jedini odgovor koji je imao na sve optužbe. Vinko Grubišić, Enes Midžić, Lordan Zafranović, Denis Kuljiš, to su ljudi raznih svjetonazora, rekao je Stanković Hribaru, koji je inzistirao da su napadi na njega ideološki motivirani.

“To su sve listom ljudi koji imaju pravnih problema s HAVC-om”, rekao je Hribar, “nisu vratili novac koji su dobili od HAVC-a, izvještaji nisu prihvaćeni”, ukratko – svi su oni lopovi. Svi osim Hribara! “Hrvatski film je bolji nego ikad” je Hribarov odgovor na sve optužbe za malverzacije!

Stanković je potom pitao za slučaj filma “Masakr u Dvoru”. “Radi se o fantomskoj sceni koja se pojavila nepredviđeno, dolazili smo u ružnu situaciju obzirom gdje je film završio i na koji način, novac je vraćen i raskinut ugovor” kaže Hribar. No Stanković je ustrdio da su autori ponovo dobili novac od HAVC-a, na što je Hribar rekao “Ne možete diskvalificirati nekog doživotno”.

A potom je trebao uslijediti prilog s Ivicom Prtenjačom, ali je tada došlo do greške u režiji i kratkog prekida emisije. Šteta što nije bio trajan, iskreno, jer se Hribarovo muljanje, vrijeđanje svih i svakog, i loše i jadno izmotavanje skretanjem s teme nije dalo gledati. “Kad bi ja znao što je sad publika gledala”, zapitao se Hribar na taj prilog, te rekao “Za HAVC porezni obveznici izdvajaju 30 milijuna kuna (laž)! A za HRT milijardu i ne mogu dobiti…”

“Ja se ispričavam za grešku kad je napravimo, od vas nismo čuli ispriku… ” rekao mu je na to Stanković. Hribar je ustvrdio da se Hasanbegoviću nema ispričati za što osim što nije bio još bezobrazniji prema njemu.

Gledanost filmova, zašto kad ionako dobivamo novac?

Hribar je potom priču o svemu pokušao skrenuti na parkirno mjesto, jedan od sitnih prijestupa koje je revizija našla, kako bi skrenuo temu s krupnih prijestupa. “Auto nismo nabavili da imamo jedan film više”, rekao je iako ga za parking nitko nije pitao.

“Ja vas to nisam pitao, mene parkirna mjesta ne zanimaju”, rekao je Stanković. Ali narod zanimaju, odvratio je Hribar. “Neka narod zanimaju, mene ne zanimaju, neka to rješava državna revizija ako misli da je to sporno”.

Priča je potom srkenula na Vrdoljaka, nakon što se Hribar pohvalio da su u sustav ubacili oko 100 ljudi mlađih od 30 godina, vjerojatnih budućih ovisnika o proračunskim sredstvima. Što se Vrdoljakove tvrdnje da dobar domoljubni film još nije snimljen pa će ga on snimiti, Hribar je rekao kako “ne postoji domoljubni film, taj žanr ne postoji”. Naravno da ne! To je jedini žanr koji postoji u SAD! Svi američki filmovi su propaganda američkog puta koji god bio u tom trenutku, reklama vrijednosti koje SAD taj čas zastupa! U Hrvatskoj je – obratno!

Stanković je potom upitao Hribara za njegovu izjavu “Neka taj Vrdoljak pije koktele na Karibima, samo nek se ne približava državnoj lovi”, koje se Hribar, izgleda, ne sjeća. Pohvalio se time da se “proizvodnja utrostručila” otkad je on ravnatelj i rekao da su samo u jednoj godini sufinancirali 138 kinematografskih djela. O gledanosti – ništa.

“Gledanost filma, je li to temeljni kriterij?”, upitao se. Treba li gledanost biti kriterij, pitao ga je Stanković. “Gledanost se pojavljuje kao kriterij zabavnih filmova, filmovi poput “Ne gledaj mi u pjat” imaju neke druge ciljeve, kaže Hribar. Neki art filmovi su, kaže, prešli 40.000 gledatelja, a u europskoj distribuciji preko 100.000! Bilo bi dobro kad bi to mogao potkrijepiti konkretnim podacima! Jer, HAVC je svojevremeno dao 4,5 milijuna kuna za film koji je pogledalo tek 317 ljudi s plaćenim ulaznicama!

“To vi prosuđujete, ja mogu reći samo svoje mišljenje”, odvratio mu je Stanković. Mislite li da imate pravo na plaće ili vam je to ukinuo Hasanbegović, pitao ga je, a Hribar odgovorio kako svugdje na svijetu ravnatelji moraju imati u ugovoru neke plaće “da bi mogli prebroditi period… ja sam imao 6 svojih plaća 10.800 kuna pa je ukinuto. od slijedećeg sam tjedna na burzi”, požalio se.

Vraćate li se režiji, zapitao ga je na kraju Stanković? Znam kuhati, a imam i ponude da pišem župnicima propovijedi, ciničan je bio Hribar.

Sve u svemu: ucviljeni Hribar soli pamet “polusvijetu”, kako kaže Matanić, koji ništa ne razumije. Eto, ne razumijemo da Državna revizija nije institucija koja kontrolira poslovanje nego “cenzura”. On kleveće dr. Hasanbegovića da mu je “rekao da su ljudi na popisu Srbi”. Nastoji za sobom u propast povući što više svojih neistomišljenika i kritičara. A njegova objeda kolegice Juke? Njena sestra je odmah reagirala rekavši da je to čista laž, i utuživo! Na sve optužbe je odgovarao protuoptužbama. Na sve prigovore na svoj račun napadao je pričajući o drugima, svi njegovi kritičari su ili psihički bolesnici, ili ustaše, ili lopovi, a uglavnom sve troje odjednom. Na optužbe o zamračivanju novca ili tome da su sredstva dodjeljivana prijateljima i poznatima nije rekao zapravo ništa. Kršenje pravila nije bitno, jer ih eto krše i drugi.

Hribar je, govoreći o drugima, zapravo rekao sve o sebi. Razotkrio se u potpunosti kao podlac i pokvarenjak. O svemu najviše govori to što je Hribar bio taj koji je upadao u riječ – Stankoviću, i postavljao se kao isljednik, što je često Stankovićeva uloga! Stanković je, pak, bio korektan i solidan.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save